Roštilj!
Sunce piči, mi roštiljamo
Cure gule krumpir u hladovini
Nedjeljom se mi planirano
Utapamo u harmoniji
Mi znamo sve već o životu
I što ti meni imaš pričati
Koliko troši benzina u zimskim uvjetima
I koji je limar najjeftiniji
Još mi uvijek u glavi zvoni Trillicina rečenica „Prošao godišnji, sad čekamo Božić…“ i zapravo nisam ni svjesna da je tom čekanju već skoro došao kraj. Iscurilo mi vrijeme, nisam ni svjesna kad. Ne samo razdoblje od godišnjeg do Božića, niti samo ova godina, nego i barem zadnjih 10. Bila sam prošli tjedan na Trgu. Obljetnica za Radio 101. Bila sam i prije deset godina. B(l)ogami sve se više pronalazim u pjesmi iz naslova.
Prije 10 godina nije me smetala ni zima, ni masa ljudi koja se gura oko mene jer ja sam kao i ostali došla pokazati da sam buntovnik i glasnim urlikom odobravati štogod je netko s balkona vikao. Danas, 10 godina kasnije na Trg nisam otišla toliko radi Radija, koliko zbog Leta 3 i Hladnog piva. Iz neke navike 101 mi je i dalje jedini radio koji slušam, iako Zrinku sve češće „ugasim“ nekim CD-om. A smetalo me što je pivo vodenasto, što je razglas loš, smetali su mi klinci koji se bezglavo guraju ispred, iza ili pored mene. Prvog koji mi je stao na palac htjela sam udaviti, a već sam na trećeg oguglala i ja i moje kurje oko koje je od jada siroto i progledalo.
Prije 10 godina tulume nismo organizirali, oni su se događali spontano, bilo je bitno da ima neke cuge i već ćemo se zabaviti. Danas ako hoćemo tulumariti, barem tjedan dana prije pošaljemo cirkularni e-mail kako bi se svi uspjeli uskladiti sa svojim Outlookom ili Blackberrijem i naravno da bismo dobili bilo kakvu reakciju e-mail prije svega mora sadržavati dobar gastronomski prijedlog, jer dobar tulum više ne započinje ako nismo osmislili kakav roštilj ili finu mezicu.
Prije 10 godina kad smo tulumarili, uvijek sam više voljela biti okružena muškim društvom. Danas kad tulumarimo podijelimo se u muška i ženska društva.
Prije 10 godina kad sam tulumarila u muškom društvu nisam razgovarala ili smo razgovor svodili na minimum, danas kad tulumarimo u podijeljenim društvima muški razgovaraju o autima i Oracleu, a žene pričaju o porođaju i šavovima.
Prije 10 godina obleku za izlazak činile su uglavnom traperice i kakva zgodna majičica, a danas pred svaki izlazak padnem u depresiju jer mi ni jedne traperice ne pašu i ormar mi je gotovo uvijek skoro prazan.
Prije 10 godina dok smo pogali, "starije" su mi cure i njihovi sitni plesni pokreti bili smiješni. Danas ja tako plešem!
Divlje izlaske u grad zamijenio je sad
Lagani dvokorak uz puni želudac
A sada zreli i debeli iscrpljenoj ženi
U prolazu dijelimo poljubac
A na roštilju zna se čevapi i kobase
Derbi sezone dreči na radiju
Sa škembom napred i brade masne
Jurimo ka trećem infarktu
