Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.



Photobucket
rega, rega - kvak!

Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube
frog in my hand



Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao:
Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu
.

Zamislila sam se i odgovorila:
Da, ima. Moju.

Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".


dva za jedan: Perin i Đurin blog


Ignis, Vila zaštitnica jezeraca i kuma bloga


Još jedna vila što lebdi nad jezercima.
Erato, muza poezije.
Drugo joj ime -
vitae

Vitae: Ruži iz dravskih vrtova

Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..

To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...

Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?

Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!

Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile
...


Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.





Rupe na vrtnoj tarabi


koki
armin
finding myself
kora
misko
bubilo
majstoricasmora
zmajka

katrida
aquaria
djevojčica lutalica -pinky
horsy
horsey
daniela
lucija9
redakcija jučerašnjih novina
playera
atlantida
irida
Tixi
šareni pajaci
maslina oliva
necutako
minerva- bitter sweet symphony
prudence
panova frula
1977godina
agnie
iskra
Fanny7
LudaMarta
brunhilda
maslackica
cordelia
borgman
MadDog
melodius
Dida
gogoo
sjedokosi
lazy daysleeper
drano, Sićušna plava iskra
slatko grko
Grof V., Vladimir Ordanić
viola
maslackica
borut i vesna
njofra 1
guedes
ledena
slatko grko
kike
mimi
bijeli koralj
vrapčić
decembar2001
sillvanus, stolisnik
plavi zvončići
nihonkichigai
miris dunje
laughing granny
kolegica mica
ježev blog
dinaja
odmor za umorna srca
istina o životu
mendula
sewen2
dream_maker
bespelj
gustirna
morska zvijezda
sagittariusclassic
dordora
greentea
boccacio
perdido
cvjetići
poezija duše
kenguur
fizikalac

Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.

Ipak, nikad ne reci - nikad
.

santea

greeneyes

vierziger

walkingcloud
tip koji sjedi
bez šavova
zrakoplov



Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih

02.11.2007., petak

amanita ...

Amanita caesarea. Blagva. Omiljeno jelo rimskih careva, stoga nazvana carskom.
Prvorazredna jestiva gljiva, dostojna carske trpeze
.



Bio je gljivar, iz hobija. I zato ju je prozvao carskom Amanitom.

Riđokosa, bujnih grudiju, zavodljivoga osmijeha, velikih zelenih očiju i dugih crnih trepavica, ona zbilja bijaše dostojna careva. Put joj je bila savršena i mliječno blijeda, bez tipičnih pjega crvenokosih žena.
On se osjećao poput cara kad ga je ljubila, a ljubila je strasno, bez ostatka. Dok bi vodili ljubav, za nju bi nestao čitav svijet.

Orkani, potresi, požari i poplave ne bi s njezina lica izbrisali zanos strasti .. . upravo to je pomislio dok ju je gledao kako se propinje nad njim, veličanstvena i snažna poput nesputane elementarne sile.

Kad bi je jako uzbudio, uvijek je birala tu poziciju u kojoj je ona dominirala. A on je uživao, o kako je uživao u tom njezinom potpunom predavanju strasti. Nije nikada zatvarala oči. Samo bi joj šarenice zaplamsale poput zelenog plamena dok bi se protezala nad njim i šibala ga pramenovima žarkocrvene kose. Znao je da ga želi, uvijek. Nju nikada nije boljela glava, nikada se nije izgovarala 'onim danima' ...
Ona je uvijek bila raspoložena za ljubav.

Njihove je susrete uvijek pretvarala u svečanost.
Stan bi joj blistao od mirisnih svijeća, odjekivao od strastvene milonge. Uvijek bi služila rafinirano odabrana vina i najbolju divljač, bijelu ribu, kavijar ili školjke. Spravljala je zanosne poslastice.
Kod nje je pio iz kristalnih čaša i jeo s porculanskih tanjura, stolnjaci su bili od teškoga damasta a pribor za jelo od blistavog srebra.

Ništa nije dovoljno dobro za tebe, Jedini ...

