utorak, 28.07.2009.
opet malo putujemo
kako sam ja na g.o.
a moj dragi ako je u svom radnom okruzenju
citaj 'gradu u kojemu zivi'
ne zna staviti posao sa strane barem na par dana
pa cak ni kada je bolestan,
odlucili smo se maknuti barem nakratko iz belgije.
iako jos uvijek nije dobro
ali barem preko dana funkcionira
jer prije par dana nije niti to mogao
pa sam ja bila taksi drajverica do luksemburga i nazad
svaki dan,
ipak krecemo na put.
ovaj put maroko je odrediste.
krecemo za koji sat
a slike, vidjet cete kad se vratim ;)
naravno i one koje sam vam ostala duzna iz engleske, sorry.
pusa svima, citamo se pri povratku!
- 10:49 -
subota, 25.07.2009.
gripa... svinjska?
javljam se ukratko
izmedju mijenjanja plahti, kuhanja cajeva, davanja lijekova,
cijedjenja limuna, naranci
i pripremanja svih prirodnih oblika c vitamina
te svega ostalog sto spada u opis
prave 'doktorice' :))
da,
nakon povratka iz Engleske,
dragi mi je zalegao sa temperaturom 38
koja danima ne pada
lijekovi ne pomazu
a lijecnici koje smo kontaktirali
djeluju mi kao sarlatani a ne ozbiljni lijecnici opce prakse.
nalaze krvi i mokrace jos uvijek cekamo
a do tad 'borimo se' starim isprobanim metodama.
ne spavam vec par noci
no i to je ljubav :)
barem ja je tako zamisljam,
a znam da bi bilo vraceno istom paznjom da sam se ja razboljela.
kad malo 'ozdravimo'... javljamo se :)
mozda tad stignem slicice stavit.
pusa i pozdravi svima!
- 23:22 -
utorak, 21.07.2009.
juzna Engleska
tek sam stigla
a isti dan isli smo dalje.
odmah sa aerodroma krenuli smo
prema kanalu izmedju Francuske i Engleske.
ukrcali smo se automobilom na vlak
i nakon 45 minuta bili smo u Grejt Britn :)
poslom smo naravno isli
ali sam ja cijelo vrijeme govorila da sam na g.o.
i da bih voljela da imamo vremena i za nas dvoje
pored posla.
i stvarno, nakon prvih par sati rada
i obilaska okolice Londona
koja mi se uopce nije svidjela,
uputili smo se u razgledanje juznog dijela Engleske
koji me odusevio.
slucajno smo skrenuli s glavne ceste
i usli u jedno malo mjestasce Teffont
koje nas je oboje iznenadilo svojom urednoscu i ljepotom.
vrijeme ondje kao da je stalo i kucice su zadrzale izgled i sarm
iz kojeg stoljeca prije.
krovovi od trske, kamene kucice,
nema traga nekim novim materijalima i konstrukcijama,
plasticnoj stolariji, tondach crijepu ili sindri, benkovackom kamenu
ili sto je vec kod nas moderno za nabacit na fasadu..
slicice cete uskoro vidjeti, malo sam kratka s vremenom
pa ne stignem sve prebaciti na komp
kratko sam u kuci.
uglavnom, zeljeli smo ondje prespavati
no kako je bila subota, kao i kod nas,
dan za vjencanja, i ondje je sve unaprijed rezervirano,
pa su svi lijepi hotelcici bili vec puni.
otisli smo do slijedeceg mjesta i ondje prespavali.
sutradan smo otisli na ogroman sajam automobila u Sherbornski dvorac
gdje su britanci bez obzira na vrijeme koje se mijenjalo iz sata u sat
uredno uzivali u pikniku i razgledanju.
dakle, ako zelite ondje napraviti hotel,
necete natrkeljiti reklamu uz glavnu cestu,
niti cete hotel izgraditi odmah uz prometnicu,
vec cete ga uvuci toliko daleko da ga se uopce ne vidi s autoputa,
a organizirati cete promet u mjestu tako da
ako zelite posjetiti ono sto je u mjestu najpoznatije,
morat cete proci cijelo mjesto :)
svaka im cast, na vrlo jednostavan nacin dodju do cilja.
