ogledalo duše

ti ne znaš lagati. i dosta je više tvojih oproštaja.
govoriš mi te parole i dosta je više.
i ja neću više vjerovat u svaku tvoju riječ.
ja idem dalje, a ti se pati. briga me.

ti si samo beton, ti si samo kamen
ostavljam te lako, zar ne vidiš?
ti nemaš osjećaje, ti si samo vidiš ispred svoga nosa.
i ne prodaji mi glupe priče, ne zanima me više.

previše je daleko otišlo.
previše si ljudi uvukao u našu ljubav
i nije više kako je nekad znalo biti
da se u tebi odmaram i radujem.

al opet te volim i ne mogu si pomoći.
kako to da svaki put kad odlazim u trbuhu mi isti osjećaj.
ti si samo beton, ti si samo kamen.
ostavljam te lako, al odlazim s tugom.

al ti ne znaš lagati. i dosta je više moje maske
volim te i da ima milijun ljudi među nama ja ću te opet voljeti.
i tebe, i ono što nalazim u tebi.
i onog momka što ga više nikad neću vidjeti
i onaj sladoled gdje nigdje više ne mogu pronaći
i ona plaža
i mišo.
jer ti si samo jedan obični grad
i ja te volim, i šta sad?
ti ne znaš lagati meni, ja ne znam lagati tebi
pa dobro volim te.. ti si moja Makarska...


da kažem milijun puta da je ne volim i da mi je krivo što je postala mali mostar, svejedno u srcu mi je, a ko jednom uđe teško nalazi put za van...
dobio je mostar pjesmu, dobila je i makarska.
volim vas sve puno.
drago mi je što sam se vratila.
gugo uhvatio si me sentimentalnu i natjerao suzu u oko.
volim vas sve.