Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
29.11.2007., četvrtak
sedam ruža za Sewenov blog ...
 Blogovi umiru ... kad se blogeri umore, kad se zasite blogiranja ili kad osjete da su postali ovisni ... ili kad ih nečiji komentar povrijedi ... Smrću jednog bloga, bilo kojeg, bilo čijeg, gubi se i nestaje čitav jedan svijet. I to je veliki gubitak. No, blogovi umiru i nasilnom smrću. Upravo je ubijen jedan blog, Sewenov ... Haker terminator likuje ... a ustvari trebalo bi ga žaliti. Nesposoban je za stvaranje, zna samo uništavati ... A provider blog hr šuti ... Nije čak niti primjetio da je ubijen jedan blog ... A svaki je blog cool, svaki blog predstavlja čitav jedan svijet, svijet blogera koji blog piše ... Potpisujem Danielin manifest. Bez blogera nema blogosfere. Stvarajući svoje blogerske svjetove mi stvaramo blogosferu i činimo svijet boljim i bogatijim. BLOGERSKI MANIFEST 1. Ako ste vlasnici, vodite računa o svom vlasništvu i onima koji tom vlasništvu daju vrijednost i smisao, jer svaki bloger uvećava vašu imovinu i vašu dobit. 2. Kada želiš nešto, dovoljno je da to i zatražiš, želimo da se to primijeni i na blogere. Mi smo oni koji stvaraju blogosferu! Mi radimo za vas bez plaće, budite barem fer! 3. Kada postavimo neko pitanje, želimo na njega čuti i odgovor. Ne želimo vikati u gluhu tišinu. 4. Kada zamolimo informaciju, želimo je i dobiti Kod nas nema nekih skrivenih poruka niti predbacivanja. Ako tražimo pomoć, onda je i trebamo, a svojim radom je i zaslužujemo. 5. Dosta nam je jednosmjerne komunikacije s adminima. Budite barem toliko pristojni da odgovorite na postavljeno pitanje! 6. Mi smo jedina besplatna radna snaga.Bar ponekad ne mislite samo na sebe. To nije ništa strašno. Molim vas da se naviknete na to da na pitanja treba odgovoriti, to je stvar osobne kulture, čak i u virtualnom svijetu. 7. Ako blogeri pišu svaki dan, nađite i vi vremena za oodgovore na njihova pitanja. 8. Nema nikakvog zadovoljstva u tome da te ignorira netko tko živi od tebe. Predlažem štrajk u pisanju blogova na tri dana. 9. Kad postavljamo pitanja, ne radimo to samo zato da vas gnjavimo. 10. Imate dovoljno koristi od našeg pisanja, nemojte nas tjerati da molimo. Nemojte ignoriranjem sami sebe dovoditi do financijske propasti, jer naš rad nije nikakav dokaz naše ljubavi prema vama! Radi se o razmjeni: vi nama prostor, mi vama sliku, glazbu i riječi, no ako komunikacija ne bude dvosmjerna, mnogi će odustati, mnogi već jesu. 11. Mnogi imaju i po nekoliko blogova.I bloger zbog kojeg nastaje ovaj manifest ih je imao čak četiri, zar ne zaslužuje pomoć? 12. Jednostavno je odgovoriti na upit. Odgovori poput da ili ne su potpuno dovoljni kod svakog pitanja! 13. Kada imaš problem, prirodno je zamoliti za pomoć i prirodno je očekivati odgovor i rješenje. Ne tražimo sažaljenje nego korektnu suradnju. 14. Frustracija ubija volju za rad, a izostanak odgovora budi revolt i vodi odustajanju i kad su manji problemi u pitanju. 15. U ovom manifestu nema ništa što se može dvojako tumačiti.Bloga bez blogera nema, a bez suradnje blogeri bi mogli odustati. 16. Svi vlasnici vide samo profit! Samo dalekovidni vide i kako ga održati i još uvećavati. 17. Mi blogeri očito volimo pisati i biti čitani, kao što vi volite novac koji ljudska potreba da se izrazi donosi.No, ako vi nas ne razumijete; ne razumijemo ni mi vas!Jednostavna logika. 18. Kada vas nešto pitamo odgovorite! 19. Nemojte nas pitati da li nam se blog sviđa! Kada ne bi bilo tako, većina nas ne bi bila tu gdje jesmo!No, ako želite i da ostanemo tu i privučemo još blogera, potrudite se malo kad zagusti. 20. I na kraju osnovno pravilo: U slučaju najmanje nedoumice, dileme ili sumnje, o čemu god se radilo, ponudite nam najjednostavnije rješenje, odgovorite nam , makar to morao biti i negativan odgovor!!! Ovaj manifest pošaljite na što je god moguće više blogova, da napokon i jednom zauvijek admini i vlasnici portala uspiju razumjeti blogere! MI STVARAMO BLOG!!! potpisujem ... Ru Pozdrav Danieli ... i svaka čast na hrabrosti i upornosti. Dodatak 1: Herostrat nije bio u stanju podići hram, stoga je spalio onaj najljepši, nadajući se kako će time steći slavu i uteći zaboravu. Herostrat je možda i postigao svoj cilj, pamte ga, po zlu.  No, za mene je vredniji hlad ruševina spaljenoga hrama u kojem se ovaj četveronožac odmara, nego sva zla slava Herostratova. P. S. Pozdrav dragoj Iridi, Danieli, Vitae, Misku, Didi, Nihonkichigaiu, Vrapčiću, Njofri ... i svim blogerima koji se bore protiv vjetrenača destrukcije i ravnodušnosti ... i kojima su stvaraoci draži od uništitelja ... Dodatak 2:  photo by flickr Early Morning Rain - Peter, Paul and Mary sa svitanjem, pod kapima kiše ... ... ukrcajmo se, Jedini, na brod u oblacima, raširimo jedra, podignimo sidro, izbacimo pijesak iz džepova ... ... poletimo iznad duge iza obzora u svjetlo u tamu u suton i svitanje u nedogled u nepovrat u neverland ... ne slijećimo nikad, i ne vraćajmo se više ... I can't stand this rain ...  photo by flickr |
- 07:25 - Komentari (71) - Isprintaj - #
28.11.2007., srijeda
pod sjevernim nebom ....