sam Shereborn je prelijep, prosetali smo
prije odlaska na sajam automobila
i u svakom trgicu i ulici uzivali.
toliki sklad u arhitekturi nisam vec dugo vidjela.
niti jedna kucica ne odskace.
pa cak i nove interpolacije jako su lijepo uklopljene.
ostali smo na veceri u gradu i iako je nedjelja
i oko 22h svi vec lagano zatvaraju,
pojeli smo vrlo ukusnu veceru i krenuli nazad.
u rano jutro treceg dana vratili smo se u Belgiju.
dobro, malo i mojom greskom jer sam ja navigala
pa umjesto autoputa izabrala lijepe cestice s prekrasnim krajobrazima.
stvarno je to bilo jedan lijep izlet po gotov cijeloj juznoj Engleskoj.
jos malo i stizu slike ;)
nadam se da ste vi koji me inace citate dobro.
mailove, one privatne, i ovdje mogu procitati :)
pozdrav svima!
- 22:51 -
četvrtak, 16.07.2009.
sitno brojim :)
još danas radim
i prespavam
i onda opet sutra još samo radim
i onda gooodiiiišnjiiii !!!! :)
da, idem na g.o. :)
i veselim se kao malo dijete
i kao malo dijete računam koliko još noći moram prespavati
da bih bila sa svojim dragim :)
i ne mogu dočekati :)
vidjeli smo se prije dva tjedna
i tad sam trebala putovati za belgiju
ali on je imao nekoga jako bolesnoga u obitelji
i umjesto toga završili smo u zagrebu,
uglavnom u bolnici.
no nije me smetalo,
bilo mi je samo bitno da smo zajedno :)
i bilo mi je drago da nije bio sam kad mu je bilo teško.
i naravno, taj vikend je proletio
ali ja sam kupila kartu koji zbog izvanredne situacije nisam stigla iskoristiti.
ali, nazvala sam Croatia airlines
i ženskica mi preko telefona pojasnila da nema nikakvih problema,
da kartu mogu iskoristiti unutar godine dana
i da samo trebam platiti nadoplatu od 50 eura.
ok, to nije tako strašno,
mislila sam da sam tad svoj problem riješila.
ali
jučer kad sam znala ipak nešto detaljnije planove mog dragoga
za ovo ljeto
odnosno ovo vrijeme koje ćemo provesti zajedno,
odlučila pogledati kad imam let za Brisel i onu neiskorištenu kartu iskoristiti sad.
da, u teoriji to izgleda vrlo jednostavno.
da, kad bih ja još imala tu svoju kartu pored sebe
bilo bi još jednostavnije.
no bila sam na poslu,
i znala sam da s posla do kuće neću stići do navečer
a stalo mi je doći u b. što prije
dakle,
nisam željela ostati bez karte jer će mi netko reći da nema više mjesta.
pa sam negdje oko podneva nazvala Croatia airlines
i operateru na prodaji karata
pojasnila za staru kartu, za novu kartu
i zamolila za pomoć.
'dok nemate šifru vaše karte ne mogu vam pomoći'
'pa jel mi vi možete pogledati tu šifru?'
'ne mogu'
'pa možete, karta je vaše tvrtke, morate imati negdje to upisano'
'ne mogu, žao mi je, kad budete imali šifru nazovite'
i spusti mi slušalicu.
ok, ne dam se ja otepsti nekome, nazovem ponovo i javi se drugi operater.
nakon što sam ispričala što želim slijedi
'gospođo, ja vam ne mogu pomoći,
mogu samo pogledati ima li mjesta,
da, ima na letu koji vas zanima'
'to znam, pogledala sam i sama,
htjela bih napraviti tu zamjenu karte'
'pitanje je jel vam to uopće moguće,
a to ne mogu reći dok ne vidimo vašu prijašnju kartu
a za to nam treba šifra'
i ja opet
'šifru možete pogledati jer sam kod vas rezervirala kartu,
Generalturist mi je povukao i kod njih sam je kupila'
'pa kad ste je kod njih kupili neka vam oni kažu šifru'
'pa kod vas sam je rezervirala, možete i vi,
osim toga, kod vas sam i odgodila let telefonom
i onda sam mogla bez šifre, vaša kolegica je uspjela naći kartu'
'ne znam gospođo, kad budete imali šifru nazovite'
'mogu li barem rezervirati let?'
