Marketing
rat svjetova (2. dio)
Danse_Macabre
Post je objavio minutu do ponoći, kao i obično.
Nije prošlo ni desetak minuta, a već je osvanuo prvi komentar:
Wouuu, kakva priča!
A potom su se komentari nastavili nizati. Uglavnom pohvale, poneka moralna osuda opisanog čina, no ipak uz komplimente autorovu literarnom umijeću. Krvavi su detalji privlačili čitatelje, pa je te večeri bilo komentara više no ikada.
Sljedećega dana, minutu do ponoći, kao i obično, objavio je nastavak priče:
... uživao sam, ubijajući ga ... A nekoć mi je bio najbolji prijatelj.
Družili smo se od djetinjstva, sjedili u istoj klupi, studirali zajedno ...
A onda nas je život odveo na različite strane. Meni baš nisu cvjetale ruže, kad sam ga sreo ponovo ... a on je ubrao najljepšu ružu ... Žena mu je izgledala k'o milion dolara, a toliko je imao i na svojem bankovnom računu.
Kako li me je samo snishodljivo predstavio Njoj: Da te upoznam s bivšim prijateljem, Draga ...
Nije primjetio da je između mene i Nje iskra odmah planula. Rogonja ne bi primjetio da mu ševim ženu njemu pod nosom. A i jesam ... he he he ... jedva je dočekala ... kako je samo uživala ...
Priznala mi je da je on mlakonja. Bračne dužnosti obavljao je subotom ... i to svake druge subote ... Ona mu je služila samo kao trofej za pokazivanje.
Isprva sam ga samo prezirao, a zatim sam ga počeo i mrziti. On je imao sve, a ja ništa.
A ona je počela govoriti kako to više ne može izdržati, kako ne može više na sebi podnositi njegove hladne i znojne ruke. Rekla je da bi otišla sa mnom istoga trena. No, nije mogla to učiniti ... uzalud bi ulupala sve te godine s njim. Gad ju je ucjenio da potpiše predbračni ugovor ... i šupirao bi je na ulicu bez ičega kad bi otkrio da ga vara ...
Nisam to mogao dozvoliti.
Uživao sam, režući ga na komadiće ... A nasjeo je, k'o posljednja budala ... Ona ga je sms porukom pozvala u njihovu vikendicu, obećavajući mu mirenje nakon svađe ... i da će ga ponovo probuditi nezaboravnim seksom ... a ja sam ga dočekao.
Taj izraz zaprepaštenja, kad me ugledao, potpuno golog, s nožem u ruci ... to vrijedi milion dolara ...
Nikad ga neće pronaći, a Ona će biti moja … uz dobar miraz, od milion dolara … ho ho ho …
Te večeri na prve komentare nije morao čekati ni deset minuta. Krvava priča neodoljivo je privlačila čitatelje. Counter posjeta počeo se vrtjeti kao lud.
Bolji si od Kinga i Kuntza ...
Savršen krimić ...
Nije ni šteta tog mlakonje ...
Malo previše krvi, za moj ukus ...
Majstor si za stvaranje napetosti ...
Izvrsna kriminalistička priča, prevazišao si sam sebe ...
Ubrzo su se pojavili i komentari u kojima se mogao osjetiti tračak sumnje:
Ovo zvuči previše stvarno ...
Prošli me trnci, dok sam čitala ...
Sve je to fikcija, zar ne ... reci da je samo fikcija, molim te ...
Dođe mi da te prijavim policiji ...
Navode vodu na moj mlin ... pomislio je.
Sad će tek nagrnuti znatiželjni posjetitelji. Broj posjeta srušit će sve rekorde. Njegov će blog osvanuti na naslovnici, možda se čak i policija pojavi ... a on će tada otkriti varku.
Već je smislio i tekst: Sudjelovali ste u velikoj obmani ...
O njemu će se pisati, izdavači će se konačno zainteresirati ... njegov će veliki roman tada ugledati svjetlo dana ...
