Ponoć je opasno doba. Ono što je ujutro svježem i ornom čovjeku nezamislivo, u ponoć tom istome, ali iznurenom i pod dojmom svega što mu se preko dana dogodilo može izgledati sasvim prirodno, normalno ili čak poželjno. Ponoć je vrijeme aveti i domina. Ako je Mlada domina i izašla u subotnji provod, vratila se već prije ponoći jer je neko vrijeme promatrao da aktivna, a tik pred ponoć se odvažio uznemiriti je porukom pod naslovom „crv“ znajući da je ona već dugo (ne znamo koliko dugo) svjesna da je čeka:

Prošlo je više od deset minuta prije nego mu je utažila molbu:

Iako mu se javila, to još nije značilo da je dospio u središte njene pozornosti, pa je on stigao nekoliko puta podsjetiti je da joj je na raspoloženju:

Između ostaloga smo saznali i mogući završetak njihovog prethodnog susreta na „Iskrici“, ali i sigurno znamo da se u međuvremenu, tri dana, nisu čuli.

Njoj je ponovo trebalo desetak minuta da odgovori na jednu od prethodnih poruka. Reklo bi se da joj se zamisao svidjela:

Usprkos maloj digresiji zbog zamisli koja joj se svidjela, ona je imala svoj plan i program:

…raspitivala se ona.

Nestanak velikih slova u Paukovoj poruci mogao je značiti da je počeo pisati samo jednom rukom, a druga mi nedostaje da pritisne tipku „shift“.

Na kraju prethodne poruke očekivao bi se uskličnik, ali i za taj interpunkcijski znak potrebno je pridržati tipku kojom se dobivaju velika slova.

Opa! Da li to izgleda kao da priča kolegicama profesoricama u zbornici ili frendicama u kafiću?

Prije nego je stigla njezina naredba priredio je novu poruku, pa ju je poslao prije nego poduhvatio pisanja nove:

On odgovara kratko, da samo pisanje uzima što manje vremena, kako bi njezina instrukcija mogla doći što prije:

U nedjelju, dvije sedmice kasnije, Pauk je odmah iza podneva bio uz kompjutor. Kako je to bilo vrijeme kada ona obično nije bila prisutna, a nema ni njezinog odgovora, vjerojatno je poslao poruku tek da ona - kad se uključi na „Iskricu“ - vidi da misli na nju čak i kada nisu istovremeno aktivni. Poruka nosi znakoviti naslov „ne mogu prestati misliti o Vama“, a kako se u njoj žali da odavno nisu kontaktirali, možda je riječ i o tome da više ne može izdržati čekati. Možda je u međuvremenu bilo situacija u kojima je on vidio da se ona dopisuje s tko zna kim, znao da i ona vidi da on to vidi, da ona zna da je čeka, ali ga nije pozvala na razmjenu poruke,a on se pokorno nije htio nametati, pa je napokon odlučio prvi krenuti:

U tri poslijepodne i sedam minuta, gomilajući poruke koje će je dočekati, poslao je „izvještaj“:

Pitanje s kojim poruka završava nedvojbena je ponuda da se sretnu i u stvarnosti pod njezinim uvjetima na koje on unaprijed bezuvjetno pristaje. Kao da ga je dvotjedni prekid njihovih odnosa u potpunosti slomio…

Te večeri je počeo novi krug u odnosima Mlade domine i Pauka. Dvadeset minuta prije ponoći ona se nadovezala na poruku „ne mogu prestati misliti o Vama“. Dobacila mu je s visoka:

On je spremno reagirao:

Ne može se reći je li to bila reakcija na dvotjedno čekanje ili na to da je već duže vremena vidio da su oboje na „Iskrici“, pa je - znajući da i ona to vidi - pokorno čekao da ona prva počne. Odmah je dometnuo:

Njena poruka je mogla biti razočaravajuća, ali istovremeno i znak da mu se željela javiti premda nije imala vremena pozabaviti se njime, što bi značilo da joj je na neki način ipak stalo do njega.

Njegov odgovor bio je predvidiv:

Ponovo neuobičajen potez: ona je pokazala zanimanje za njega šire od uobičajenijih igrica:

On je okrenuo odgovor na svoj odnos prema njoj:

Očigledno je pročitala i poruku naslovljenu s „izvještaj“:

Toliko se žurio uzvratiti da je propustio veliko slovo na početku, vjerojatno pod presijom njene najave da neće dugo ostati:

Nju je zanimalo:

Potvrdio je i pojasnio:

I tada je bila upravo ponoć. Kratki komentar Mlade domine bio je naslov tada poznate knjige Nadežde Mandeljštajm, a pozdrav na kraju je najavio da u ponoć prestaje čarolija kao u bajci o Trnoružici:

On je zavapio:

Izgledalo je da je vapaj uzaludan jer nije bilo odgovora, ali je vjerojatno vidio da se ona nije odlogirala pa se ponovo javio:

Njegova ponuda urodila je plodom:

Bilo je to od nje vrlo velikodušno jer je pokazala obzira prema njegovim željama, premda je moglo značiti i da nema ideja kako nastaviti, pa prepušta njemu da spomene nešto što bi je moglo zainteresirati i da to istovremeno bude nešto do čega je njemu stalo. Time bi i njoj bilo olakšano da njega golica sadržajima koji ga više uzbuđuju.