'najbolje gospođo kad budete imali staru kartu da onda sve napravimo'
'da imam onda ni meni ne bi bio to problem,
i da mogu do nje lako doći ni onda mi ne bi bio problem,
zato vas zovem'
a ljubaznosti li...
i zovem ja (što ću) Generalturist,
tražim ženu koja mi je prodala kartu, nema je.
na svu sreću, već me ondje znaju, pa uskače druga.
objasnim joj situaciju i ona kaže kako će mi se javiti.
zove me i kaže mi kako sam kartu otkazala preko Croatije
pa onda oni (Generalturist) ne mogu napraviti ništa,
neka probam preko njih (Croatia airlinesa) ponovo.
ok.
molim je neka mi nabavi barem taj je...eni broj
bez kojega 'ovi' ne mogu prdnit.
nazvat će me.
strpljivo čekam.
kako je prošlo još pola sata,
pomislim kako ću na kraju kad i napokon saznam fuc...ng šifru
ostati bez mjesta u avionu.
nazovem ponovo Croatiu i javi se novi operater.
pitam mogu li rezervirati let
pa onda kad budem imala šifru za kartu koju nisam iskoristila
napraviti povezivanje te dvije karte
i napokon imati valjanu kartu.
tip mi objasni da mogu
i mi napravimo rezervaciju na moje ime.
ajde, barem nešto.
bilo je već 16,15.
s posla sam pošla u kozmetički srediti nokte pred put.
zove me ženskica iz Generalturista i diktira mi toliko traženu šifru.
ja joj se zahvaljujem i sretna ponovo nazivam Croatiu
dok mi djevojka s druge strane stola turpija nokte.
ženskica na Croatiji lagano me ugasi i kaže da to nije prava šifra,
treba neku dugačku koja počinje sa 831...
ok, ponovo zovem Generalturist,
ispričavam se i molim da mi daju neki drugi broj na karti.
ženskica mi diktira broj i kaže kako mi je napravila rezervaciju za taj let
ja joj se zahvaljujem i kažem kako sam i ja napravila rezervaciju.
ona na to ne odgovara ništa.
zovem ponovo Croatiju i javi mi se neznamkojaporedu operaterka.
dam joj šifru, ponovo objasnim što trebam, kažem da sam rezervirala kartu
i ona mi kaže kako postoje dvije rezervacije na moje ime
i kako ona ne može ništa raditi dok su dvije prisutne, moram otkazati jednu.
kažem da otkaže onu koju sam ja napravila i preuzme ovu drugu.
ne može.
'neka vam otkažu prvo onu iz Generalturista'
ja kažem neka mi prvo napravi kartu i onda ću otkazati ovu drugu.
ne može.
e onda sam stvarno poludjela
i pitala je jesu li operateri tu da bi mi pomogli kupiti kartu
ili me pod svaku cijenu odgovoriti od kupovine karte
i želje da više ikada putujem preko njih,
tko ih je učio uslužnosti i poslu,
jel se mogu malo potruditi oko klijenata
ili su tamo samo zato
da bi lijepo izgledale i primale dobre plaće?!
daj se potrudi malo, jebemu!
onda mi je odgovorila da će mi kartu napraviti
njen kolega koji mi je napravio rezervaciju,
ali moram pričekati dok završi telefonski razgovor sa trenutnim klijentom.
pa sam stavljema na hold i slušala dobrih pet minuta glazbicu.
naravno, i da nema klijenta pustit će me da čekam
jer sam rekla što sam rekla.
nakon toga,
on mi se javlja i kaže mi kako moram poništiti drugu rezervaciju
ali mogu to učiniti po završetku poziva te uspoređuje karte
i obavještava me da
trebam nadoplatiti za tu promjenu karata 500 kuna plus 100 eura.
ja zbunjena, ne kužim pa pitam
'kako mislite 500 kuna plus 100 eura?
a što je s onih 50 eura nadoplate za promjenu karte
što mi je vaša kolegica objasnila kao jedini trošak prilikom otkazivanja stare?'