 pod sjevernim nebom na dalekoj obali o Tvojem zagrljaju sanjah ... Naši su nam domaćini organizirali niz izleta- u Kaunas, Klaipedu, Palangu. Palanga, grad na obali Baltika. Drugi po veličini u Litvi. Ribolov i turizam glavni su izvori prihoda njegovih stanovnika. Šetnica s nizom restorana vodi do obale, a potom se u more pruža dugi 'most' s kojeg je lijepi vidik na more kao i dobre ribičke pozicije. Kada smo mi tuda šetali u subotu, padala je jaka kiša, no to nije omelo ni nas ni ribiče. Na obali ribiči prodaju sušenu ribu. Nakupovah cijelo brdo, a ljubazni je prodavač još i dodao dobru 'privagu'. Suha je riba izuzetno ukusna, nije suviše slana niti žestoka, lijepo je začinjena i miriše na more, dim i aromatične travke.
Dugo smo šetali po mostu i šetnici, a potom ručali u lijepom restoranu: bistra riblja juha, losos s grila, uz drhtalicu od povrća.   Ručak smo završili kriškom izvrsne torte od crne čokolade. I dakako, šalicom zelenog čaja.  U malenoj trgovini uz obalu kupila sam šalicu za čaj i paketiće čajne mješavine ... A u trgovini porculanom u Šauilaiu natrapala sam na ovaj mali porculanski par. Anđelak i vražićak, Lladro porculan.  Dodatak:  Jedini ljubi me na krevetu od ruža ljubi me noćas ljubi me u mekoj tami ljubi me u noći dugoj polarnoj ljubi me kao da na svijetu smo sami ljubi me Jedini ljubi me nježno i strasno ljubi me ljubi me ljubi me beskrajno ...   magle Sjevera u očima, Jedini, razbistri ... poljupcima ugrij me, sol s usne pokusaj, dođi, Ljubljeni, da pokažem Ti kako su burni valovi baltički ... .... |
- 00:01 - Komentari (20) - Isprintaj - #
22.11.2007., četvrtak
Thinking of you ...
 You, only You ... ispratio si ... i dočekat ćeš me ... izdržat ćemo, Jedini ... ... od srijede do srijede ... |
- 23:59 - Komentari (39) - Isprintaj - #
21.11.2007., srijeda
na bijelaju darogu ...
|
samo ću sjesti, s vama ... na časak za sretan put i povratak ... Sve sam stvari spakirala, Ančica će se pobrinuti za macane i ribice ... Iz Zagreba letimo do Praga, pa potom do Rige. Tamo će nas dočekati domaćini i odvesti do Šiauliaia ... Šiauliai je četvrti grad po veličini u Litvi, centar je sjevernog okruga. Datira iz 12 stoljeća. Svjetski je poznat po brdu križeva, spomeniku poginulima u ratovima. U Šiauliaiu sam već jednom bila, no vrlo kratko, tako da sam vidjela vrlo malo. (...bila sam i u Vilnusu i Klaipedi ..) Ovaj puta ostajemo dulje (do 27-og) a domaćini su obećali pokazati nam što više. Ispričat ću vam sve, kad se vratim ... Litva/Lithuania/Lietuva  mislit ću na Tebe, Jedini, tamo daleko ... |
- 00:01 - Komentari (27) - Isprintaj - #
18.11.2007., nedjelja
da l' išta može da se sakrije ...
|
Ali putujem tek u srijedu, Ljubljeni ... ... samo do Šauilaia, Jedini, a sljedeće srijede se već vraćam ...  ... da l' išta može da se sakrije, po licu kad se svjetlo polije? otkada Tebe volim, sakriti ništa ne želim ... nemoj ništa da mi govoriš, prepoznat ću večeras što god da pomisliš, učinit ću noćas sve što poželiš ... (hvala za upload, lazy) Dodatak: A Đuro i Pero poželjeli su saznati sve što mogu ... o svojem prvom snijegu ...
 |
- 23:59 - Komentari (38) - Isprintaj - #
17.11.2007., subota
još jedan dan ...
  Elvis Presley-This Is Our Dance samo Ti i ja, Jedini ... svjetlo meko i blago ruka u ruci moja glava na tvojim prsima tvoj slatki dah na mojem vratu a srca nam počinju kucati sve brže istim ritmom zadnji trenutci još jednog dana znam, ne može trajati vječno ne znam što će nam donijeti sutra no više strah me nije sutrašnjeg jutra i u sivoj svakodnevici naše će svjetlo sjati i glazba ova nikad neće stati samo Ti i ja, svjetlo meko i blago ruka u ruci moja glava na tvojim prsima ... ... ako sreća slijepa nije tad' gleda me Tvojim pogledom ... 18. studeni 2007., 03: 01, još jedan dan ...
Bijeli ih pokrov noćas nježno pokri ... Nek' se ne zaboravi ... i nek' se ne dogodi nikada više ... nikomu ...  Dodatak: Prvi snijeg Đuro i Pero uživali su danas u svojem prvom snijegu ... Evo i Đure, Tixi ...  |
- 23:59 - Komentari (41) - Isprintaj - #
birthday wish ...
|
I wish just a kiss ... ... single white rose ...  ... i plavo nebo ... ljetni dan ... dunavsku obalu ... jato leptira ... stope u pijesku ... i žablji orkestar ... Jeleni, mojoj dragoj nećakinji, s kojom dijelim ovaj dan, kao rođendan. Jeco, najmilija moja, sretan Ti rođendan! Želim Ti zdravlja, zadovoljstva, uspjeha ... Želim Ti da voliš i uvijek voljena budeš. Želim Ti sreću u naručju dragog ti Dragana. I nek Ti se naručje ispuni, onim što želite oboje ...   Koji je danas dan? I koji mi je to rođendan? ... više ne brojim, samo postojim ... danju sanjam a noću sam budna, Jedini ...  photo by flickr u snu jedne ruže treptaj leptirovih krila Kenny Chesney, When I close my eyes |
- 00:01 - Komentari (36) - Isprintaj - #
16.11.2007., petak
5 godina, majčice ...
