Taajni svijet

Spojila je prste ruku i napravila s tom radnjom trokut, podigla tako složene ruke u zrak, prema nebu, potvrdivši svoj put. Da, to je to, upravo onako kako je zapisano u umu. Kaus, Nunki i Markab, trokut triju galaktika, trokut njenog zadatka. Na Markabu mora pronaći novi trokut, u manjim udaljenostima. Još joj u um nisu doprli nazivi sunčevih sistema.
No, sada može odahnuti, kovčeg je pokazivao znakove života, promijenio je boju, to je znak, vrijedilo je, uspjet će, živjet će.
Četiri mjeseca plovidbe su pred ženom. Nastupa vrijeme pohrane misli iz prošlosti i primanje galaktičkih poruka…
Glasić djevojčice već odjekuje, pitanja nejasna izmiješana sa smijehom i pjesmom. Razumna je, sa svoje četiri godine uspijeva mislima poslati poruke do žene, nejasne, ali uspijeva. Na dobrom je stupnju, ali još uvijek samo djevojčica željna majčine blizine.
Žena je zažmirila, šalje osmjehe malenoj s umirujućim mislima neka se strpi sa svojim pitanjima, odgovori se dobiju na blizinu, gledajući se u oči…

Od njega nema misli, otišao je previše daleko sa svojim zadatkom. Ipak, postoje sjećanja iz prošlosti. Ženino odijelo u tom trenutku poprimilo je jaču zelenu boju. Misli su joj postale kaotične… Ne smije nastaviti razmišljati na taj način, um upozorava svijest, boje su postale jače…

Pogled skreće na kovčeg, zadovoljna je, njegova boja postaje sve ljepša, misli iz njega ne izlaze, još uvijek su previše udaljeni od odredišta.

II

Ljudska vrsta je preživjela dva uništenja svojih planeta, nakon toga je uslijedio evolucijski napredak. Milijarde godina su prošle kako je Sunčev sustav prestao biti pogodan za život ljudi. Zemaljska kugla je okovana ledenim pokrivačem i hladnim morem. Rijetke životinjske vrste nastanjuju planet, prilagođene polarnim hladnoćama.
U dalekoj prošlosti pronašli su način, uz pomoć ljekovitog, stoljetnog drveća, potaknuti uspavani um na neslućene aktivnosti.
Usavršili telepatiju, pokrenuli komuniciranje pomoću misli na velikim udaljenostima, putovanja kroz galaktike, pružanje pomoći svojoj i drugim vrstama. Milijarde godina ljudska vrsta je uništavala sebe i svijet oko sebe, sada, svaka jedinka se rađa sa postojećim ciljem, zadatkom u sebi. Smisao života koji moraš ostvariti, izgrađujući sebe, svoj um, um onih za koje si odgovoran i um onih s kojima pristaješ spojiti svoj um i dušu.
Ljudi su odabrali drugačiji put, oni su sada misionari, ispravljajući zlo koje su godinama činile druge vrste ili oni sami.
U današnje vrijeme ne postoji zlo, ono je u prošlosti dostiglo svoj vrhunac, nastupilo je vrijeme za ispravak zala.
Ne postoje bolesti, otkrili su tokom evolucije da ljudska jedinka upravlja svojim tijelom uz pomoć prirode koja ju okružuje.
Ne postoji loše, samo stupanj prije.
Nema podjela na rase, na bogate i siromašne. Sve nekadašnje lažne vrijednosti izgubile su svoje značenje, rasplinule se kao šaka pijeska u svemiru.
Sada postoje ljudi koji su zadržali pozitivne ljudske osobine, sa rastom napretka prema stupnjevima koji se ostvaruju pomoću izvršenja cilja dobivenog tokom samog rođenja.
Osoba, dijete s nepunih 5 godina postaje svjesna svoga zadatka, uči se i priprema uz pomoć druge djece, odraslih i prirode shvatiti točno svoj zadatak i način na koji će ga ostvariti.
Sa 25 godina zna na koji način će izvršiti svoj zadatak i tada počinje umom i uz pomoć prirode koja ga okružuje graditi svoj Niim. Niim je jedinstven kao što je jedinstvena i svaka jedinka, svatko ima svoj Niim koji mora izgraditi da bi izvršio svoj zadatak.
15.02.2011. u 20:29
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |