Taajni svijet

Za Nekog mog...

Znaš li što se u očaju napravi?
Znam da znaš... Ono što ne želiš, što nikad nisam poželjela…
Htjela sam ti šapnuti da to napraviš ti, da ja ne mogu… da sam slaba…
Ljudi u ludilu čine ono što bi najviše pogodilo upravo njih same… a znam da nebi ništa napravio,
i znam… da te poslije toga više nikada pronašla nebi…
(Predugo si prisutan da bi se moglo bez tebe...)
Ali kako promijeniti nešto što smo zapravo bili? Kako zaboraviti?
Kako ostati hrabar kad vidiš da se put mijenja, spaja se sa nekom drugom, nepoznatom cestom…?
Taj mali put, jedinstveni kao ni jedan na ovome svetu, nepoznat, iskren, put sakriven u prstima, mislima... postoji, a ne postoji…
Sve što sam ti htjela reći o snovima, o onome samo nama znanom, sve što sam ti htjela dati… šarene loptice, bezbrojne osmjehe za koje si znao, a nisi ih vidio… nebi stali ni u jedan tekst, ni u jednu knjigu, ni u jednu tepsiju kolača…

11.05.2010. u 23:04
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |