Taajni svijet

Naizgled...

Pjesme se danas provlače kroz misli i pletu s neizrecivim riječima. Jake su, moraš ih krotiti da ne krenu van, da se ne pretvore u plavičasti zvuk.
Ne gledaj u oči, samo to ne, ne više… ne zbog tajni, ne zbog laži, nego zbog očite istine.
Ne nudi mi pogled, nastat će opet izvor svi onih riječi, svih onih pojava, ne nudi mi pogled, produži u svibanj, broncom okovan.
Kada zatvorim oči mislima prolaze vremena, otvaraju vrata svih soba, traže, pronalaze i bježe u pozadinu ljetnih, popodnevni sati, ispunjavaju svaku misao, svaki korak, uzastopni san…
Smiješe se, tako umirujuće... Ne znaš ti, nema izgubljenog vremena, ni jednog, tu su i mirno plove, ne teku, postojani kao jezero… nepresušno…
Kada sklopim oči… najbolje vidim.
Miriši poznati dodir, vjetar ga nosi iznad krovova i miješa se s usnulim oblacima koji ne odlaze, uvijek su tu, kao pribadačom pričvršćeni za nevidljivi zid.
Kada otvorim oči, na svakom uglu me dočeka upozorenje… vrijeme je, vrijeme da odem odavde. Kao da odzvanja zvono na obližnjoj crkvi i… poručuje… govori da je stigao svečani mir.
Odnosi me u malu kućicu,
u kojoj je miris jutarnjeg zraka pomiješan s
toplim mlijekom i mirisom kave…
miris doma…i miris tebe...
18.05.2010. u 20:26
| Šta ti misliš? (1) | Tko printa? |