NAVIKA
Kao po navici zažmirit ću da se sjetim
kako polako prilaziš mojim usnama.
Otvaram oči da mi trenutak ne promakne
jer nešto najljepše je lagani dodir
prije nego me obuzme vatra
kojom sve uspavano u meni budiš.
Prisjećam se jer ne želim zaboraviti.
A trebala bih.
Obzir ostavljam po strani
dok ova lagana jeza, suzne oči
i usne koje vibriraju
ne napoje se tobom.
Tek onda poći ću dalje
u neki novi dan...
možda
Post je objavljen 17.04.2009. u 20:32 sati.