ANIMAL
Sa sigurnošću
sada već mogu reći da sam luda.
Probudilo se i nema mi pomoći.
Tražim, tražim priliku za bijeg
tražim ulaznicu za raj.
Više ne koordiniram svojim danom,
noćima već dugo ne...
To što spavam, Božji je blagoslov.
Nemir ostalih trenutaka
izmakao je kontroli.
Spremna na tračak zvjezdanog sjaja
u mogućnosti da šokiram svoj mali svijet,
shvaćam da te bezuvjetno želim.
Svaku tvoju glupost,
nedozrelost,
svaki centimetar tvoje pojave,
toplinu tvoje blizine,
snagu tvoje ruke,
slatkoću tvojih usana.
Opet si me doveo na rub provalije,
više ne brojim koji je ovo put,
toliko ih već iza nas.
I strahujem samo, da neću stići.
Osjeti me sada, pokreni se,
sve teže podnosim
udaljenost između neba i zemlje,
sve teže nepostojanje nas...
Post je objavljen 08.04.2009. u 20:31 sati.