 Ove je godine snijeg pao rano, majčice. Tanak se sloj bijelih kristala zadržao na vrtnoj klupici. Hladno je danas, mila moja. Mrznu mi obrazi ... i na srce mi se mraz spustio. Rukavice sam opet zaboravila pa svijeću palim ozeblim prstima ... Ponijela sam šaku žita, za vrapce koji cvrkuću u čempresu, Tebi nad uzglavljem ... Stojat ću tu dugo, do sumraka ... dok mi ne kažeš da je vrijeme da kući krenem. Večeras ću svijeću u prozoru upaliti ...i tvoju šalicu ću čajem napuniti, majčice ... I dugo ću u noć pričati s tobom ... i sjećati se. A kad ponoć otkuca, reći ću Ti hvala za život koji si mi poklonila.  |
- 15:01 - Komentari (15) - Isprintaj - #
15.11.2007., četvrtak
when the first time ...
 ljubili smo se već prije poljupca prvog, sjećaš li se? i dotakli se, pogledom, prije prvog dodira ... a mjesec je stidljivo prigušio sjaj dok gledao si me, u toploj tami, i dodirivao stvarno ... ... prvi put ... sjetismo se, noćas, Jedini, kako nam je bilo prvi put ... i bijaše opet prvi put ...  George Strait, You had me from Hello ... You had me from first Hello ... ... no, ipak, čekao si toliko (dugo), Jedini ... da zaplakala bih i nasmijala se, kad sjetim se ... ...koliko (dugo) ... čekao si, Ljubljeni, da ja riješim se ... vrtinjak dati gospodinu Platonu ....  Platon bust |
- 23:59 - Komentari (19) - Isprintaj - #
14.11.2007., srijeda
star dust ...
|
... za zvijezdama posegnuh, sad blistam sva od zvjezdanog praha ...  photo(shop) by rusalka Deep Space Hubble Images Dodatak: ... uz pozdrav Viti ... i Sjedokosom ... hihihi |
- 23:59 - Komentari (41) - Isprintaj - #
13.11.2007., utorak
dok slušasmo eminu ...
kosa ti na zumbule miriše, rekao si mi, dok slušasmo eminu, kasno, ove noći ... noć bješe hladna, mi bijasmo vreli ... ja se ko đul zarumenjeh, kad izađosmo iz topla hamama... ... na plećima mi ostadoše pečati poljubaca tvojih, Ljubljeni, a Ti me ljubljaše, govoreći: stid te ne bi bilo, da si kod sultana ... i zavrtje se bururet u glavi ... ... i Tebi i meni, moj Sultanu ... dok slušasmo eminu, ove noći, kad sam Ti na zumbule mirisala, Voljeni ....  |
- 23:59 - Komentari (16) - Isprintaj - #
11.11.2007., nedjelja
Afternoon Delight
 photo by flickr poslijepodne sunce i ruža na prozoru ljubavni san sanjaju Dodatak:  photo(shop) by rusalka zaljubljeno sunce pozlatilo ruži latice |
- 23:59 - Komentari (33) - Isprintaj - #
10.11.2007., subota
Hold Me Tight ...
|
nedjelja, hladna kiša zagrljene, griju se bobice ... ... i žabice  Dodatak: Martinje Ti i ja, ispijmo do dna  Wine Tasting Tip slatke bobe berbe kasne ... sunce našeg ljeta iskri u čaši ... poljupci Tvoji, k'o vino na mojim usnama zlatni k'o madera ko postup purpurni ko pošip prpošni trpki poput plavca pjenušaviji od šampanjca, od mošta slađi ... ... a mi sve žedniji, Jedini ... in vino veritas: Ja ljubim Te... ... ah, nek čaša ta bude bez dna ...  Bouguereau: Faune and Bacchante |
- 23:59 - Komentari (40) - Isprintaj - #
09.11.2007., petak
novembarski dan ...
... ušuljao se neprimjetno ...
 i zlatne listiće stresao ...  "Autumn Leaves" with Frank Sinatra Dodatak 1:  photo by flickr s posljednjim listom oblaku u zagrljaj subota Dodatak 2: draga Vitae neka pazi ... go go go ... ... kuda gazi ... ho ho ho ... Dodatak 3: Ronnie Milsap - Daydreams About Night Things  ... i ja, Jedini ... a nije još ni podne otkucalo ... |
- 23:59 - Komentari (49) - Isprintaj - #
08.11.2007., četvrtak
novembarsko zlato ...
|
Brezama vjetar zlatne kose češlja ... A s kajsije su zlato stresli ... i Pero ... i Đuro ...  Dodatak: list po list zlatnik za svaki dan petak  photo by flickr |
- 23:59 - Komentari (24) - Isprintaj - #
07.11.2007., srijeda
vodeni balet
|
Zlatna ribica, Carassius auratus, jedna je od najranije domesticiranih ribljih vrsta. Podrijetlom je iz istočne Azije. Pripitomljena je u Kini, a u 17. st. uvezena u Europu. Pripada obitelji šarana, a danas se najčešće drži kao akvarijska riba ili riba za vrtna jezerca. Javlja se u više varijacija koje su nastale uzgojem. Naraste do 59 cm i do težine od 4.5 kg, što je ipak vrlo rijetko. Doživi, u dobrim uvjetima, 20-tak, a prema nekim podatcima čak i 50 godina. Međutim, zlatne ribice brzo umiru u okrutnim malim staklenim kuglama u kojima ih ljudi često drže. Najveća zlatna ribica, prema Guinnessu, veličine je domaće mačke. Uzgojena je u HongKongu.  Bruce, the world's biggest goldfish Meni su moje zlatice vrlo drage. Lijepe su i graciozne, razigrane i znatiželjne. Dodatak:  pod listove lopoča sunčeve se zrake skrile četvrtak  dorothy chan |
- 23:59 - Komentari (33) - Isprintaj - #
06.11.2007., utorak
reci da me voliš, zlato ...
|
Miroslav Skoro - Milo Moje rekoh Ti, Milo moje, rekoh Ti da te volim, Zlato ... rekla bih i da pitao nisi ... mirno spavaj, janje moje, ... janje Tvoje, više Tvoje, no ičije ...  Najbolji hrvatski tamburasi - Nesto glupo Dodatak:  Love Birds bambusov list i vjetra dašak ljubavni šapat srijeda |
- 23:59 - Komentari (34) - Isprintaj - #
05.11.2007., ponedjeljak
čuvar sobnog jezerca, u zimskom periodu ...
