biti nestašan

-Pipi mogu kod tebe prespavati? Dan, dva , tri? Nakon samo moje "molim" uslijedila su pitanja. -Kad dolaziš? -Tu sam na tvojoj autobusnoj stanici. -Dolazi, što čekaš .
Evo ga sad u dijelu kuće koji su koristili moji starci. Čuje se kako vruča voda puni kadu. Cijelu noć probdio je van kuće. Na ulasku mi samo dao svoj mobitel sa otvorenom porukom: Matko rastajemo se. Gotovo je sve.
Porukom reći da je gotovo? Strah pogledati u oči i reći?
Matku ništa nije jasno. Bogme nije ni meni. Brak kao i svaki drugi. Usponi, padovi, razdoblja nirvane, razdoblja vulkana.
Kako tehnologija čisti savjest i odmiče hrabrost izlaska pred oči ako nam situacija nije ni ugodna ni lijepa i daje mogućnost tako lako reći ono što se nebi usudili u izravnom kontaktu. Dolazi novo doba.