'aaa... gospođo, pa to vam je 50 eura u jednom smjeru i 50 u drugom'
'a zašto mi to nitko nije tako rekao?'
'pa ne znam, stvarno'
mislim, gdje ste vi djeco školovani za ovo što radite,
u kojoj školi vas uče ovakvim preciznim odgovorima??!!??!!??
'a što je onih 500 kuna što ste spomenuli?'
'pa to vam je zato što nemate direktan let Zagreb - Brisel
već avion slijeće u Split pokupiti putnike'
'i zato ja trebam platiti 500 kuna?'
'da'
'super. možete mi izračunati koliko je to onda ukupno kuna?'
'da, samo malo, 1250 kuna'
'a koja je cijena karte koju sam rezervirala?'
' 2200 kuna'
'da, kao i cijena prošle koju sam kupila i nisam iskoristila'
'da, tako je'
'znači, više od pola karte moram ponovo platiti?'
'da, gospođo'
'onda mi se više isplati kupiti novu kartu a ovu iskoristiti neki drugi put'
'pa da, možda da, gospođo'
i na kraju, zahvalim se operateru
i odlučim ostaviti rezervaciju karte do sutra.
bilo je 18,06 h.
djevojka je završila s mojim noktima
a ostale koje su bile u salonu
i s kojima inače znam klafrati o svemu i svačemu
nisu mogle vjerovati da sam dva sata u njihovom prisustvu
pokušavala nešto napraviti
s ljudima koji 'rade svoj posao'.
pita me sviđaju li mi se moji noktići i
'što si se to grebala po vratu, sve ti je crveno?'
'nisam se draga grebala, uzrujala sam se, fleke su mi iskočile' :)
pri povratku iz salona otišla sam do Generalturista
i kupila tu dogovorenu kartu.
u 19 h bila sam doma.
pa hvala vam Croatia airlines što ste toliko uslužni!
više od sat vremena isjeckanih u bezbroj poziva
potrošila sam sa svog mobitela
u telefoniranju s vašim stručnim djelatnicima.
svaka vam čast!
no, nema veze,
bilo pa prošlo,
fleke nestale s vrata,
a ja ne želim da mi Croatijine nebuloze pokvare
početak nadam se lijepog godišnjeg ;)
istrpit ću put do Zagreba busom ili vlakom,
još uvijek nisam sigurna kako idem
(ne idem automobilom, jer naravno,
samo na našem aerodromu nemate zatvoreno parkiralište
a cijena po satu parkinga je minimalno 10 kuna a ima parkirališta i za 15,
pa bi me za tih 18 dana parking koštao oko 4300 kuna,
a samo na našem aerodromu nema popusta
u smislu tjedne, dvotjedne ili mjesečne karte).
i kad sve to prođe, nadam se zagrljaju voljene osobe :)
jedino to mi je bitno.
- 12:22 -
ponedjeljak, 13.07.2009.
drži se!
draga moja
drži se čvrsto
uz tebe sam
ovo je upućeno dragoj mi prijateljici koja trenutno vodi najveću bitku u svom životu
jer znam da me povremeno čita a ovo je trenutno jedini način komunikacije
- 21:48 -
četvrtak, 09.07.2009.
san
ne znam spavati popodne.
spavala sam samo onih dana kad sam zbog anemije tonula u san
i nisam se mogla probuditi do sutradan.
hvala bogu, bolje sam, pa više nisam tako koma.
ipak nisam na baterije i potreban mi je i san.
neki dan sam slavila rođendan i na proslavi dvije su se osobe dobro 'zakačile'.
jedna je bila nadrndana i pokušala je izazvati svađu pod svaku cijenu.
druga je smirivala situaciju jer nije željela da po njihovoj svađi pamtim svoj rođendan.
meni je sve to bilo relativno smiješno pa sam 'gasila vatru' koliko sam mogla.
u rano jutro razišli smo se a ja sam nadrndanu vozila doma.
i naravno, nisam je mogla istjerati iz automobila kad sam stigla pred njenu kuću
već sam je pustila da ispriča što je htjela.
pa je to potrajalo dobrih pola sata.
pa sam zaspala oko 3 ujutro, nakon najosnovnijih ceremonija
prije odlaska na počinak.