Otvorila bi mu vrata, odjevena u svileni ogrtač.
Znao je da ispod ogrtača ne nosi ništa, osim nekoliko kapljica chanela, pa je bio spreman i prije no što bi ona do kraja okrenula ključ u bravi. Najradije bi je obljubio tu, na mramornim pločicama velikog predsoblja čiji su zidovi bili prekriveni ogledalima. No, rijetko bi mu to dozvolila. Više je voljela dugu igru zavođenja, ovlašnih dodira i pogleda dok bi mu prinosila čašu i servirala najbolje zalogaje.

U trenutku kad bi se razdvojili, nakon intenzivnog ljubavnog čina, ona bi načas zamrla na crvenim plahtama velikog kreveta. Isprva se znao i uplašiti. Činilo bi mu se kako će je valovi strasti odvesti preko ruba, kako se neće uspjeti spustiti u stvarnost.
No, tada bi se prenula, zvonko nasmijala.
Otišla bi u kupaonicu i samo nakon nekoliko trenutaka vratila bi se blistajući u večernjoj haljini, savršeno našminkana. Raskošan bi slap crvene kose podigla, a s ušiju bi joj se njihale smaragdne naušnice. Poslužila bi voće, fine sireve i stari zlaćani konjak.

Razgovori koje su vodili bili su uzbudljivi poput ljubavne igre. Često je bio očaran njezinom duhovitošću i zadivljen njezinom pronicljivošću. Interesi su joj bili raznovrsni, slikarstvo, opera, književnost, fotografija a bila je i pravi kompjutorski majstor ... Znala je i savršeno slušati. Zanimale su je sve teme koje bi on potaknuo. A kad bi došao ponovo, ustanovio bi da se ona o temi o kojoj je govorio posljednji puta potrudila naučiti što više. Pa tako i o gljivama. Jednom joj je donio pregršt savršenih blagvi, divnih primjeraka amanite caesaree, koje je ubrao dan ranije. A ona ih je odmah savršeno pripremila i zadivila ga onim što je u međuvremenu naučila o gljivama, surfajući Netom i proučavajući veliku enciklopediju gljiva, naručenu međubibliotečnom razmjenom.

Bila je savršena ljubavnica. I sve se činilo savršenim.

No, ona nikada nije pristala izići s njime u javnost. Nudio joj je putovanja, najbolje restorane, nabavljao karte za kazališne premijere, koncerte i izložbe. Želio je njoj ugoditi, no bio je svjestan i vlastitoga poriva da je pokaže. Bila je prekrasna i petnaestak godina mlađa od njega. Iako se pomalo stidio toga svog motiva, znao je koliko bi uživao u zavidnim pogledima drugih muškaraca iako bi bio ljubomoran na te poglede. No, ona bi uvijek odbila njegove pozive. I uvijek bi se sastajali samo kod nje.

Ne trebaju nam drugi ... rekla bi.
Ja želim samo tebe. I hoću da si samo moj ...


Isprva mu je to laskalo. No, na dnu mu je želudca zatitrao osjećaj tjeskobe kad je vidio kako su joj oči zlokobno zeleno zasjale dok je izgovarala to – samo moj.

Postao je oprezan.
I nije pred njom više pominjao druge žene, pa čak ni površne poznanice ni kolegice s posla. Primjetio je taj zeleni bljesak i kad bi pohvalio ljepotu neke filmske glumice ili slikarskog modela. Pa se i toga počeo čuvati.
I dalje mu je laskalo to što je ljubomorna. Jer bila je toliko mlađa od njega, tako raskošno lijepa, tako inteligentna i zanimljiva.
I bila je ljubomorna, na njega!

Znao je biti šarmantan i žene su ga voljele, no bio je svjestan da stari. Bio je svjestan da mu uskoro mogućnosti više neće biti dorasle željama. No, s njom se osjećao mladim, u punoj snazi. Ona je bila poput čarobnice. Njezina bi ga strast uvijek uspjevala ponijeti u vrhunce. S njom je uvijek bio tako moćan.

A onda se zapitao, nije li ta moć njezina, a ne njegova?

I ta ga je pomisao počela progoniti.
Do tada, nikada nije bio vjeran u svojim vezama. Čak i kad je bio zaljubljen, nikada nije propuštao prilike koje bi mu se pružile. Nije želio potpuno se predati jednoj ženi, nikada ranije. No s njom, u te tri godine koliko su bili zajedno, nije više morao glumiti kako ne zapaža nikoga osim Nje.

