Dobrodošli
u web-župu
Gospe Sinjske!
Podižemo ovaj oltar Srcu Isusovu. Pa i red je zbog toga što sam na Srce Isusovo 2003. godine, zavirio mrvu u tu lipotu.
Kao osobitu pomoćnicu u radu naše web župe Gospe Sinjske, odabirem Mandu Rađa (Koljanin), moju pokojnu majku koju sam bio susreo tamo 'di je liiipooo', da mi/nam pomogne dohodati do onih 'puno lipi stvari' što mi je obećala Gospa Sinjska.
Nebeski zaštitnik naše
web-župe Gospe Sinjske:
IVAN PAVAO II
Kunski račun u PBZ:
HR 152340009-3206845858
e-mail:luka.rada@isusovci.hr
mob: 0915323766
sveta misa svaki dan u 10.00 sati
Od 1. 2. 2014. sam u Zagrebu
Adresa:
Svećenički dom
Fratrovac 40
10000 Zagreb
Molite da na Fratovcu profunkcionram.
LINKOVI:
Jim Radja's Genealogy Research
NovaTV: Provjereno 12 3 2009
ono malo više
VJERA I DJELA
Hrvatska provincija D.I.
LAUDATO
ŽIVO VRELO
IKA
SKAC - Palma
Vatikan
Svako jutro (od 26.9.2011.) na HKR u 6.50 sati je 'Jutarnja molitva'. Usudi se biti to što jesi - katolik i slušaj Katolički radio! (p.s. Pojačaj radio),
Jim Radja's Genealogy Research
NovaTV: Provjereno 12 3 2009
ono malo više
VJERA I DJELA
Hrvatska provincija D.I.
LAUDATO
ŽIVO VRELO
IKA
SKAC - Palma
Vatikan
Svako jutro (od 26.9.2011.) na HKR u 6.50 sati je 'Jutarnja molitva'. Usudi se biti to što jesi - katolik i slušaj Katolički radio! (p.s. Pojačaj radio),
ALKARICA - web župa Gospe Sinjske
07.05.2012., ponedjeljak
TAJNA NEODOLJIVOSTI
 Okupana suncem, zaodjenuta bjelinom snijega ili zavijena tmastim oblacima, Svilaja je, sa svojim selima, oduvjek opčaravala onoga tko je jednom kročio nogom u nju ili u sela svijena u njezinom podnožju. Njezini vrhovi, veći i manji humci, izdignuti na padinama, planinskih kosa, doci i vrtače, kamene klisure, litice i škrape, gore, gajevi i dubrave s pokojim starim dubom, visokim jablanovima, i raznovrsnim krošnjatim stablima, zamamljivo pričaju svoje nedopričane priče, i nadahnjuju neispjevane pjesme. Priče su to i pjesme što ih je, kroz stoljeća, šaputao tajanstveni glas predaka ispod trave što raste na starom grobu, u sjeni crkve Sv. Jurja ili Svih Svetih. Pronosila ih je bura fijučući ispod pločatog ili ševarnatog krova, Dragih mista pod Svilajom, dok se na ognjištu razgarala hrastovina i bukovina, a iz bakre s komaštara širio miris jela, koji je nadraživao gladno nepce. Te je priče nadahnjivala zvjezdana noć i blještava mjesečina, kleptanje klepaka i zvonjenje bronza, blejanje ovaca i mukanje goveda. Odražavale su se u zaljubljenim očima momaka i cura. Pričalo ih je ljetno sunce dok je nemilosrdno žeglo pri radu u polju. Kazivao ih klas pšenice, klip kukuruza i grozd na lozi koji je dozrijevao. Svaka biljka, svaki izvor i svaki pedalj zemlje pričao je novu priču. Svaki izvor imao je svoje dobre vile, koje su oko njega igrale noćno kolo, plele konjima grive i repove, svijale se guslaru na gudalo i kazivale “što je nekad bilo”. Sve znanje i mudrost, vjera i ćudoređe, običaji i propisi, prenošeni su, ili u crkvi, koja je do XX. stoljeća bila jedina zajednička škola, ili iz naraštaja u naraštaj, od koljena na koljeno, uz bukaru kod