Nije prošlo

ponedjeljak , 27.04.2009.










Rado bih;
oprostila sebi privid
u kojem sam progutavši Smrt
izbacila Život.
I opraštam si; zbog Života.
Ali zamjeram si
zbog Sebe.
One koja
igličastim slutnjama
proživljava nedoživljeno.
I dalje želim.
Hvala Bogu.
Snujem dok ne smijem;
tražim a pred očima mi je.
Ponosom nelagode
pogledom iz daleka
hranim dušu.
I žudim poljubac.
Samo onakav;
neponovljiv i jedinstven u svojoj priči.
Poljubac Života.
Tvoj.
Samo tvoj.



Update:
Hvala Bogu što me još osječaš !

No svejedno boli pogled na tebe i tko zna....

Propuh

utorak , 21.04.2009.












Ovo pišem kao nekad, olovkom;
u kupatilu
podupirući bijeli papir Životinjskom farmom.
Toplina pare zagrijava
slijevajući se niz pločice
kap po kap.
Eros je davno umro,
pokoj mu duši....
Ali još uvijek živi Animal
moga života,
u vjetru koji lomi grane
i kiši što prijeti neobaveznoj frizuri...
Ako pustim suzu
stopit će se s beskrajem
ponosa, gluposti pa opet ponosa....
Žudim te kao pun mjesec
i zeleni pogled u ništa;
uvijek tako opuštajuće.
I poći ću
jer ti si hrana mojoj ludosti
i jedini opstanak nekoj budućnosti...

ponekad kada te ne vidim...

petak , 17.04.2009.












NAVIKA


Kao po navici zažmirit ću da se sjetim
kako polako prilaziš mojim usnama.
Otvaram oči da mi trenutak ne promakne
jer nešto najljepše je lagani dodir
prije nego me obuzme vatra
kojom sve uspavano u meni budiš.
Prisjećam se jer ne želim zaboraviti.
A trebala bih.
Obzir ostavljam po strani
dok ova lagana jeza, suzne oči
i usne koje vibriraju
ne napoje se tobom.
Tek onda poći ću dalje
u neki novi dan...
možda

a kada dođe proljeće....

srijeda , 08.04.2009.











ANIMAL

Sa sigurnošću
sada već mogu reći da sam luda.
Probudilo se i nema mi pomoći.
Tražim, tražim priliku za bijeg
tražim ulaznicu za raj.
Više ne koordiniram svojim danom,
noćima već dugo ne...
To što spavam, Božji je blagoslov.
Nemir ostalih trenutaka
izmakao je kontroli.
Spremna na tračak zvjezdanog sjaja
u mogućnosti da šokiram svoj mali svijet,
shvaćam da te bezuvjetno želim.
Svaku tvoju glupost,
nedozrelost,
svaki centimetar tvoje pojave,
toplinu tvoje blizine,
snagu tvoje ruke,
slatkoću tvojih usana.
Opet si me doveo na rub provalije,
više ne brojim koji je ovo put,
toliko ih već iza nas.
I strahujem samo, da neću stići.
Osjeti me sada, pokreni se,
sve teže podnosim
udaljenost između neba i zemlje,
sve teže nepostojanje nas...

jedna od mogućnosti...

utorak , 07.04.2009.







Da volim

Da volim,
bila bih sigurno kao pjesma...
uspavana i tiha na početku,
obijesna i glasna u sredini,
mazna na kraju...
jer kao dan i noć,
smjenjuju se strasti naših ljubavi,
misaonih, tjelesnih,
smjenjuju i kao takve traju.
da volim,
željela bih da traje do vječnosti
taj plam, taj žar....



(a tebe još uvijek volim)




pružimo Pauli šansu za život



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>