Kad je to osvijestio, shvatio je da mora provjeriti.
Ima li još moći i s drugim ženama, a ne samo s Njom.
Učinit će to samo jednom, da se uvjeri ...

I ... uvjerio se.
Na trodnevnom gljivarenju. Na koje ona, kao i obično, nije htjela ići s njim.
Nabrao je pregršt blagvi, posljednjega dana. A posljednje je noći odspavao s jednom gošćom koju je upoznao za hotelskim barom. Bio je to prilično mlak seks, u kojem nije uživao ...no uvjerio se da nije nemoćan ... s drugom.

Sada je znao je da može biti samo Njezin. I povjerovao je kako nju može učiniti samo svojom.

S buketom orhideja i bocom finog vina stajao je pred njezinim vratima.
Blagve je složio na sloj mahovine u lijepu pletenu košaricu.

Otvorila mu je u smaragdnozelenom ogrtaču, crvene kose rasute u tisuću kovrča. Vodili su ljubav kao nikad do tada. U trenutku kad se ona popela do vrhunca i kad se nadnijela nad njega da ga poljubi, ugledao je onaj zeleni odsjaj u njezinim očima. I gotovo se uplašio, načas. Učinilo mu se da ona sve zna. No tada je strast i njega savladala.

***

Ispraznio je tanjur.
Divno si priredila ove amanite, Amanita ... rekao je.
To je neki novi recept?

Da ... odgovorila je, a zeleni joj je plamen opet zatitrao u očima.
Znam da voliš carske amanite ... no ti si sladokusac koji voli i promjene, zar ne?

Načas ga je opet obuzela tjeskoba, no lošu je misao odbacio istoga trena.

Sljedećih pola sata sjedili su jedno do drugoga, dodirujući se. Ona nije skidala pogled s njegova lica. I neprestano mu je dolijevala vino u čašu.

Pij, jedini moj ... šaptala mu je, a potom jezikom pratila obris njegove ušne školjke. To ga je uvijek uzbuđivalo.

Gutljaj vina klizio mu je niz grlo, kad je odjednom osjetio kako ga obliva ledeni znoj. Omagalica, ushićenje ... a potom je počeo propadati u tamu. Dok mu je pred očima blistao njezin zeleni pogled, zadnjim trzajima svijesti, shvatio je.

Amanita je u amanite cezareae dodala i ... amanitu muscariu.



Amanita muscaria. Otrovna gljiva bijelog i tvrdog mesa, bez izrazitog mirisa i okusa.

Amanita je dosta nepredvidivog djelovanja. Zavisi o mjestu gdje je rasla i količini koja je unesena u tijelo po težini čovjeka, a efekti mogu biti raznovrsni, od mučnine, znojenja i slinjenja, audio i vizualnih promjena, promjena raspoloženja, ushićenja, opuštanje do potpunog gubitka poimanja ovog svijeta. (...) Kod većeg «trovanja» uzrokuje delirijum, praćen nemirnošću i izgubljenim osjećajem, halucinacije, prate ih periodi depresije centralnog nervnog sistema. U neki slučajevima može dovesti do kome. Prvi znaci trovanja javljaju se nakon 30-90 min.
trovanje muharom




Stephane Grappelli & Yehudi Menuhin BBC Live "Jealousy"

Dodatak:

Pozdrav
Sagitariusu


... i ne zamjeri zbog izbora, no u skladu je s pričom ... hihihi


Jerry Garcia & David Grisman: Friend of the Devil






- 23:59 - Komentari (61) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    




tempus fugit!
carpe diem.




2006 - 2018. by Rusalka.
zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


RUSALKA PUZZLE



SCORPIO

eighth sign of the zodiac,
introverted sign;
its element is water;
its quality is fixed;
its planet is Pluto;
its stone is Opal


Photobucket



ptičica

rusy on flickr

ruuuuuuu7@gmail.com





Hvala, Lazy, za taj lijepi Waltz!


Ed Bruce - Everything's A Waltz



We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz

Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz
...

Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...


...

Photobucket












moj_dragi_Lucky

Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.

crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.

na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.

znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.

moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.

ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.

i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...

al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.

na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.






Opis bloga


Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.


Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi
izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?

Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?

O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.




Poklon Grofa V.:
dječak i vila


koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana

u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j

a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta




.

Rusalkina zbirka žaba i riba