nisam baš nešto spavala jer me uzrujala ta njihova svađa
u koju sam htjela-ne htjela bila upletena.
ne znam zašto se ljudi vole meni jadati.
uglavnom,
rekla je nešto što je znala da ću prenijeti osobi na koju se istresala cijelu večer.
a bez razloga.
i onda sam sutradan cijelo popodne, poslije posla imala razgovor sa onom drugom,
koja je bila povrijeđena svim tim izrečenim riječima nadrndane.
a ja smirujem, i jednu i drugu.
ok, još je tu bilo nekih intervencija tijekom jučerašnjeg dana,
samo zato što ljudi misle ako ste nekada radili na faksu
da možete bez problema upisati koga god želite i kad god želite,
neovisno o njegovim ocjenama u zadnjih četiri godine srednjoškolskog obrazovanja,
neovisno o tome kako je taj netko napisao prijemni ispit.
pa su me jučer zivkali oni čija djeca se nisu uspjela upisati
odnosno nalazili su se debelo ispod crte.
pa sam ja opet ispala vještica koja nije željela ništa učiniti
jer ni ne mogu i da želim učiniti ništa,
ako ništa drugo a onda barem zbog djece
koja su imala odlične ocjene u srednjoj i dobro napisala test.
i na kraju dana, slomljena od svega, više psihički nego fizički,
stigla sam doma.
brzo je došla ponoć i srušila sam se crknuta na krevet.
ok, jedna normalna noć, odmorit ću se do 6,30.
nadala sam se.
ali u noći budi me zvuk razlivene vode,
vode koja kaplje s visine i pada na nešto mekano.
buku nisam registrirala.
iako morala se čuti.
moj dragi Micko srušio je dvije od četiri vaze sa cvijećem i razlio vodu po podu,
odnosno sa stola na kojemu su se nalazile vaze
voda je počela curiti po debelom tepihu.
taj zvuk me probudio.
skočila iz kreveta, opsovala mu sve po spisku,
i krenila skupljat vodu.
Micko svjestan da je napravio nešto što nije smio
samo je šmugnio u drugi dio stana, dalje od mog pogleda.
dvije visoke velike vaze imaju par litara vode u sebi.
skupila sam svu vodu sa stola
ali plavuša se nije sjetila upiti vodu sa tepiha.
kako kad je čupav?
i legla nazad u krevet.
bilo je dva, pola tri.
nakon svega toga, koliko god umorna bila, san ne dolazi više na oči.
mozak ne mogu isključiti a misli odjednom lete kroz glavu
i tjeraju na razmišljanje o temama o kojima baš tad ne bih,
ali nemam baš pretjeranog utjecaja na njih,
nisam još savladala nekakve tehnike opuštanja u kojima mogu kontrolirati glavu.
do 5,10 jutros pokušavala sam na sve moguće načine zaspati.
i napokon uspjela.
ok, sad samo treba brzo spavati da se uspijem odmoriti do 6,30.
ali, nemoguća misija.
nemam naviku stišavanja mobitela.
zbog Dragog, naravno.
pa svaku poruku čujem.
a stizale su porukice od proslijeđenih mailova na mobitel.
ok, nastavljam spavati.
već je 6,30, budilica budi.
Micko se raširio pored mene na krevetu i prede.
mala mrcina, zna da se ne mogu ni ljutiti na njega.
obožava se izležavati ujutro sa mnom po krevetu,
umiljava se i gleda kako se podmetnuti ispod moje ruke da ga mazim.
polubudna tepam mu a on kao traktor, preducka.
zvoni mi telefon.
dragi glas s druge strane slušalice želi mi dobro jutro.
ne ustajem sve do 7,10.
tuš, posao.
gledaju me začuđeno jer se na licu i očima vidi da sam malo spavala.
nema te šminke koja može sakriti neispavanost.
nakon priče što mi se dogodilo
dobila sam par 'dobrih savjeta' tipa 'riješi se mačka, što će ti on?'
nisam ih htjela ni otkomentirati.
ali su me još dodatno isprepadali s mogućnosti da mi se od vode natopljene u tepihu podigne parket.
pauzu na poslu jedva sam dočekala i otrčala do stana vidjeti što se nalazi ispod tepiha.
samo mokra flekača od vode na tepihu a na parketu nema tragova promjena, na svu sreću.
idem doma sad.
ubiti oko.
isključiti mobitel i odspavati u komadu par sati.
s Mickom, pretpostavljam, prislonjenog uz noge,
i zvuke predenja, lijepe uspavanke.
