Ove je godine snijeg pao rano, majčice.
Tanak se sloj bijelih kristala zadržao na vrtnoj klupici.
Hladno je danas, mila moja. Mrznu mi obrazi ... i na srce mi se mraz spustio. Rukavice sam opet zaboravila pa svijeću palim ozeblim prstima ...
Ponijela sam šaku žita, za vrapce koji cvrkuću u čempresu, Tebi nad uzglavljem ...
Stojat ću tu dugo, do sumraka ... dok mi ne kažeš da je vrijeme da kući krenem.
Večeras ću svijeću u prozoru upaliti ...i tvoju šalicu ću čajem napuniti, majčice ...
I dugo ću u noć pričati s tobom ... i sjećati se.
A kad ponoć otkuca, reći ću Ti hvala za život koji si mi poklonila.
Post je objavljen 16.11.2007. u 15:01 sati.