ognjišta, a znanje se provjeravalo u mukotrpnom životu. U potrazi za boljim životom nosili su Ogorani, Milešani, Pribuđani, Crivačani, Bračevljani i Radunićani, neukrotivi zov zavičajnosti i obrise rodne grude na čijim su grudima odnjihani. Neki su se od njih vraćali u zavičaj da bi tek ostavili svoje umorne kosti u grobu davnih predaka, nad kojim su se saginjali u molitvi. Drugi su, daleko od zavičaja, pričali o njem svojoj djeci, ali je njihova priča umirala bez spomena. Poput orla koji se vraćao podsvilajskim klisurama ni priča nije mogla preživjeti izvan vlastitog okoliša, ni na morskoj obali ni u slavonskoj ili drugoj ravnici. Nema joj traga ni kod davnijih slavnih ogorskih potomaka od kojih je jedan (Kažimir Ljubić) kao zastupnik dospio i u carevinsko vijeće u Beču, ni kod brojnih mlađih kulturnih pregalaca i umjetnika, čiji su se očevi ili djedovi odavna iselili ispod Svilaje. Da li tajna priče i neodoljive privlačnosti Svilaji leži u tome što se sa Svilaje vidi dalje, pa i hrvatsko more, dok se iz primorja ne vidi Svilaja, ne da se odgonetnuti. No, neodoljivi zov osjeća samo onaj tko je barem jednom zakoračio do podnožja Svilaje ili do nekog njezinog vrhunca. On mu se otkriva u mirisu ljubice koja se krije u trnju, zelenkade u škrapi, vriska i kadulje među kamenjem. Čuje ga u pjevu kosa i slavuja u dubravi, ili ševe u polju, čvrčka u sjeni stabla i skakavca u strnjici ili u travi na planinskoj kosi. Davno je mladi učitelj Žižić doživaljavao seosku idilu, za koju mu se moglo učiniti da ju je već stari meštar Radovan preslikanu uklesao na portalu katedrale njegova grada. No idile je nestalo. A skoro je i podsvilajskih mjesta nestalo. Ostali su ostaci, među najraseljenijima u Hrvatskoj državi. Priču o Svilaji i Mistima dragim pod Svilajom malo tko više danas zna ispričati ili otpjevati ojkalicom za uspavanku. Danas drukčiju priču pričaju staje bez krovova, zarasle u kupinu, čatrnje kojih vodu mrežom štite pauci i nad kojom stražare škorpioni, kuće kojih se vrata rijetko otvaraju i koprva koja raste uz prag ili uz ognjište. Danas o selima pod Svilajom govore najistinskije crkve koje se redovito pune samo na sprovodima, grobovi uz Sv. Jurja i Sve Svete koji se neprestano umnažaju i škole bez vrata i prozora u kojima se ne čuje dječja vriska. Priču pričaju neuzorana polja na kojima se više ne leluja pšenica na vjetru, pričaju je vinogradi u kojima se preostale loze bore sa šikarom za životni prostor. Živeći i djelujući u Ogorju, u vrijeme kad nije jednostavno bilo pronaći sklad među vlastitim osjećajima i zahtjevima ideološki usmjerenog školstva i učiteljske službe, u totalitarističkoj i protuvjerskoj državi, Žižić je zapažao ne samo krajolik već i bilo ljudi koji su se stopili s krajobrazom, pa se konačno i sam s njim suživio. Prigrlio je ljude i kraj tako da se u neku ruku i sam počeo osjećati Ogoranac. Poslije puno godina, kad se već i njegovim bivšim učenicima mijenja boja kose, njemu poput bujice naviru sjećanja iz mladosti. U tim su sjećanjima, izraženim u pjesmama, još uvijek prepoznatljive glavne crte lica i krajolika koji su se kroz desetljeća mijenjali. Žižić ih zahvaća u dvostrukom trenutku, kao sjećanja iz mladosti i kao stvarnost sadašnjosti. Njegove pjesme nisu samo izlijevi osjećajnosti, već neprijeporno svjedočanstvo određenog vremena, opomena da ono što je prošlo nije i nestalo, da je ono ostalo u genima, ili kako bi stariji jednostvano rekli u krvi, da se ne smije zaboraviti već ga je potrebno svijesno ugraditi u budućnost. fra Vicko Kapitanovć |