 Pero je jako zainteresiran za sobno jezerce. Voli hodati po rubu bureta, promatrati ribe, piti vodu, igrati se vodenim zvoncem ... Ribičke sklonosti tek se naziru, no ja ih obeshrabrujem ...hihihi Iako zna da je to: No no! ipak rado gricka i sobno bilje. 
Đuro, koji je staloženiji, mirniji i sporiji od brata, radije drijema na tepihu ili u krilu ...   Dodatak: ... pozdrav za Tixi, piskaralo na okviru prozora ljube se dva leptira utorak  photo by flickr |
- 23:59 - Komentari (41) - Isprintaj - #
04.11.2007., nedjelja
rat svjetova (2. dio)
 Danse_Macabre Post je objavio minutu do ponoći, kao i obično. Nije prošlo ni desetak minuta, a već je osvanuo prvi komentar: Wouuu, kakva priča! A potom su se komentari nastavili nizati. Uglavnom pohvale, poneka moralna osuda opisanog čina, no ipak uz komplimente autorovu literarnom umijeću. Krvavi su detalji privlačili čitatelje, pa je te večeri bilo komentara više no ikada. Sljedećega dana, minutu do ponoći, kao i obično, objavio je nastavak priče: ... uživao sam, ubijajući ga ... A nekoć mi je bio najbolji prijatelj. Družili smo se od djetinjstva, sjedili u istoj klupi, studirali zajedno ... A onda nas je život odveo na različite strane. Meni baš nisu cvjetale ruže, kad sam ga sreo ponovo ... a on je ubrao najljepšu ružu ... Žena mu je izgledala k'o milion dolara, a toliko je imao i na svojem bankovnom računu. Kako li me je samo snishodljivo predstavio Njoj: Da te upoznam s bivšim prijateljem, Draga ... Nije primjetio da je između mene i Nje iskra odmah planula. Rogonja ne bi primjetio da mu ševim ženu njemu pod nosom. A i jesam ... he he he ... jedva je dočekala ... kako je samo uživala ... Priznala mi je da je on mlakonja. Bračne dužnosti obavljao je subotom ... i to svake druge subote ... Ona mu je služila samo kao trofej za pokazivanje. Isprva sam ga samo prezirao, a zatim sam ga počeo i mrziti. On je imao sve, a ja ništa. A ona je počela govoriti kako to više ne može izdržati, kako ne može više na sebi podnositi njegove hladne i znojne ruke. Rekla je da bi otišla sa mnom istoga trena. No, nije mogla to učiniti ... uzalud bi ulupala sve te godine s njim. Gad ju je ucjenio da potpiše predbračni ugovor ... i šupirao bi je na ulicu bez ičega kad bi otkrio da ga vara ... Nisam to mogao dozvoliti. Uživao sam, režući ga na komadiće ... A nasjeo je, k'o posljednja budala ... Ona ga je sms porukom pozvala u njihovu vikendicu, obećavajući mu mirenje nakon svađe ... i da će ga ponovo probuditi nezaboravnim seksom ... a ja sam ga dočekao. Taj izraz zaprepaštenja, kad me ugledao, potpuno golog, s nožem u ruci ... to vrijedi milion dolara ... Nikad ga neće pronaći, a Ona će biti moja … uz dobar miraz, od milion dolara … ho ho ho … Te večeri na prve komentare nije morao čekati ni deset minuta. Krvava priča neodoljivo je privlačila čitatelje. Counter posjeta počeo se vrtjeti kao lud. Bolji si od Kinga i Kuntza ... Savršen krimić ... Nije ni šteta tog mlakonje ... Malo previše krvi, za moj ukus ... Majstor si za stvaranje napetosti ... Izvrsna kriminalistička priča, prevazišao si sam sebe ... Ubrzo su se pojavili i komentari u kojima se mogao osjetiti tračak sumnje: Ovo zvuči previše stvarno ... Prošli me trnci, dok sam čitala ... Sve je to fikcija, zar ne ... reci da je samo fikcija, molim te ... Dođe mi da te prijavim policiji ... Navode vodu na moj mlin ... pomislio je. Sad će tek nagrnuti znatiželjni posjetitelji. Broj posjeta srušit će sve rekorde. Njegov će blog osvanuti na naslovnici, možda se čak i policija pojavi ... a on će tada otkriti varku. Već je smislio i tekst: Sudjelovali ste u velikoj obmani ... O njemu će se pisati, izdavači će se konačno zainteresirati ... njegov će veliki roman tada ugledati svjetlo dana ... Mora se samo pridržavati plana i snovi o slavi i uspjehu ostvarit će se. Preko tri stotine komentara te noći! Uživao je, a onda pred jutro, i on je napisao komentar kojom je Nju uvodio u igru: Nisi mogao izdržati, zar ne? Poludio si ... odat ćeš se ... uhvatit će nas ... Incognita Sljedeći komentar potpisao je sa Anonimni svjedok, a napisao ga je kao anonimac, tako da je komentar bio bez linka: Jesi li siguran da ga neće pronaći? I, jesi li posve siguran da si dobro navukao zavjese? I da nitko nije virio? Sad je opet čekao reakcije stvarnih posjetitelja. I nije morao čekati dugo. Viriš, viriš, viritelju ... He he he, anonimni svjedoče, da se nisi previše uživio u priču? Je li to neka loša šala? Zaklela se zemlja raju ... Sad je opet On bio na potezu. Ponovo je navukao krinku Anonimnog svjedoka i napisao: Bolje ti je da pripremiš pare. Sto tisuća za početak. Anonimni svjedok Spremao se da napiše odgovor i potpiše ga svojim nickom – Arsen. No, sa zaprepaštenjem je ustanovio da se taj komentar, njegovim nickom potpisan, već pojavio, iako ga on još nije napisao. Komentar je glasio: Anonimni svjedoče, pazi da i ti ne dobiješ nož u grlo ... Meni ne možeš prijetiti nekažnjeno ... Arsen Još se nije snašao a već se pojavio novi komentar, opet s njegovim potpisom: Ne brini, Incognita, vještiji sam no što misliš ... Ako će nas netko odati, to si onda ti ... zato začepi ta svoja medena ustašca, ili ću ti ih ja začepiti ... Arsen Sledio se od zaprepaštenja ... i požurio obrisati te komentare. No, ustanovio je da ih obrisati ne može ... Fiktivni