- 15:20 -
utorak, 07.07.2009.
puhni...
"zamisli želju
i ugasi sve svjećice jednim dahom!
sretan ti rođendan želim!"
hvala.
netko mi je jučer skinuo ružičaste naočale
koje nosam u zadnje vrijeme.
sad vidim dobro i bez njih.
ali drukčije, neke stvari.
poklopilo se s mojim rođendanom,
potpuno slučajno.
naravno,
sve sam danas kao najveća glumica odradila sa smiješkom.
oči su govorile drugo,
no rijetko tko u njih dobro zadire pogledom
pa prepoznaje istinu u njima.
napor.
najradije bih zaspala na pola dana i probudila se sutra.
no predstava se nastavlja do večeri,
a kako sam glavna glumica, ne mogu otkazati premijeru.
poslije svega,
skrhana od temperature i još poneke sitnice
zamotat ću se u krevetić i napuniti baterije.
za sutra.
jer sutra je novi dan.
a ja iako nisam bila na laserskoj korekciji vida
iznenada vidim dobro.
je li to bolje, vrijeme će pokazati svoje.
- 15:52 -
četvrtak, 02.07.2009.
ispit
bila sam na ispitu.
opet.
sad nekom drugom.
stručnom, naravno.
svi oni koji znaju što je stručni ispit
znaju koliko je opširan, težak za naučiti
i koliko se dugo ljudi pripremaju za njega.
dakle, nešto što ne želite polagati ako baš ne morate.
svojom veličinom može se usporediti
sa polaganjem pet velikih ispita u isto vrijeme, isti dan.
barem zadnja dva moja su takva bila,
bilo je u svakom pet velikih cjelina i pet ispitivača.
mene najviše od svega muči što je prošlo dosta vremena
od mojih zadnjih ispita koje sam spremala
pa nemam više onu naviku sjest za knjigu i učiti
tako da mi odmah ono što čitam ostane u glavi.
a nikad nisam bila tip koji je mogao naštrebati napamet
ne razmišljajući o onom što uči.
još na početku studiranja možeš si dozvoliti izići na ispit nespreman,
na 'muletinu', pa ako prođe - prođe,
no što si stariji i svjesniji razloga zašto si izabrao baš taj studij a ne neki drugi,
drukčije pristupaš svakom ispitu.
pa sam, negdje na trećoj godini faksa,
došla do faze kad mi je bilo neugodno izići na ispit
a da se ne spremim dobro za njega,
ne naučim dovoljno dobro da bih položila isti.
i naravno, time sam smanjila mogućnosti pada na ispitu
ali s druge strane povećala svoju obavezu da svaki ispit naučim
pa su onda i ocjene bile odlične :)
i sve je to oke kad nemate baš nekih velikih briga u životu osim sjedit i štrebati,
eventualno nešto si sa strane pored studija zaraditi za džeparac,
izići vikendima van.
mo'š mislit brige.
cijeli dan ti je prilagođen faksu i obavezama na njemu
te učenju i polaganju ispita, kolokvija, predaji programa,
skupljanju potpisa, testiranju semestara.
lijep život :)
i onda kad prođe nekoliko godina
radiš i imaš nekakve drukčije prioritete u životu,
a tebi nije više uobičajeno da ti se na stolu nalazi knjiga
već otvorena na mjestu gdje si stao zadnji put s učenjem,
kad sam sebe moraš natjerati ponovo sjesti za stol,
otvoriti knjigu i skoncentrirati se na učenje...
ne moram vam govoriti da je puno teže.
pa tako ja sam i prije, dok sam bila studentica
imala dan ili dva psihičkih priprema prije početka učenja
i sama sebe tjerala napokon započeti :)
a danas... to je strašno.
sve moguće i nemoguće sam pronašla kao nešto što je potrebno napraviti
baš prije nego započnem s učenjem.
pa sam tako odgađala početak iz dana u dan.