- 19:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Ožujak 2025 (238) Veljača 2025 (503) Siječanj 2025 (518) Prosinac 2024 (495) Studeni 2024 (490) Listopad 2024 (477) Rujan 2024 (505) Kolovoz 2024 (510) Srpanj 2024 (482) Lipanj 2024 (500) Svibanj 2024 (520) Travanj 2024 (511) Ožujak 2024 (530) Veljača 2024 (487) Siječanj 2024 (523) Prosinac 2023 (518) Studeni 2023 (527) Listopad 2023 (502) Rujan 2023 (473) Kolovoz 2023 (510) Srpanj 2023 (489) Lipanj 2023 (502) Svibanj 2023 (474) Travanj 2023 (473) Ožujak 2023 (497) Veljača 2023 (441) Siječanj 2023 (506) Prosinac 2022 (497) Studeni 2022 (474) Listopad 2022 (482) Rujan 2022 (525) Kolovoz 2022 (554) Srpanj 2022 (566) Lipanj 2022 (583) Svibanj 2022 (591) Travanj 2022 (597) Ožujak 2022 (658) Veljača 2022 (538) Siječanj 2022 (664) Prosinac 2021 (587) Studeni 2021 (654) Listopad 2021 (642) Rujan 2021 (590) Kolovoz 2021 (583) Srpanj 2021 (550) Lipanj 2021 (560) Svibanj 2021 (548) Travanj 2021 (556) |
|
PRREGLEDNIK RBK (Raspetoststi na bolesnikom krevetu) -- 27. 6. 2003. Saobraćajka - Šopot Nova bolnica u Zadru 6. 8. 2003. Dovezen u K. Toplice 21. 8. 2003. Probudio se iz kome 11. mjesec 2003. Maknuta sonda 2.6.2004. Dovezen na Fratrovac 31.7.2004. Iskašljao kanilu 5.10.2004. U bolnici zbog bubrežnih kamenca 3.11.2004 U zaraznoj bolnici zbog sepse 6.12.2004. U Vinogradskoj bolnici zbog razbijanja bubrežnih kamenaca. On 19 October 2004, Luka was visited at the nursing home in Zagreb by Jim Radja 20.12.2004. Odvezen u Split kod Mešina 10.01.2005. Povratak iz Splita na Fratrovac 2.03.2005. Povratak u K.Toplice 5.03.2005. Prvi dnevnički zapis 19.04.2005. Ukazala mi se Gospa Sinjska 6.10.2005. Odlazak u Lovran (povratak nakon 5 dana) 1.01.2006. Početak bloga (web župe) 27.2.2006. Operirao 8 tetiva nogu na Šalati Susret na Šalati sa stricom Lukom i njegovim Ivom 2.3.2006. Povratak u K. Toplice 26.4.2006. Skidanje gipsa 19.12.2006. Odvezen u Split 11.3.2007. Lom noge (kod Mešina u Splitu) 30.4.2007. Povratak na Fratrovac 25.7.2007. Povratak u K. Toplice 30.6.2011. Dolazak u Krapinu 26. 9. 2011. Počinje: Jutarnja molitva na HKR-u 1.2.2014. Povratak kući u Zagreb -- Nakon što se vraća kući u Zagreb na Fratrovac potekle su tri rijeke milosti: 1) Tuđinci su prestali sa uznemiravanjem 2) 25. 4. 2014. pokucao je meštar Splićo 3) 18. 2. 2016. Pokucala je dobročiniteljica Hercegovka i darovala potrebnu tehno opremu. -- 19. 8. 2023. Olga Pečnik koja je svoj život utkala u raspetost (RBK) ovu je 'prešla' doma u Srce Isusovo. Od 1. 1. 2006 do danas 29. 9. 2024. web counter je prešao malo preko milijun. Danas je stavljen ovaj dolje. -- |