likovi koje je on stvorio nastavili su dijalog. Incognita: Zar tako? Med i mlijeko ... a sad nek' začepim ... bolje pripazi ... jer ako ja progovorim završit ćeš na električnoj stolici ... Anonimni svjedok: Golupčići se počeli čerupati ... ho ho ho Ti Arsene ne prijeti ... jer mogao bi loše proći ... Sad sto tisuća više nije dosta, hoću sve! A Incognita mi za šutnju može platiti i u naturi ... ho ho ho ... Arsen:Da se nisi usudila pisnuti, zmijo! A ti Anonimče ne prijeti ... tko će ti vjerovati, bez dokaza, samo na riječ ... Anonimni svjedok: Ne budi tako siguran, Arsene. I ne umišljaj da si veliki igrač ... radije pripremi pare ... . U poruci je stajala i fotografija. Na njoj je neka muška ruka držala isti onaj nož kojim je bilo izvršeno ubojstvo. Incognita: Nisam bila zmija, dok si me ljubio ... dok si me nagovarao da ti budem suučesnica ... Svi ste vi muškarci gadovi! Sve bi vas gadove trebalo poubijati ... Dijalog se nastavljao a sukob postajao sve furiozniji. Komentari, prepuni mržnje, tekli su nezaustavljivo poput užarene lave ... Sad su ih pisali oživljeni likovi iz njegove mašte ... Uspaničio se. Pokušao je brisati. Prvo komentare, a zatim i blog. No sve je postalo neizbrisivo ... ... U malom provincijskom gradu, iza spuštenih zastora, u maloj prizemnici u ulici Javorova, sjedio je kraj osvjetljenog monitora laptopa i zurio u komentare koji su se kao na beskonačnoj traci nastavljali beskonačno nizati .... A crni je mačak i dalje drijemao, tik uz tipkovnicu računala ...  photo by flickr |
- 23:59 - Komentari (31) - Isprintaj - #
03.11.2007., subota
rat svjetova (1. dio)
 photo by flickr Pola je godine plovio. A drugu bi polovicu godine živio od zarađenog ... i pisao. On nije bio pomorac, bio je pisac. No, morao je zarađivati da bi zadovoljio životne potrebe, stoga je pola godine radio na brodu. Za preživljavanje mu je bilo dovoljno tako malo da je polugodišnja zarada pokrivala cjelogodišnje troškove. Jeftina iznajmljena soba, ručak u krčmi ili brzi obrok za mikrovalnu. Jedini su mu luksuz bile cigarete. Bio je strastven pušač. Bio je strastven čovjek. Bio je svjestan svojeg dara. I bio je nestrpljiv u želji da taj dar primjete i drugi. Životna ambicija mu je bila – proslaviti se kao pisac. Fantastična zarada, iako ni to nije bilo zanemarljivo, nije mu bila prvi motiv. Žudio je za slavom i moći. Prikovati pažnju čitatelja, oblikovati njihove umove i emocije, nagnati ih da mu bezrezervno povjeruju, to je bilo ono što je priželjkivao. U iznajmljenoj namještenoj sobi u kojoj je živio nije bilo nikakvih uspomena. Samo par jednostavnih odjevnih predmeta, mobitel i prijenosno računalo. On je bio suvremeni pisac, pa nije valjda mogao pisati perom. Nabavio je laptop i savladao osnove korištenja računala, uglavnom oblikovanje teksta i upotrebu interneta. Pisao je priče. A te su priče, poput njihova pisca, bile pune strasti. Unatoč tome, bile su napisane savršeno precizno. Iako strastven i nagle naravi, težio je savršenosti i nije si dozvoljavao greške. Ponosio se sposobnošću da vlada sobom i samo je on znao koliko je snage bilo potrebno da bi to postigao. Priče je smatrao vježbom, samo kraćim putem do uspjeha. Jer, on je godinama radio na svojem prvom velikom romanu čiji rukopis nikako da dovrši. Neprestano se vraćao već gotovom rukopisu, dotjerivao ga, cizelirao. Žudio je za trenutkom u kojem će držati svoj roman ukoričen, još vruć od tiskarskog stroja, u kojem će odlomke svoga romana čitati oduševljenim fanovima, u kojem će dijeliti autograme, ucjenjivati izdavače, birati prevoditelje, putovati ... Pola tekuće godine, onu polovicu koja je bila jedino bitna, dakle onu polovicu u kojoj je pisao, proveo je u dovršavanju svojeg romana. I, u noći na prijelazu u polovicu godine koju će provesti na brodu, roman je konačno bio gotov. Bio je gotov i njegov plan kako skrenuti pozornost na sebe, sebe kao pisca. A kad on postane interesantan javnosti, tada će se naći i izdavač koji će poželjeti publicirati njegov roman. Izdavači rijetko žele rizik s novim još nepoznatim imenima. A vješti pisci uvijek stvaraju misterij oko svoje ličnosti. Dobar dio čitatelja ionako se prvo zainteresira za slavnog i zagonetnog pisca, a tek potom i za njegova djela. Plan je bio genijalan, no ipak, ideju je dugovao Wellsu i njegovu maestralnom potezu koji je natjerao amerikance na atostrade. Masovno su podlegli sugestivnosti radio drame u kojoj naš planet napadaju vanzemaljci. I on je namjeravao učiniti nešto slično, poslužiti se medijem radi velike obmane. Znao je da plan mora razraditi, do detalja, do savršenosti. A onda ga i realizirati. Sve će do kraja složiti u svojem umu, dok bude plovio. A kad se nakon pola godine vrati s plovidbe ... tada će plan realizirati. Poslužit će se moćnim medijem, kao i Wells. No, radio je odavno prestao biti moćan medij ... i film i televizija izgubile su trku. Pobijedio ih je medij čija je moć i obuhvatnost prevazilazila moć prethodnika – Internet. A on je dobro poznavao moć World Wide Webba. I već ju je koristio. Svoje je priče prvo objavljivao na svojem blogu. Blog mu je pružao priliku da oslušne reakcije posjetitelja. Iako su bili rijetki oni do čijeg je mišljenja držao, ipak su svi ti posjetitelji predstavljali slučajan uzorak. Slučajan uzorak velike populacije – njegove