ogledalo duše

prvo znaj da..
nije tuzna i nije zla. nije loša i zlonamjerna. ne.


hodala je ulicom i grickala bademe. nije je zanimalo što je sama i što su lokve svuda po ulici.
riječ jedna i kraj.
iako joj se jeo pringels grickala je bademe. bilo je interesanto to što su kiše padale nekako poslje sunca. nisu čekale, skoro pa odjednom bi se spustile.
neki bi rekli odošmo k vragu. slažem se.
možda i odošmo.


isključila je mobitel jer nije htjela da ju itko zove. nadasve, nije nikome rekla da će izaći. samo je pokupila bademe sa stola.
bol. gospodski sjaj.
bilo je hladno vani iako je počela nositi zelenu kratku jaknu. zato joj je i bilo hladno. nestalo joj je baterije na mp3 playeru i nije imala para da kupi novu. potrošila je na lizala u školi.
plakala bi a nema s kime
umrla bi i dosta s time
znaj, ipak znaj da..

nije dugo pjesme pisala. nije znala kako. ne da joj se izdavati knjigu. previše je komplikacija. odlučila je skupiti ih 50 i uvezati malo ljepše nego prošlo izdanje. neka njeno ostane njeno. samo eto malo ljepše uvezano. da može pokloniti koju nekome..
tužna pjesma na sto načina svijetom putuje.

već je nekoliko puta prešla ulicu i uzduž i poprijeko. zaključila je da je ljepša kad je vedro vrijeme. kišne večeri znaju biti gadne. pogotovo kad nema kišobrana.
zgazila bi u duboku rijeku samo da nađe zvijezdu neku
i lokva može poslužiti..

nije joj se dalo smješkati naokolo.
tužna pjesma na sto načina svijetom putuje.
možda bi bilo bolje da je ostala kući. sad je već cijela mokra.
stara slika toga vremena još uvijek tuguje
kišu nije voljela. i ne zna zašto je izašla.
kišna jutra opet počinju otkad je otišla.
sad je sama i nema nikoga. bilo bi bolje da je ostala. sad samo hoda i gricka bademe. sama.
kurva sudbina?