Pripadan tebi

subota, 28.07.2012.

SLATKO, ROZO, BIJELO......

Obično u vrtal isprid i oko kuće posadimo stablo, dva, neke voćkice, čisto da imamo za sebe. Pa onda stabalca narastu i ako se potrefi dobra godina, daju puuuno ploda pa ima ne samo za doma nego i za oko doma. Tako sam i ja ovu godinu dobila malo više višnjica. Kako višnjevače još imamo odlučila sam se iskušat u pravljenju soka.
Recept je jednostavan. Koliko višanja toliko cukra. Sve stavit u veliku bocu i na sunce. A i sunca fala bogu imamo u izobilju.
Pa se tako višnjice zaogrnu bijelim plaštem.










Pod vrućim, sunčevim zrakama polako počinju otpuštat crveni sok.








I baš mi je gušt gledat kako bijelo prelazi u rozo.





Višnjice ukrase bijelim kristalićima.











Cukar se pretvori u roze grudice.





Negdi pri kraju izgleda ovako.








Pa se uzme cidaljka, procijedi i evo sokića.











Jedan dio višanja sam očistila od koštica.








Ubacila u teću i skuvala marmeladu. Preporučila bi obuč crvenu majicu ili stavit traveršu. rofl








Još samo da malo zaladi i pravit ćemo palačinke. njami

- 12:56 - Ostavi trag (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.07.2012.

ZA PATULJKE :-)

Na Tajkunskom blogu vodi se nepoštedna bitka za svaki glas. U điru su sva sredstva, dopuštena, nedopuštena, laže se, maže, obečaje, ruši, gradi, kopa.
Twirl je tako rješio pitanje novog čiovskog mosta koji će doć u kompletu sa pelješkim.
A kako su naši mostovi poznati po tome da se klimaju na svaku malo veću buricu, Pjacetini patuljci će prokopat tunel do Čiova.
E, sad kad smo rješili pitanje povezanosti ostaje još verdura.
Hmmm..... verdura, ulje, vino. Mislin, sve je to lipo. Ali, kako ću pit vino poza verdure? Ionako san zamantana sama od sebe, nek još popijen bevandu iza verdure..... cccc....
I tako evo samo nekoliko slija, mislin..... ništa ja ne kažen, jel.
































- 13:37 - Ostavi trag (14) - Isprintaj - #

srijeda, 25.07.2012.

PROLEMUĆAJ PA PROLIJ




Zvrc, zvrc....
Ej, di si?
Kako je?
Ima li šta novoga?
Kako si sa gostima?
A nikaakooo... nije baš nešto.
Amo ća onda na jednu kavicu.
Ma, ne mooguu.... znaš, priša mi je!





A ja baš mislila napisat jedan tradicionalno litnji grintavi post.
I kako sad?
Grad poluprazan, apartmani popunjeni nako- nako.





Avioni uopće ne slijeću svakih par minuta
Pa, mislin se, šta bi onda uopće i odila ugrad.
Kakvoga smisla ima šetat po gradu kad ti niko ne zapinje za noge, niko se ne linja kolafjaka isprid tebe. Nijedno dite te neće mačat i ispaštročat sa sladoledon.








Šta ću ugrad kad ne mogu grintat!
Na rivi tek tu i tamo netko.
Nema onih šta viču:
- Helikopter!
- Heeelikopter!








Pa tek oni sa nekakvim CeDeovima. U dva – tri đira zaustave me nekoliko puta
Na kraju sam jednome rekla: Ajmo se minjat, ja tebi svoj CD, ti meni taj tvoj.





Na mostu nikakve gužve. Promet teče sve za pet. Nikakvog zastoja nema. Hitna pomoć i Policija ne zapinju u prometu.
I da više niste spominjali nekakav Novi Most. Šta će nam? Samo lovu trošit bezveze.
Pa i parkirališta su nam poluprazna.





A šetnica tek.
Ma mislin, moreš gol proć priko nje, niko te neće vidit. Nema parkiranih motora, auta, niko te neće prigazit, dicu se može slobodno pustit da trčkaraju.





Drveni most skoro pa prazan, niko ne zapinje priko puknutih puntiželi. Samo mi je jedan mališ sletija u naručje.








Pa ti onda napiši grintavi post!
A štaš, kad je sve poluptrazno!





- 13:21 - Ostavi trag (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.07.2012.

JADRANSKE IGRE




Dok su ribari pomalo isplovljavali na ribarenje, ispred Kule su se skupljale ekipe i navijači. Počelo se sa igrama u moru, leteći vaterpolo. Imali smo tako priliku vidit puno ludih skokova.
Šteta šta se nije moglo bolje slikat.























Nakon vaterpola slijedila je košarka.











Utrka magaraca.