Mora se samo pridržavati plana i snovi o slavi i uspjehu ostvarit će se.
Preko tri stotine komentara te noći!
Uživao je, a onda pred jutro, i on je napisao komentar kojom je Nju uvodio u igru:
Nisi mogao izdržati, zar ne? Poludio si ... odat ćeš se ... uhvatit će nas ... Incognita
Sljedeći komentar potpisao je sa Anonimni svjedok, a napisao ga je kao anonimac, tako da je komentar bio bez linka:
Jesi li siguran da ga neće pronaći? I, jesi li posve siguran da si dobro navukao zavjese? I da nitko nije virio?
Sad je opet čekao reakcije stvarnih posjetitelja. I nije morao čekati dugo.
Viriš, viriš, viritelju ...
He he he, anonimni svjedoče, da se nisi previše uživio u priču?
Je li to neka loša šala?
Zaklela se zemlja raju ...
Sad je opet On bio na potezu. Ponovo je navukao krinku Anonimnog svjedoka i napisao:
Bolje ti je da pripremiš pare. Sto tisuća za početak. Anonimni svjedok
Spremao se da napiše odgovor i potpiše ga svojim nickom – Arsen.
No, sa zaprepaštenjem je ustanovio da se taj komentar, njegovim nickom potpisan, već pojavio, iako ga on još nije napisao.
Komentar je glasio: Anonimni svjedoče, pazi da i ti ne dobiješ nož u grlo ... Meni ne možeš prijetiti nekažnjeno ... Arsen
Još se nije snašao a već se pojavio novi komentar, opet s njegovim potpisom:
Ne brini, Incognita, vještiji sam no što misliš ... Ako će nas netko odati, to si onda ti ... zato začepi ta svoja medena ustašca, ili ću ti ih ja začepiti ... Arsen
Sledio se od zaprepaštenja ... i požurio obrisati te komentare. No, ustanovio je da ih obrisati ne može ... Fiktivni likovi koje je on stvorio nastavili su dijalog.
Incognita: Zar tako? Med i mlijeko ... a sad nek' začepim ... bolje pripazi ... jer ako ja progovorim završit ćeš na električnoj stolici ...
Anonimni svjedok: Golupčići se počeli čerupati ... ho ho ho
Ti Arsene ne prijeti ... jer mogao bi loše proći ...
Sad sto tisuća više nije dosta, hoću sve!
A Incognita mi za šutnju može platiti i u naturi ... ho ho ho ...
Arsen:Da se nisi usudila pisnuti, zmijo!
A ti Anonimče ne prijeti ... tko će ti vjerovati, bez dokaza, samo na riječ ...
Anonimni svjedok: Ne budi tako siguran, Arsene. I ne umišljaj da si veliki igrač ... radije pripremi pare ... .
U poruci je stajala i fotografija. Na njoj je neka muška ruka držala isti onaj nož kojim je bilo izvršeno ubojstvo.
Incognita: Nisam bila zmija, dok si me ljubio ... dok si me nagovarao da ti budem suučesnica ...
Svi ste vi muškarci gadovi!
Sve bi vas gadove trebalo poubijati ...
Dijalog se nastavljao a sukob postajao sve furiozniji. Komentari, prepuni mržnje, tekli su nezaustavljivo poput užarene lave ...
Sad su ih pisali oživljeni likovi iz njegove mašte ...
Uspaničio se. Pokušao je brisati. Prvo komentare, a zatim i blog.
No sve je postalo neizbrisivo ...
...
U malom provincijskom gradu, iza spuštenih zastora, u maloj prizemnici u ulici Javorova, sjedio je kraj osvjetljenog monitora laptopa i zurio u komentare koji su se kao na beskonačnoj traci nastavljali beskonačno nizati ....
A crni je mačak i dalje drijemao, tik uz tipkovnicu računala ...
photo by flickr
Post je objavljen 04.11.2007. u 23:59 sati.