utorak, 15.04.2008.

*i patetičnost ima svoje granice.*

svatko ima svoju stranu. bilo postelje, bilo ponosa, bilo gluposti. bilo razmišljanja.

rekoh, znam. svatko od nas ima svoje 3 poslje ponoći u sobi.
neki u cijeloj sobi
neki u krevetu
neki pod jorganom
neki na jastuku.
i prozori tad više ne pomažu.

onaj vjetar što zavija ispod mojih drvenih balkonskih vrata
one drvene grile što lupaju jer se nemaju čime zakačiti.
ono čudovište iza vrata što mi zove ime čim padne mrak.
prašina ispod kreveta?

pitam se, hoće li biti teško sad kad zbog novih prozora ne budem više čula zvuk točkova od auta kako klize po mokroj cesti ili pak suhom betonu?
hoće li biti teško kad zimi uđem u sobu a tamo me ne dočeka mraz od hladnoće?
hoću li morati učiti u sobi jer ce mi sad i tamo biti toplo?
hoću li biti sposobna spustiti roletne?

zašto me takve stvari uvijek čude?
zašto sam danas ostala popišana kad nisam skužila Nilesovu foru?
zašto prokleta Fine i Mr. Sheffield ne budu zajedno?
zašto gledam prokletu Dadilju?

Koja je svrha gašenja tonova na satu?
kad mi je zvuk poruke jedan beep.
i kad me nitko ne zove u tom periodu.
dobro, nije da sam obasuta porukama ali...
(ne želim se sažaljevati)

zašto me pms puca uvijek kad ne treba?
i kako to da ne mogu naci lijeka za pms?
ok, sad izmišljam vodu (nikad nisam znala jel se kaze toplu ili hladnu :/)
i samo ja mogu otici na depilaciju tijekom nervoze i pms-a.

stvar je u haljini koju moram nosit.
damn.

zašto olga mora biti takva?


nerviram samu sebe sa milijun različitih pitanja, ali kad mi nije jasno
zašto uvijek ostavim marker tamo gdje ga neću naći?
i kako to da se u sat vremena vrijeme sasvim izmjeni?
kako to da svaki put kad procitam post od ayzis ostanem paf?
i kako joj ispadnu onako dugi?




postoje li druge prilike?
postoje li prilike?
postoje li hepinesi na kavi?
ili su to samo dani kad nema suvišnih pitanja?
možemo li biti ono što želimo i kad želimo?
je li u redu nadati se da se nećemo razočarati?

neću reći da previše pričam. podsjetit ću na ljude na koje ne bih htjela podsjećati.
što me je potaknulo na ova silna pitanja?
ne znam.
nisam dugo napisala post.

al to nije razlog zašto ga pišem.
osjećam potrebu.




drago mi je što smo bliskI u zadnje vrijeme.


drago mi je što smo bliskE u zadnje vrijeme.


drago mi je što sam prvi razred.


sanjala sam da sam dobila 5 iz matematike.
hahahhhahaha. ha.






23:14 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Arhiva >>