buduće čitalačke publike. A Net je, uz to, bio i pun literarnih natječaja. Za kratku priču, za ljubavnu priču, za prigodnu priču, za prvu priču, za fantastičnu priču ... Brzo je ustanovio da je to put koji ga ne vodi nikamo. Na literarnim bi natječajima on uvijek otpao. Negdje u predzadnjem ili zadnjem krugu eliminacije, pobijedile bi ga neke priče s manje strasti. Namjeravao je to promijeniti. Platio je zadnji mjesec najamnine, strpao odjeću u naprtnjaču, a laptop u torbu.Bio je spreman krenuti. Opet odraditi tih pola godine, nadajući se da je to posljednji put. Prije polaska objavio je posljednji post na blogu. Nije se opraštao, to je smatrao sentimentalnim. U posljednjem postu je bila samo još jedna njegova kratka priča, kao i do tada. Znao je da će ga dio najvjernijih čitatelja čekati, kao i prošli puta. Svraćat će povremeno na njegov blog i ostavljati poruke: gdje si ...kamo si nestao ... čekamo te ... ... Pola godine plovidbe trajalo je beskrajno ... i prošlo prebrzo. Već prije no što se iskrcao, odlučio je. Ne, ovoga puta neće iznajmiti jeftinu sobu u luci, bez pogleda na more. Otići će u mali gradić u provinciji, dalje od mora ... unajmiti malu kuću. Spustit će zastore, ograditi se od svijeta. I početi s realizacijom svojega plana. Kuća nije bila velika, niti luksuzna. Bila je u ulici Javorova, u malom provincijskom gradiću. U takvom gradiću, u takvoj ulici, došljak nije mogao ostati nezapažen. A on je bio zgodan muškarac, markantnih crta lica, na izmaku četrdesetih. Ubrzo su mu na vrata zakucali susjedi. Potom dame iz susjednih kuća. Raspuštenice, pokoja udovica. S pomalo zbunjenim osmjesima, noseći zdjele kolača i tipičnih složenaca... Sve ih je hladno odbio, pa bi otišle, gutajući suze. A pokoja bi, bijesno, stigavši pred svoju kuću, bacila zdjelu složenca u kantu za otpatke, veliku, zelenu, na kojoj je pisao kućni broj i naziv ulice. Pokoja od tih domaćica učinila bi mu se dragom, a pokoja raspuštenica privlačnom. Bio je već dugo sam ... No, to bi bio samo gubitak dragocjene energije, samo gubitak vremena. A njemu je bio potreban svaki trenutak, svaki atom snage – za realizaciju plana. Spustio je zastore, isključio mobitel. Jednom tjedno otići će do najbližeg dragstora po zalihu hrane i bocu burbona. Samo jedna boca tjedno, više bi ga ometalo u provedbi plana. Vrativši se iz prve kupovine, pred vratima je zatekao velikog crnog mačka. Mačak je, provukavši mu se kroz noge, šmugnuo u kuću, i odmah pronašao put do njegova radnog stola. Skočio je na stol i sklupčao se uz tipkovnicu računala. Svidjela mu se mačkova drskost pa ga nije otjerao, iako mu je to bila prva pomisao. Prozvao ga je Kingom, prema velikom Stevenu ... i praznovjerno povjerovao da će mu taj mačak donijeti sreću. Mjesec dana proveo je u pripremama. Samo mjesec dana bilo mu je dovoljno, plan je u njegovu umu bio već potpuno razrađen: Napisat će priču. Punu strasti. O dvoje ljudi koje je povezala strast tako jaka da su zbog nje bili spremni počiniti zločin. Priču će, u nastavcima, objavljivati na blogu, stvarajući privid da je bloger, pisac te priče, počinitelj stvarnog zločina. Stvorit će još nekoliko identiteta: Ona, ljubavnica, suučesnica u zločinu; On, slučajni svjedok ubojstva koji postaje ucjenjivač; Oni, posjetitelji bloga koji svojim komentarima i sumnjičavim pitanjima stvaraju dramsku napetost .... Postove i komentare pažljivo će tajmirati, radi uvjerljivosti. Pisat će ih u ime stvorenih likova i u ime fiktivnih komentatora. Uz to će odgovarati na komentare stvarnih, naivnih posjetitelja bloga, nastojeći da od njih stvori suučesnike ... ili denuncijante. Neki su od tih posjetitelja već postali ovisni o njegovim pričama. I bili su spremni čekati ga, pola godine, da se vrati s plovidbe. Kratkim postom obavijestio ih je da se vratio i najavio novu priču. Triler. Posjetitelji bloga isprva će povjerovati da se radi samo o još jednoj od njegovih priča ... A potom, navest će ih da posumnjaju ... ... Dok je crni mačak King ležao uz tipkovnicu njegova računala, a ponoć se bližila, dovršavao je tekst noćašnjeg posta: ... sat je iskucavao ponoć ... A ja sam gledao kako krvavi mjehurić na njegovim usnama raste, bubri, sa svakim otkucajem sata. Kad se rasprsnuo, točno u ponoć, znao sam: mrtav je! Konačno ... Leš sam omotao najlonskom folijom, unaprijed rasprostrtom po podu ... Dakako, imao sam rukavice ... i ništa od odjeće, osim rukavica ... Tako se nisam morao baktati okrvavljenom odjećom ... Da ste mu samo mogli vidjeti izraz zaprepaštenja, kad me ugledao, potpuno golog, s nožem u ruci ... he he he ... U tome sam trenutku shvatio da ga neću smaknuti hladno, pragmatično, kao da uklanjam prepreku na putu do onoga što želim ... Tada sam shvatio - ubit ću ga polako, uživajući u svakom trenutku njegova umiranja ... Bilo mi je gotovo žao što je izdahnuo suviše brzo... Dodao je još i fotografiju okrvavljenog noža koju je snimio ranije, koristeći krv iscjeđenu iz komada svinjske jetre koju je kupio Kingu.  Zatim je na dnu posta napisao: nastavak slijedi ... i udario: enter! Post je objavio minutu do ponoći, kao i obično. Nije prošlo ni desetak minuta, a već je osvanuo prvi komentar. (nastavak slijedi) napomena: fotografija noža, photo by flickr |
- 23:59 - Komentari (52) - Isprintaj - #
02.11.2007., petak
amanita ...
