ogledalo duše

sve je kao u redu
sve je baš kako treba
al iza vrata
otkriva se taj komad neba.

sve je baš divno
na prvi pogled uredno i krasno
al kad se smrači
svima postane jasno..

da..

propadaš i nema te opet
život stvara taj beskrajni okret
zaboravljaš da bio si nekad tu..

propadaš i nema te više
zadnji uzdah i jedva se diše
ne znaš kako da se predaš snu...

sve je perfektno
i ništa ne može bolje
tvoj je cijeli svijet
al nitko ne zna da nemaš volje..

sve je ko u bajci
ostavljaš dojam da sretan si jako
al kad se smrači
ni tebi više nije lako...

i svi sad znaju da..

propadaš i nitko te ne traži
shvatiš da više nisi najdraži
nije ti jasno gdje si pogriješio...

propadaš i sve pada u vodu
tražiš ljude u nebeskom svodu
nije ti jasno što si učinio...

a ona je cijelo vrijeme bila tu
borila se i glumila najjaču
ona je cijelo vrijeme bila tu
potraži je opet i nadaj se boljemu...

*unique song for unique girl with unique smile..*

za neki novi svijet trebam dobre cipele.
i jaknu.
ipak počinjem sa osvježenjem sobe.
ove uspomene sa zida odlaze.
puno ih ima.
ali nisu bas najsretnije.

nadam se da cu napravit nesto dobro.
nabavila sam i torbu.
nosim nasljeđene stvari
u taj novi svijet.

jako se nadam da cu uspjeti.
kad odem imat cu malo manje vremena za vas
za pisanje
za zid
ili za msn.

nije vazno.
buducnost je preda mnom.
i nadam se da cu pronaci put prema 'gore'.
i mozda osvane rezultat vrijedan spomena.
I'll let you know.

sad idem pospremit sobu.
sastrugat stihove sa zida
pričekat mamu
i krenuti u zadnji tjedan prije odlaska.
odlaska u novi svijet.

:*****

pa dobro gdje si ti??
pomisliš li nekad na ovu osobu? ono, znas li da je ona jos ziva??
ja se tebe sjecam svaki dan.
*šutnja*

pa šta što je ovo pismo imaginarnom prijatelju?
jeste, pismo je imaginarnom prijatelju
a kako je pismo imaginarnom prijatelju
u njemu se moze napisati i šutnja.
htjedoh reći...
*misli se*

ah, da.
kako ti je gore?
ima li ljudi? ima li Boga?
reci mi kako doci do gore?
ponekad stvarno zelim otici odavde i doci k tebi.
al koje to putokaze da sljedim?
kojim to putem da krenem?
kakve me staze cekaju?
koja nebesa da gledam?
reci mi, molim te, reci mi..
kakvim to koracima stizem ja gore do tebe?
mogu li?
gdje je taj put?
pa dobro, GDJE SI TI?!?!

idemo veceras pjeske u medjugorje.
radujem se tomu.
u nas je to nazalost (kao i vecina) izgubilo pravo znacenje.
ali ja osobno idem radi zrtve
a ne radi drustva i slično.

lijepo je znati baš da ima Boga.
lijepo je vjerovati, kažu da nitko to ne zna.
osobna osluka svakog čovjeka.
mene puno ni ne zanimaju ostali
ja vjerujem i lijepo mi je.

to ukazanje. u medjugorju.
nije priznato.
iako ja osobno vjerujem da se dogoilo
ali u krivo vrijeme u malom medjugorju
kad je jos bio kommunizam.

ali to su bila djeca
nitko od njih nije bio spreman ni sposoban lagati
da se ukazala Gospa.
ja mislim da se to dogodilo.
i nekako čvrsto u to vjerujem.

prošlo je puno godina
i do sad bi netko rekao nešto da se to nije dogodilo.
znam da su tada svi svecenici koji su bili UZ djecu i koji su im vjerovali
bili izmučeni i zatvarani.
a tko je smio i reći da vjeruje?
teška vremena...

svejedno,
i da se nije dogodilo, i da se Ona nije ukazala
lijepo je znati da u našoj okolini postoji mjesto u koje dolaze ljudi iz cijeloga svijeta
da se mole Bogu i Djevici.
lijepo je znati.
lijepo je vjerovati...

rekla ti je da je pustiš.
rekla ti je da se makneš.
da je više nikad ne tražiš
rekla ti je da odustaneš.

upravo je završila srednju školu
i mislila da je da će biti lakše živjeti
za svoje dobro ti je dala nogu
mislila je da ces je nastaviti tući.

nije htjela reći bratu jer
ubio bi te na mrtvo, naravno da bi
eto trpila je jadna to sve
ti sad nosi krivnju u sebi.

rekla ti je da ne može više
rekla ti je da nije laka
nisi vidio na njenom licu kiše
umjesto zagrljaja dočekala ju je šaka..

sljedeći dan kad si krenuo duž ulice
sa svojim šugavim glupim društvom
vidio si smrtovnicu i na njoj poznato lice
vidio se nekoga koga si zvao svojom djevojkom.

jadno se izvuci sad i reci da nisi htio
a proganjat ce te savjest makar jako mala bila
ona se ubila, ali ti si je ubijao
mislila je da nema izlaza i od života odustala.

ugasio si mladost, ugasio si san
sad lutaj ulicama propij se il truni
nakon svega zasluzio si biti sam
ako se ona ubila, sad i ti sam umri....



*za djevojku koju nisam poznavala...*

Mislim da danas nema sunca.
da. nema sunca.
i nekako mi se čini da oblaci prekrivaju nebo
i da grom nebom puca.
da..

I čini mi se da ljudi žele da bježe.
možda.. ali čemu?
i nekako mi se čini da je sve prekomplicirano..
i da ljudi nisu više dobri u svemu...
loše je..

A ja još uvijek imam vedro lice..
ja se još šalim na svoj račun
i još su pune sreće moje ulice
meni još pod prozorom pjevaju ptice
meni još sunce svom snagom sija
možda je to razlog zašto ne bježim i ja?


*a ja se baš ne razumijem, ja malo šta umijem.. moje su ulice u zlatnom ramu
ja se baš i ne poznajem.. i samo prepoznajem.. kada svjetlo promoli kroz tamu...*