Nošenje ribarskih kašeta.
I na kraju potezanje konopa.














Poredak je na kraju ovakav:
1. Omiški gusari 47 bodova
2. Kaštel Sućurac 32 boda
3. Torca Šolta 29 bodova
4. Krtoli Rupotina, Solin 28 bodova
5. Kskš, Slatine, Čiovo 18 bodova
6. Žedno, Trogir 11 bodova

- 10:31 - Ostavi trag (9) - Isprintaj - #

petak, 20.07.2012.

BUBASTO

Na postelji mekoj, biloj
Sakrivena,ušuškana
Bubamara mala, spava.
Sanja.





Princa žabca,
Malog, crnog mravca
Ili svoga bubamarca.





Bubamarac zloćo jedan
Druge bube gleda
Čudnovate, šarene
Uvrnute, šašave.








Zavode ga točkice,
zavodljive okice
I piđama prugice.








Leti, leti bubamarac
Od bube do bube
I na kraju jadan padne
sa zelene grane.





Neću više druge gledat
Na zelene grane sjedat
Idem svojoj bubamari
Odnijet jedan darak mali.





- 14:16 - Ostavi trag (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.07.2012.

KOLEKCIJA




Prolazim uzavrelom rivom, ponekad tek kao sjena sebe same. Sudaram stope, poglede. Zaobilazim . Za sebe čuvam sretni trenutak. Ne dijelim ga. Ljubomorno ga čuvam.





Ni onaj tužni. Zašto rastužit drage ljude? Pa se kupe tuge, kupe. Plivaju, poplimaju, priliju se. Tek ponekad. I nastavljam dalje, do neke nove plime.





Postala sam kolekcionar. I ljutnju sam počela skupljat. Pa kuha, kuha, kao vulkan. Ma neće više bit erupcije. Nema smisla.
Dobro kaže Moj, ne jidi se. Nema smisla. Ne, stvarno nema smisla.





Ostaju zarobljene riči a žal mi bude onih lipih.
Možda, mislim se, možda na nekom drugom mistu. Ali nije to isto.





Prolazim ugrijanim kamenom. Čujem lupkanje štiklica. Na drugom kraju lijeno povlačenje japanki. Štufo, litnje, dalmatinsko povlačenje. Pusti me stat, ne da mi se tiravanje šlapi.
Podignem pogled i osmijeh mi se razvuče sam od sebe.




- 13:07 - Ostavi trag (9) - Isprintaj - #

petak, 13.07.2012.

LITNJA SLASTICA

Baš mi je nekidan palo napamet kako odavno nisam napravila paaradižot. Toliko davno da sam i zaboravila recept. Ali tu je naravno Gamina kuharica i krećemo u akciju.
Za prvi put količinu ćemo smanjit na pola.
Razdvojimo žumanjke i bjeljanjke.





Od bjeljanjaka istučemo čvrst snig.





U zdilu poslažemo kekse.





U pola litre mlika otopimo 6 deka cukra i vanilin cukar, zakuvamo i u tom mliku skuhamo bjeljanjak.





Preokrećemo šupljikavom žlicom, izvadimo i poslažemo na kekse. Zavisno od ukusa, možemo poslagat još red keksi.





Žumanjke žbatimo i skuhamo u preostalom mliku, kao puding. Ne smi se kuhat predugo da se ne naprave mrvice. Doda se malo ruma i sve se ulije u zdilu sa keksima i bjeljanjkom. Ako imate domaći limun i naranču, u žumanjke možete dodat naribanu koricu.





Na kraju po svemu istružemo čikolatu i stavimo u frižder na hlađenje.





- 07:17 - Ostavi trag (4) - Isprintaj - #

srijeda, 11.07.2012.

35,36,37.....




Pokušavam napisat par riči, u sobi mi je 100 stupnjeva i ništa pametnoga mi se ne vrti po glavi. Ideja koja od koje luđa. Ima bit da sam došla do kritične točke... vrućine.
Dosad mi je sve bilo onako, haj flaj.
Nije da ne volim lito i vrućinu. Volim, baš volim. I šušur i gužvu, more, trumbetanje, beštimanje i cvrčanje cvrčka.
Do određene granice. 32, 33, čak i više, nekoliko dana. Kako znan da mi je prikoviše?
Lipo.
Počeli su mi smetat bauštelci priko puta, udaranje čekića, nalivanje kašuni, slaganje žica, dovikivanje....





Svađam se sa autima isparkiranima svugdi naokolo, naravno, onde di se ne smi i di se ne plaća.
Mamicu van, ne biste tako parkirali u vašoj finoj EU! Tamo poštujete znakove, a ovde, ko jebe nas balkanjerose.
Dabogda pa snig i sve ovo rastira. Pun mi vas je više ku.fer.
A i ovi naši su niko i ništa! Najavili su pauk službu a od toga ni P i sve je opet išlo u pičmač.
Ma doć će pauk... u 10. misec. Of skroz.
A tek šetnica koja je postala parking za motore i aute. Ma neda mi se više trošit riči.