"sutra ću", poznata izjava? :)
"evo, večeras ću"
pa izgovori
"nisam sinoć, bila sam preumorna"
"toliko sam imala posla danas da me iscrpilo maksimalno,
nemam snage još večeras uzet knjigu u ruke"
"nisam se naspavala prošlu noć, nisam mogla držat oči otvorene"
i tako, dan za danom.
i sve je to istina, ali nije dovoljno dobar razlog.
na svu sreću, učila sam taj ispit u nekoliko navrata
pa ipak u svakom tom učenju nešto i ostane u glavi,
ali ostavila sam između učenja previše vremena
pa mi je svaki ponovni početak težak.
pa sam se sva razveselila što mi je Dan državnosti pao par dana pred ispit,
jer kao da mi je netko poklonio dan samo za učenje.
ali sam zaboravila da nisam sama :)
tu je obitelj.
pa kad sam se ja napokon natjerala sjest za knjigu,
evo prijedloga kako da mi netko organizira taj dan jednim izletom :)
i koliko god imala dobre razloge zašto ostati doma i učiti,
s druge strane obitelj je obitelj
i naučena sam biti uvijek na raspolaganju, pa tako i ovaj put.
i onda sam shvatila da samo mogu svoju nervozu proširiti na druge u svom okruženju
ali ja se neću niti malo bolje osjećati,
a niti smiriti takvim ponašanjem,
a opet moram odraditi obećano.
pa sam popustila, otišla na taj izlet,
pripremila se da imam jedan dan manje za ispit
i provela lijep dan u Iloku.
sličice ste mogli vidjeti na ptičici.
pri povratku smo svratili do Vukovara, zato prošli post na tu temu.
i onda odmor od izleta,
pa napokon knjiga u ruke.
i pretpostavljam da nisam jedina,
pa ćete me razumjet i moći zamisliti,
toliko sam bila živčana
da sam sjela za stol i osjetila da mi treba kava.
skuhala kavu.
sjela za stol.
žedna sam.
otišla do hladnjaka po sok.
sjela za stol.
rukom prelazim od nervoze po listu noge
i osjetim kako me bockaju dlačice na nogama
koje mi depilacijom nisu iščupane.
jedno vrijeme sebe tjeram ne razmišljati o tome.
nakon pola sata ipak ustajem i tražim pincetu.
operacija dlačice u tijeku.
vraćam se za knjigu.
malo učim.
druga noga.
ponavljam operaciju.
bilo bi dosta.
prelazim rukom kroz kosu.
zašto mi te šiške nisu dovoljno duge da ih mogu staviti iza uha?
svjesna sam da prelaženjem rukama preko kose mastim je bespotrebno.
samo nervoza progovara.
trudim se ne dirati kosu.
ponovo sama sebe uhvatim kako petljam prstima po njoj.
odlazim po gumicu za kosu i pokušavam tri dlake na glavi vezati u mali repić.
kad je vezana ne mogu je dirati.
ok.
sad je i to pod kontrolom.
odlazim na wc.
vidim se u ogledalu.
kako se dobro vide svi prištevi na licu kad si pod stresom :)
stanem pred ogledalo i temeljito pregledavam lice.
sve što ide van izišlo je.
kad sam vidjela što sam učinila s kožom, prestanem.
neka se malo odmori.
vraćam se za knjigu.
opet malo učim.
došla sam do dijela teksta u kojem je neko nabrajanje.
četrnaest stavki koje treba zapamtiti.
dižem se od stola i pokušavam naglas ponoviti.
nema šanse, nisam taj tip.
neću to nikad naučit.
opet do ogledala.
koliki mi je izrast, moram se farbati.
imam li farbe u ormaru?
imam.
mogla bih stavit boju na kosu, svejedno treba odstojat skoro sat,
onda je barem neću moć dirati kad je boja na njoj.
idem po boju, presvlačim se i krećem s bojanjem.
obojana sjedam pred knjigu i čitam.
nakon sat vremena odlazim pod tuš.
ok, obojala se.
samo raščešljane kose, još mokre, nastavljam s čitanjem.
gladna sam.
mogla bih nešto pojest.
odem do hladnjaka i pred njim stojim razmišljajući što bih mogla jesti.
voće.
to je dobro, nije kalorično kao nešto slatko,
a opet je sočno i zasitno.
ok. kajsije.
jedem i čitam.
ne ide mi.
da napravim pauzu?
ma ne.
ako napravim pauzu potrošit ću vrijeme.
ako iziđem iz kuće zadržat ću se vani.
ostat ću doma i štrebati.
moram.
imam lubenicu u hladnjaku.
malo ću lubenice.
nakon dvije kriške ponovo sam za knjigom.