|
Amanita caesarea. Blagva. Omiljeno jelo rimskih careva, stoga nazvana carskom. Prvorazredna jestiva gljiva, dostojna carske trpeze.  Bio je gljivar, iz hobija. I zato ju je prozvao carskom Amanitom. Riđokosa, bujnih grudiju, zavodljivoga osmijeha, velikih zelenih očiju i dugih crnih trepavica, ona zbilja bijaše dostojna careva. Put joj je bila savršena i mliječno blijeda, bez tipičnih pjega crvenokosih žena. On se osjećao poput cara kad ga je ljubila, a ljubila je strasno, bez ostatka. Dok bi vodili ljubav, za nju bi nestao čitav svijet. Orkani, potresi, požari i poplave ne bi s njezina lica izbrisali zanos strasti .. . upravo to je pomislio dok ju je gledao kako se propinje nad njim, veličanstvena i snažna poput nesputane elementarne sile. Kad bi je jako uzbudio, uvijek je birala tu poziciju u kojoj je ona dominirala. A on je uživao, o kako je uživao u tom njezinom potpunom predavanju strasti. Nije nikada zatvarala oči. Samo bi joj šarenice zaplamsale poput zelenog plamena dok bi se protezala nad njim i šibala ga pramenovima žarkocrvene kose. Znao je da ga želi, uvijek. Nju nikada nije boljela glava, nikada se nije izgovarala 'onim danima' ... Ona je uvijek bila raspoložena za ljubav. Njihove je susrete uvijek pretvarala u svečanost. Stan bi joj blistao od mirisnih svijeća, odjekivao od strastvene milonge. Uvijek bi služila rafinirano odabrana vina i najbolju divljač, bijelu ribu, kavijar ili školjke. Spravljala je zanosne poslastice. Kod nje je pio iz kristalnih čaša i jeo s porculanskih tanjura, stolnjaci su bili od teškoga damasta a pribor za jelo od blistavog srebra. Ništa nije dovoljno dobro za tebe, Jedini ... Otvorila bi mu vrata, odjevena u svileni ogrtač. Znao je da ispod ogrtača ne nosi ništa, osim nekoliko kapljica chanela, pa je bio spreman i prije no što bi ona do kraja okrenula ključ u bravi. Najradije bi je obljubio tu, na mramornim pločicama velikog predsoblja čiji su zidovi bili prekriveni ogledalima. No, rijetko bi mu to dozvolila. Više je voljela dugu igru zavođenja, ovlašnih dodira i pogleda dok bi mu prinosila čašu i servirala najbolje zalogaje. U trenutku kad bi se razdvojili, nakon intenzivnog ljubavnog čina, ona bi načas zamrla na crvenim plahtama velikog kreveta. Isprva se znao i uplašiti. Činilo bi mu se kako će je valovi strasti odvesti preko ruba, kako se neće uspjeti spustiti u stvarnost. No, tada bi se prenula, zvonko nasmijala. Otišla bi u kupaonicu i samo nakon nekoliko trenutaka vratila bi se blistajući u večernjoj haljini, savršeno našminkana. Raskošan bi slap crvene kose podigla, a s ušiju bi joj se njihale smaragdne naušnice. Poslužila bi voće, fine sireve i stari zlaćani konjak. Razgovori koje su vodili bili su uzbudljivi poput ljubavne igre. Često je bio očaran njezinom duhovitošću i zadivljen njezinom pronicljivošću. Interesi su joj bili raznovrsni, slikarstvo, opera, književnost, fotografija a bila je i pravi kompjutorski majstor ... Znala je i savršeno slušati. Zanimale su je sve teme koje bi on potaknuo. A kad bi došao ponovo, ustanovio bi da se ona o temi o kojoj je govorio posljednji puta potrudila naučiti što više. Pa tako i o gljivama. Jednom joj je donio pregršt savršenih blagvi, divnih primjeraka amanite caesaree, koje je ubrao dan ranije. A ona ih je odmah savršeno pripremila i zadivila ga onim što je u međuvremenu naučila o gljivama, surfajući Netom i proučavajući veliku enciklopediju gljiva, naručenu međubibliotečnom razmjenom. Bila je savršena ljubavnica. I sve se činilo savršenim. No, ona nikada nije pristala izići s njime u javnost. Nudio joj je putovanja, najbolje restorane, nabavljao karte za kazališne premijere, koncerte i izložbe. Želio je njoj ugoditi, no bio je svjestan i vlastitoga poriva da je pokaže. Bila je prekrasna i petnaestak godina mlađa od njega. Iako se pomalo stidio toga svog motiva, znao je koliko bi uživao u zavidnim pogledima drugih muškaraca iako bi bio ljubomoran na te poglede. No, ona bi uvijek odbila njegove pozive. I uvijek bi se sastajali samo kod nje. Ne trebaju nam drugi ... rekla bi. Ja želim samo tebe. I hoću da si samo moj ... Isprva mu je to laskalo. No, na dnu mu je želudca zatitrao osjećaj tjeskobe kad je vidio kako su joj oči zlokobno zeleno zasjale dok je izgovarala to – samo moj. Postao je oprezan. I nije pred njom više pominjao druge žene, pa čak ni površne poznanice ni kolegice s posla. Primjetio je taj zeleni bljesak i kad bi pohvalio ljepotu neke filmske glumice ili slikarskog modela. Pa se i toga počeo čuvati. I dalje mu je laskalo to što je ljubomorna. Jer bila je toliko mlađa od njega, tako raskošno lijepa, tako inteligentna i zanimljiva. I bila je ljubomorna, na njega! Znao je biti šarmantan i žene su ga voljele, no bio