Pukne me na grintanje kad onako mokra do gaćica uđem u dućan di klima piči sve u šesnaest, pa me probije u kosti i u oči. Zaradim upalu očiju, ne mogu se približit kompjuteru a kad čitam, pola krivo pročitam, jer mi je sve mutnjikavo.





Idu mi na živce konobari koji samo šta me ne povlače za rukav.
Ma molajte me na miru!
Jel˙ triban stavit natpis na majicu: I´m from Hrvatska! hrvatska
Ha, ha.... dobra ideja. Iden pitat ćer jel ima di za nalipit ovakvu naljepnicu!





Da ne govorin da sam počela volit senzaciju i vodu! Bljak! cool
Cccc.... stvarno neće na dobro.
I meni, koja ne volin slatko, počeja je godit sladoled!
Sladoled..... to je to!
Kako se nisan odma sitila. wink





I naravno, ne može se spavat po noći!
Povremeno bi najrađe uzela staru dekicu, dobro se namazala autanom i spustila namore. Ispružila se na muliću ili uvalila na provu nekog brodića. Uzela sa sobom čašu vina i gledala u zvizde.
A majketimile, evo zamišljan ovu poviše sebe kako sa čuđenjem gleda di ću!
Cccc.... vruće je.
Nego, recimo da se ovako nešto napravi, reče, napiše, šta ka ono nije baš, jel se može ka olakotna okolnost uzest vrućina?





No dobro, u cilom ovom grintavolitnjem postu ima i nešto dobro.
Spominjala sam onaj mali višak od zimskog papanja i kužinavanja. Nema ga više. Nema više kolutića oko struka. Više me ne mogu zaebavat da san pupasta. Linija je dotjerana. pjeva





Aaaa.... sitila san se... mogla bi ja malo skoknit do kužine.

P.S.

Znala sam sa sam nešto zaboravila.
Sinoć je u atriju Muzeja grada Trogira otvorena izložba umjetničkih fotografija " Libija, priča o ljudima" Mejreme Reuter. Ovo je hrvatska premijera, i po prvi put će se vidjeti fotografije nastale tijekom četverogodišnjeg boravka autorice u Libiji.
Na portalu, naravno, ni slova o tome. Najava je bila, ali sa otvorenja ništa.
A vijest je vijest, samo ako se prva objavi.






- 14:55 - Ostavi trag (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.07.2012.

U BILOM

Na rivi pridvečer.
Samo nekoliko slika dok nešto ne napišem. wink



















- 11:35 - Ostavi trag (5) - Isprintaj - #

petak, 06.07.2012.

UPUCAVANJE




Vruće je. Laganim korakom prolazim rivom. Kosa podignuta u ležeran repić, naočale, u ruci ventulica. Dodir meštrala je tako ugodan. Zamišljeno prolazim, gledam a malo toga zapažam. Čujem tek poneku stranu rič i šuškanje jidra iz Acija.
- Šinjorina!
Kao kroz maglu čujem. Ma nije ovo meni. I ne okrećem se.
- Šinjorina, vidi vam se riđipet!
Lagano se okrenem, podignem naočale, obrve podignem u znak upitnika. Iza mene momak zgodan, visok, crn. Bile bermude, majica onako frajerskiležerna.
- Fala lipa na ovome šinjorina. – nasmijem se.
- Oli niste?
- Dobro, nećemo baš pretjerivat.
- A šta se tiče riđipeta.... – tiho kažem
- E?
- Jel ti smeta?
- Ma neee.... samo...
- Samo si... možda nešto zamišlja.
- Pa e!
Približim se i tiho kroz poluspuštene trepavice šapnem:
- Recimo, crvene, svilene lancune..... i....





Otvorim oči kose rasute po bilim lancunima.
Bemu miša potopira, zašto uvik otvorin oči kad je najzanimljivije? zujo




- 10:41 - Ostavi trag (7) - Isprintaj - #

utorak, 03.07.2012.

SRETNI TRENUTAK




Uhvatit fotoaparatom osobni sretni trenutak i uz to bit kreativan, nije baš lagan zadatak. Pogotovo na ovu vrućinu. A osim toga, ja sam totalna šteta kad treba nešto napravit po zadatku. Da nisam, već bi bila ispisala tajkunsku priču. Ovako, samo čitam i povremeno komentiram.
Sretan trenutak treba se osjetit na fotografiji bez puno filozofiranja, objašnjavanja. Jer kad se puno objašnjava čini mi se da nekako sve gubi smisao, kao da to onda nije to.
Znaš, ovo je prova jednog broda koji se meni i nije baš nešto svidija. Ali ove štrike, vidiš, ja sam...... ma to mi je bezveze. Kao slikari koji naprave nekoliko poteza kistom po platnu, nakon toga stoje i objašnjavaju.... znaš, ovo ti je ovo, ono, a ti u svemu tome ne vidiš ništa i ne razumiš bože tebe.