čitam dalje.
telefon.
jadam se kako mi ne ide.
ponovo učim.
a što ću odjenuti?
ne smijem ništa napadno.
više legere.
ali opet uredno.
idem do ormara.
stojim pred njim i razmišljam.
a gdje mi se nalazi...?
rujem po odjeći.
isprobavam.
nakon sat vremena na krevetu je cijela hrpetina robe.
trčkaram do ogledala i isprobavam.
vraćam se nazad.
ne, ovo mi ne paše.
vidi, ovo mi je malo.
vidi, u ovo stanem a mislila sam da neću moći.
vidiš, ovo bi mogla biti dobra kombinacija.
dobro to ću.
a što ako bude padala kiša?
a što ako bude hladno?
ma neće. pogledat ću na netu vremensku prognozu.
ostavljam hrpu na krevetu i vraćam se za knjigu.
opet čitam.
telefon.
dragi zove.
nakratko.
nisam mu stigla ništa ni reći a već je završio razgovor.
tužna sam sad.
pišem mu porukicu.
on zove sav zbunjen.
ja cendram s druge strane telefonske žice.
umiruje me.
završavamo razgovor i pokušavam sjesti ponovo za knjigu.
ponovo telefon.
poziv koji me jako uznemirio.
razgovor koji nisam planirala tad voditi.
razgovaram i plačem u isto vrijeme.
na kraju razgovora sam ljuta.
prestajem plakati.
shvatila sam da je najbolji način da ne budem tužna
naljutiti se na onoga tko me rastužuje.
ali sad sam toliko već ljuta da se ne mogu skoncentrirati na učenje.
zove me frendica.
pogodila je kad će, taman da joj mogu ispričati moju ljutnju.
razumije me i pita jel učim.
"daj, nemoj me i ti sad još to pitati. očito ne mogu učit preko dana. pričekat ću večer."
i prošlo je popodne u sličnom ponašanju.
da sam barem legla spavati pa odmoriti do navečer.
ali znam da ne bih mogla ni oka sklopiti.
da sam barem izišla van na kavu u grad, možda bih se smirila.
ne bih, znam se, bila bi živčana ko pas, sjedila, i išle bi mi na živce priče ostalih.
i ja sama što nisam pred knjigom nego u kafiću.
ok, sjela sam čitati ponovo.
ide mi, super.
napokon.
zvoni telefon.
moj dragi.
"ajd molim te pogledaj na kompjuteru..."
ajd, naravno da hoću. za njega sve.
izgubila sam sat i pol vremena na tome.
vraćam se nazad pred knjigu.
već je 23h?
kad prije?!?
ok, učit ću dokle budem mogla.
moram barem još sto stranica prijeći večeras.
čitam.
nedostaje mi dragi.
malo ću ga samo zvrcnuti i poželjet mu laku noć.
nakon razgovora malo sam smirenija.
nastavljam dalje.
oko dva više ne mogu gledati.
peku me oči.
stavljam kapi.
ne pomaže.
umivam se.
malo sam bolje.
skuham si kavu.
nastavljam.
još dvadesetak stranica do zacrtanog.
čitam ali ne vidim.
vraćam se rečenicu po rečenicu.
ne ulazi više u glavu.
za danas je dosta.
tuš.
krevet.
šaljem dragome poruku.
tonem u san.
u 6,30 zvoni budilica.
telefonski razgovor.
još malo ću, do 7.
tuš, odijevanje, posao.
popodne se ponavlja.
varijacije na temu :))
večer tek smiruje.
i tako danima.
bila sam neki dan na tom ispitu.
položila naravno, svih pet predmeta.
još se nisam naspavala i odmorila od svega.
no bit će prilike spavati ;)
jedan ispit manje :)
sigurno neki novi na vidiku :))
- 10:21 -
