Taajni svijet

Živi… upravo tako... kako si odlučio.
Sa turobnim pogledom slučajno upućenim kroz krozor.
Sa navalom bujice bockavih riječi koji padaju kao kiša. Sa namjernim skretanjem pogleda u stranu... ponekad.
Ukrasi lice osmjehom lijepim, lijepim kao lijep dan. Reci sve i ne reci ništa. Baš me briga.
Ali kada nestane buke, utihne i zadnja pjesma koja se vrti u pozadini stvarnosti, a noć
se uvuče u svaki djelić tvoje blizine. Kada je tišina toliko glasna da ti ne pušta san na oči, probaj ne
pomisliti, probaj ne zamisliti, ono što je odavno, ono što se spušta niz zidove sjećanja. Što je mirisalo
u zraku, što se više ne govori, što je kao nestalo.
Probaj ne pomisliti i ja ću zauvijek odlučiti da... NP.
18.03.2010. u 21:40
| Šta ti misliš? (0) | Tko printa? |