Sretan trenutak, tek rascvitali cvitići smilja. U njima ćutin sunce, more, lito, ditinjstvo.
Tako obično i nije uopće kreativno.





Galeb sa začuđenim –di san ja ovo sta?- pogledom. Tako dosadno obično.

Kao da je sve već ispričano, kao da je svaki kamen već poslikan.
Ali ne dam se ja. I dalje šetam sa fotićem u ruci. Ma uletit će meni taj posebno sretan trenutak.
I tako prije par dana idem pridvečer do grada. Nije mi se baš išlo kroz šatore priko pijace i krenem priko drvenog mosta.
Oopalaaaa.... i evo mog sretnog trenutka!








Ova rasklimana puntižela i brokva definitivno su moj sretan trenutak. Jer, priko ovoga sam zapela i samo je dzzz falilo da se ne skotrljan. Mislim da ne tribam napominjat da se nisam ponila nimalo damski. Štaviše, beštimala san ka kočijaš. burninmad Naravno na meti su bili bivši, budući i pogotovo sadašnji. I koji me đava tira da se penjen priko ovih balvani. mad
Alooo ljudi! Šta je ovo???? Doti jedna greda je popucana, odvaljena, slomljena. Jel se ovi most triba raspast samo zato šta ga vi niste postavili? Je li neko triba slomit ruke, noge i vjerovatno tužit Grad?
Pa, jebemu mater, zabijte bar brokve dvanaestice da se ovo ne culja!

- 10:39 - Ostavi trag (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Svibanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (4)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (7)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (5)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (5)
Lipanj 2013 (6)
Svibanj 2013 (8)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (8)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (7)
Studeni 2012 (9)
Listopad 2012 (9)
Rujan 2012 (8)
Kolovoz 2012 (9)
Srpanj 2012 (11)
Lipanj 2012 (15)
Svibanj 2012 (19)
Travanj 2012 (12)
Ožujak 2012 (7)
Veljača 2012 (13)
Siječanj 2012 (12)
Prosinac 2011 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Malo priče o meni, malo o Gradu, moru, povremeno grintanje, radost i smijanje i sve uglavnom popračeno fotografijom.

    mojeciovo@net.hr

Moja lista

Sličice

  • "Fotografija je jedini medij koji svojim samim nastajanjem ima status autorskog djela.
    U momentu pritiska na okidač osoba koja je pritisnula okidač postaje autor fotografije i njegovo je djelo pod zaštitom Zakona o autorskom pravu.
    Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora.
    Fotografija je uvijek autorsko djelo pa prema tome ne mora biti posebno označena da bi bila zaštićena, ona je uvijek zaštićena."


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Tajanstveno


    Divlje


    Zgužvano


    Usamljena


     Tajne su skrivene


    Korčulanska ćelica


    Lila šeširić


    Boc boc


    Lastovska maginja


    Drveniški šipak


    Pjesma agava


    Image and video hosting by TinyPic


    Image and video hosting by TinyPic


    Najlipši cvit


    Moj grad




  • ŽELJA

    Želio sam te danima, želio godinama
    i želja je bivala sve veća, a nada sve manja
    i umirao sam pomalo od želje i beznađa
    i umro sam sasvim i više me nema,
    a želja je moja uvijek živa ostala
    i bez mene živi, u zraku izgubljena.

    Nikola Milićević



    LJUBAV

    Zgasnuli smo žutu lampu,

    Plavi plašt je pao oko tvoga tijela.
    Vani šume oblaci i stabla,
    vani lete teska bijela krila.

    Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

    Moje ruke svijaju se, žude, mole.

    Draga, neka tvoje teške kose
    Kroz noć zavijore, zavijore

    kroz noć
    Kose moje drage duboko šumore
    kao more.

    A. B. Šimić



    ZVIJEZDE U VISINI

    Ne ljubi manje koji mnogo ćuti
    on mnogo traži, i on mnogo sluti,
    i svoju ljubav (kao parče kruva
    za gladne zube) on brižljivo čuva
    za zvijezde u visini
    za srca u daljini.

    Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
    ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
    i o pitaru povrh trošne grede,
    i o ljepoti naše svijetle bijede,
    i u zar dana i u plavet noći
    snim: ja ću doći, ja ću doći.

    Tin Ujević

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se