Štogod prodajete, NE kupujem!
Postala sam mamac. Mamac za telefonske ankete, trgovačke putnike, Amway prodavače i likove „Biste li od njega kupili Levis?“. Nevjerojatno je da me uhvate na svaki od telefonskih brojeva na koji se mogu javiti. Moje je mišljenje možda odlučivalo o postocima u anketi o stanju korupcije u RH, o uspjehu stranaka na slijedećim izborima, o srčanim problemima i kolesterolu, a uz to (dok nisam na telefonu) povremeno sam pregledavala stolnjake i original-copy Zepter pribor za jelo, odbijala posmrtnu pripomoć, nove telefonske operatere i sl..da su mi za svaku minutu provedenu s njima platili, imala bih danas za gablec.
S telefonskim anketarima i trgovačkim putnicima sam se naučila, relativno lako ih se riješim – „gospon to mi je već dvadeseta anketa u zadnjih mjesec dana“, ili „gospon, žao mi je ali nemam vremena“, a upale i isprike da sam totalno apolitična i da me politika ne zanima ili da imam zdravo srce i da se bavim sportom i zdravo živim (tren nakon sam otpila gutljaj kave i povukla dim cigarete na prazan želudac:)), da sam novi beštek naručila za svadbu, da sam tek kupila stan te da o garsonijeri za zagrobni život nemam novaca i sl.
No, s Amway tipovima imam problem. Uvijek su to ljudi koje poznajem i koje ne mogu baš tako glatko skinuti s telefona. A svaki je razgovor obavijen velom tajni i glas sugovornika s druge strane žice poletan kao da će upravo tim razgovorom zaraditi svoj prvi milijun. Prije par godina jedna moja draga, bivša prijateljica postala je jedan od Amway dosadnjakovića. „Hej Vražja, kako si? Kad ćemo na kavu? Imam ti nešto važno za ispričati, ajde da se nađemo“. Ništa nisam posumnjala, dapače bilo mi je drago i sve je mirisalo na priču da se u njenom životu konačno odvija nešto lijepo. Posumnjala sam tek kad sam se približila birtiji gdje smo se dogovorile i kad sam za stolom ugledala njenog brata. Ali pomislila sam da je možda slučajno naletio na nju u gradu pa sjeo na kavu i pričekao mene jer me dugo nije vidio. Naivka! On je bio njen mentor, karika iznad nje, a ja sam za nju bila prva lovina ili preveliki zalogaj pa je to prepustila starijem i iskusnijem. Još taj isti dan došla sam kući s kasetama(ili kazetama kako vam drago) na kojem mi neki euforični lik priča priču o uspjehu i kako to možemo svi, a u jednom sam se (kratkom!) trenu uhvatila da razmišljam kako ću možda i spasiti kućni budžet ako kupim pastu koja traje godinu dana jer se dnevno koristi samo količina veličine zrna graška, a da sigurno mogu zaraditi milijune ako uvjerim drugih 12 ljudi u to. Upisala sam se, posjetila jedan sektaški sastanak i shvatila da to nije za mene i oprostila se mogućnošću lake zarade svog prvog milijuna.
Prije par dana nedužni telefonski razgovor s klijenticom krenuo je u istom smjeru. Dovraga, čak mi nije ni prijateljica da je mogu po kratkom postupku srezati, naš je odnos strogo poslovan, naravno da smo na „Vi!“ a ona započinje priču kako bi se htjela naći da porazgovaramo o biznisu i da joj je dovoljno samo 15 minuta. Pokušala sam je usmjeriti da mi sve to što ima pošalje e-mailom pa da ću joj se javiti, ali neuspješno. „Vražja, to je savršena prilika za Vas! Bilo bi dobro da o tome porazgovaramo oči u oči!“. Jedna sposobna poduzetnica upala je u klub euforičnih Amway ljudi i mene pokušava povući za sobom. Cijele dvije sekunde mi je čak i laskalo da je pomislila na mene, a onda sam se sjetila da je vjerojatno očajna jer su je svi do sada odbili, pa je pomislila na mene jer moja plaća ovisi o njoj pa je ne mogu baš tako lako odbiti. Na kraju sam joj „u rukavicama“ rekla da naslućujem o čemu se radi i da nisam zainteresirana, jer po svoju zubnu pastu volim otići u običan dućan, da volim na svoju četkicu za zube istresti prst debelo zubne paste, da zubnu pastu svako toliko volim promijeniti čisto da mi ne bude dosadno, da su mi ti sastanci uvijek bili pomalo čudni, da kupujem hrvatsko. Imala je još nekih argumenata, ali nisam se dala. Rekla sam joj da sam prije par godina kroz sve to prošla, da imam kazete doma (preskočila sam činjenicu da ih nikad nisam preslušala jer sam nakon prvih par minuta zaspala) i da ipak sve totalno ne upropastim – "Znate, ja se jednostavno ne smatram dovoljno sposobnom za to, nisam ja dobra u prodaji kao Vi“..dobro je ljudima nekad podilaziti.
I umjesto kraja – kasete dajem prvom koji prizna da želi na ovakav način zaraditi svoj milijun. I neka mi oproste svi oni čija sam vjerska uvjerenja povrijedila.