je svjestan da stari. Bio je svjestan da mu uskoro mogućnosti više neće biti dorasle željama. No, s njom se osjećao mladim, u punoj snazi. Ona je bila poput čarobnice. Njezina bi ga strast uvijek uspjevala ponijeti u vrhunce. S njom je uvijek bio tako moćan. A onda se zapitao, nije li ta moć njezina, a ne njegova? I ta ga je pomisao počela progoniti. Do tada, nikada nije bio vjeran u svojim vezama. Čak i kad je bio zaljubljen, nikada nije propuštao prilike koje bi mu se pružile. Nije želio potpuno se predati jednoj ženi, nikada ranije. No s njom, u te tri godine koliko su bili zajedno, nije više morao glumiti kako ne zapaža nikoga osim Nje. Kad je to osvijestio, shvatio je da mora provjeriti. Ima li još moći i s drugim ženama, a ne samo s Njom. Učinit će to samo jednom, da se uvjeri ... I ... uvjerio se. Na trodnevnom gljivarenju. Na koje ona, kao i obično, nije htjela ići s njim. Nabrao je pregršt blagvi, posljednjega dana. A posljednje je noći odspavao s jednom gošćom koju je upoznao za hotelskim barom. Bio je to prilično mlak seks, u kojem nije uživao ...no uvjerio se da nije nemoćan ... s drugom. Sada je znao je da može biti samo Njezin. I povjerovao je kako nju može učiniti samo svojom. S buketom orhideja i bocom finog vina stajao je pred njezinim vratima. Blagve je složio na sloj mahovine u lijepu pletenu košaricu. Otvorila mu je u smaragdnozelenom ogrtaču, crvene kose rasute u tisuću kovrča. Vodili su ljubav kao nikad do tada. U trenutku kad se ona popela do vrhunca i kad se nadnijela nad njega da ga poljubi, ugledao je onaj zeleni odsjaj u njezinim očima. I gotovo se uplašio, načas. Učinilo mu se da ona sve zna. No tada je strast i njega savladala. *** Ispraznio je tanjur. Divno si priredila ove amanite, Amanita ... rekao je. To je neki novi recept? Da ... odgovorila je, a zeleni joj je plamen opet zatitrao u očima. Znam da voliš carske amanite ... no ti si sladokusac koji voli i promjene, zar ne? Načas ga je opet obuzela tjeskoba, no lošu je misao odbacio istoga trena. Sljedećih pola sata sjedili su jedno do drugoga, dodirujući se. Ona nije skidala pogled s njegova lica. I neprestano mu je dolijevala vino u čašu. Pij, jedini moj ... šaptala mu je, a potom jezikom pratila obris njegove ušne školjke. To ga je uvijek uzbuđivalo. Gutljaj vina klizio mu je niz grlo, kad je odjednom osjetio kako ga obliva ledeni znoj. Omagalica, ushićenje ... a potom je počeo propadati u tamu. Dok mu je pred očima blistao njezin zeleni pogled, zadnjim trzajima svijesti, shvatio je. Amanita je u amanite cezareae dodala i ... amanitu muscariu.  Amanita muscaria. Otrovna gljiva bijelog i tvrdog mesa, bez izrazitog mirisa i okusa. Amanita je dosta nepredvidivog djelovanja. Zavisi o mjestu gdje je rasla i količini koja je unesena u tijelo po težini čovjeka, a efekti mogu biti raznovrsni, od mučnine, znojenja i slinjenja, audio i vizualnih promjena, promjena raspoloženja, ushićenja, opuštanje do potpunog gubitka poimanja ovog svijeta. (...) Kod većeg «trovanja» uzrokuje delirijum, praćen nemirnošću i izgubljenim osjećajem, halucinacije, prate ih periodi depresije centralnog nervnog sistema. U neki slučajevima može dovesti do kome. Prvi znaci trovanja javljaju se nakon 30-90 min. trovanje muharom Stephane Grappelli & Yehudi Menuhin BBC Live "Jealousy" Dodatak: Pozdrav Sagitariusu ... i ne zamjeri zbog izbora, no u skladu je s pričom ... hihihi Jerry Garcia & David Grisman: Friend of the Devil |
- 23:59 - Komentari (61) - Isprintaj - #
Jednego serca chcę ...
|
'Tango Milonga'
miruj, miruj, srce ludo ... zar nikad se umorit nećeš od suviše želja, od suviše sna ... Stare polskie tango: 'Jednego serca chcę !' |
- 09:56 - Komentari (25) - Isprintaj - #
Who Wants to Live Forever ...
|
photo by sestrica ančica
pramen magle ... stabla, ko skriveni ljubavnici poljupce kradu prolaznosti ... Queen "Who Wants to Live Forever" besmrtnost? ne želim je sebi ... samo trenutcima nekim ... |
- 00:01 - Komentari (12) - Isprintaj - #
01.11.2007., četvrtak
weeping angel ...
Angel of grief ... tugujući anđeo ... Jedan od najljepših nadgrobnih spomenika, rad je američkog skulptora i pjesnika Williama Wetmora Story-a. Original je na protestantskom groblju u Rimu, krasi grob skulptora i njegove supruge.  Replike ovoga spomenika kao i varijacije na temu tugujućeg anđela brojne su. Najpoznatija je ona u Stanford Arboretumu. 
 ... na grobovima mojih milih ... i kraj križa, za sve one kojima ne mogu na grob otići ... ... i u prozoru za ... ... kad jednom više me ne bude kad dođe vrijeme da prah se vrati u prah ... ...radije bih da me vrate vodi i prah mi prospu tamo gdje dunav dravu ljubi ... |
- 07:31 - Komentari (31) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