Nije mogao propustiti njezinu ponudu i priliku da je zadrži, pa se raspisao:

Ipak, dok je on stigao napisati i poslati tu podužu poruku, ona se zaigrala na drugoj strani, pa je nakon minute poslao samo rečenicu da je podsjeti da je i on prisutan:

Uzalud. Nije otišla, ali se nije ni obazirala na njega. Preostalo mu je samo razraditi zamisao koju joj je uputio:

Zanimljivo je u njegovoj zamisli da je ona sasvim izvediva. Problem odavanja stvarnog identiteta, a naročito susreta u stvarnosti je u tome što su žene obično fizički slabije, a još uvijek prevladavajući opći mentalitet čini ih ranjivijima. No u ovoj zamisli oni bi se mogli u stvarnosti vidjeti, to jest - ona njega, a da se mora odati tko je ona. Pri tome, kako bi ona bila u automobilu, a on daleko od svojega, mogla bi se u svakom trenu udaljiti, pobjeći ako zatreba. Dapače, on se ponudio potpuno izložiti, ne tražeći nikakvo osiguranje ni garancije za uzvrat. Riskirao bi i da „ona“ bude sasvim druga osoba od one za koju se izdaje, recimo stara ili ružna, čak muškarac. Postoji mala vjerojatnost da bi on mogao zamoliti nekoga da je kasnije prati, pa tako sazna gdje stanuje i tko je ona, ali to je malo vjerojatno jer bi tom nekome morao izmisliti nekakvo obrazloženje, a teško da bi se usudio riskirati da taj bude svjedok onoga u što se bio spreman upustiti.

Naposljetku je ona ipak pogledala što joj je poslao i svidjelo joj se kao da je i sama o nečemu sličnome već razmišljala:

Pauk je oduševljeno uzvratio:

Ne čekajući što će ona reći odmah je zamisao pretočio u prijedlog i bez oklijevanja ga uputio:

Mlada domina je ostavila Pauka čekati dvadesetak minuta, a zatim kao da je rastjerala ostale sugovornike i okrenula se za kraj svog bivstvovanja u virtualnom prostoru samo njemu jer su narednih dvadesetak minuta izmjenjivali poruke onom brzinom kojom su pisane i koliko ih je brzo „Iskričin“ servis mogao isporučivati. Kako su oboje istovremeno pisali neka pitanja su prestizala odgovore na prethodna, pa se razgovor počeo preplitati sam sa sobom kao pletenica. Ono s čim je započela pokazivalo je da se prisjetila razgovora koje su ranije vodili:

Potrudio se da joj osnaži ono čega se prisjetila:

Ma koliko završna pitanja zvučala konvencionalno, mogla su se protumačiti i kao širenje zanimanja za njega. Dapače, po prvi put su dvije njezine poruke stigle prije nego je on uspio na prvu odgovoriti:

Jednom porukom je odgovorio na pitanja iz obje prethodne poruke:

Nagovijestila je završetak razgovora i zatražila:

Opširnije je izložio već ranije rečeno:

Kako nije odgovarala, nastavio je:

Možemo vjerovati Pauku da mu je prva jutarnja misao bila usmjerena Mladoj domini jer je već u devet sati i četiri minute nastavio konverzaciju naslovljenu „ne mogu prestati misliti o Vama“. Ako je u devet stigao u ured, četiri minute su bile potrebne da sjedne za stol, upali kompjutor, da se podigne operativni sistem i da se uključi na Internet.

U podne je grunuo kao top s Lotrščaka:

Treću poruku tog dana od svitanja naslovio je u deset sati navečer i pedeset šest minuta „pokorno čekam“. To vjerojatno znači da je vidio da je Mlada domina logirana na „Iskricu“, te joj je htio dati na znanje da ne radi ništa drugo nego čeka nju:

Je li nju razgaljivalo gledajući gotovo cijeli sat kako je je logiran bez ikakve aktivnosti, što je moglo značiti da pokorno čeka da njegova internetska gospodarica nađe vremena i za njega, iako je moglo značiti i da se zaboravio odlogirati? Koja od te dvije mogućnosti je vjerojatnija pokazat će se brzinom kojom će joj odgovoriti kad ga prvi put pozove. Ako uopće ne odgovori značiti će drugo. Ako će mu trebati duže vremena, moglo bi značiti da pokorno čeka, ali je na kratko otišao do kupaonice ili nešto slično. Ako odgovori odmah, znači samo ono prvo i ništa drugo. Možda je razmišljala o svemu tome i namjerno odugovlačila pozvati ga, a možda je mislila da je započela s njim kao i s nizom drugih jer je njeno prvo pitanje bilo bez ikakvog uvoda, najave:

Pauk je odgovorio naredne minute:

Pod „Vaše vrijeme“ je vjerojatno mislio „ponoć“. Strogo ga je opomenula:

Vratio se njenoj prvoj poruci da bi odgovorio:

Zapravo je rekao da joj ne može ili neće odgovoriti. Ionako nije bilo načina da ga natjera na to, pa je prešla na sljedeće:

Prvim dijelom poruke je odgovorio na upozorenje „kad pitam što si radio onda odgovori što si radio!“ kratko vojnički

U nastavku se raspisao i razjasnio što je prvo bio pitan, premda je taj mali zastoj možda govorio ga je spreman na sve kada sam to želi, a ne baš bespogovorno bilo kada, kao da se malo pobunio i pokazao svoju volju:

Ona kao da nije bila sigurna u svoje procjene, pa je izravno pitala:

Potvrdio je:

U istoj minuti poslao je još jednu poruku:

VIP grupa je naziv za popis osoba s kojima se održava kontakt i koji su izdvojeni tako da se vidi kada je bilo tko od njih prisutan na „Iskrici“. Prije nego je ona ikako reagirala stigao je podsjetiti na način kako bi se mogli vidjeti da ona bez ikakvog rizika može provjeriti koliko on stoji iza svega što joj je izjavljivao:

Ona se osvrnula na njegovu tvrdnju da je na „Iskrici“ samo zbog nje:

Tri minute prije ponoći Pauk je ustrajao na svojoj tvrdnji:

Njegova iskazana nada govorila je da je upravo to ono što želi ili barem da ga ta pomisao vrlo privlači, iako je moglo značiti da je tako samo u mašti jer same riječi nisu mogle biti garancija da bi se zaista odvažio i u stvarnosti. Jedina provjera snage njegove želje i pouzdanosti riječi mogla je biti da se oboje u to upuste.

Mlada domina se upustila u ono što je u tom trenutku jedino mogla. Zapitala je šturo, gotovo grubo, maltene kao policajac na informativnom razgovoru s okrivljenikom:

Nije trebalo objašnjavati na što se misli. Dva dana ranije njih dvoje su se posljednji put našli na „Iskrici“, te je odgovor bio u skladu s tim:

Minutu nakon ponoći ona je podsmješljivo upitala:

Odgovorio je povjerljivo ne obazirući se na njezin ton:

Kao da je bila raspoložena drugačije nego inače, sklona šali:

On je odgovarao smrtno ozbiljno:

Zastoj njezinih poruka iskoristio je za još jednu svoju:

Uozbiljila se i ona:

Na to je oduševljeno uskliknuo:

Primio je nalog sa zahvalnošću:

Ona je ponovo zašla u zafrkancija-mod:

Njemu nije bilo do šale:

Nije se mogla zaustaviti:

Možda on nije imao smisla za šalu, a možda mu je cijela igra bila preznačajna da bi se njom šalio:

Nije odgovarala što je moglo značiti da se skanjuje što bi rekla, ali i da se zabavila s nekim drugim. Nakon pet minuta on se prvi ponovo javio:

Na to je reagirala odmah:

Potvrdio je:

Njezina kratka poruka je bila neuobičajeno zbrkama, s tipfelerom u svakom retku, kao da je zbog nečega bila u stvarnoj žurbi:

Što ju je moglo tako naglo omesti četrdesetak minuta nakon ponoći? On je uputio nabrzinu još tri poruke, ali ona je stvarno otišla.

No nakon zahvale koja je mogla funkcionirati kao opraštanje za taj dan, Pauk je nastavio pokazavši time da mu nije ni na kraj pameti da prekinu, da bi pod svaku cijenu nastavio:

Iako mu je Mlada domina zaželjela „lakunoć“, što je značilo da ga otpušta, vidjevši da ona nije otišla na spavanje Pauk je i dalje pokušavao:

Dvadesetak minuta kasnije opravdavao se što je i dalje čekao:

Doduše, možda je čekao, a možda je proveo to vrijeme u kupaonici pripremajući se za krevet ili u kuhinji sladeći se kasnim noćnim obrokom, pa je se samo pretvarao da je proveo cijelo vrijeme pogleda prikovanog uz ekran. Mlada domina je možda završila seansu s nekim tko ju je više zanimao, a možda mu se i smilovala kad se zajedljivo oglasila:

Usprotivio se njezinoj pretpostavci:

Posljednjom rečenicom Pauk je na svoj način ukazao da je svjestan istog problema na koji je ranije ukazao i Fran Nischt: Mlada domina ne može biti sigurna da li je njezini „robovi“ uopće poslušaju ili u kolikoj mjeri, te joj to - moguće - okrnjuje zadovoljstvo.

Ne zadržavajući se duže na spornom mjestu odnosa igre i stvarnosti, zamišljenoga i zbilje, ali potaknut time kao i svojom stalnom težnjom, Pauk je uputio prijedlog:

Na izjašnjavajući se hoće li ili neće, odmah je zapitala ono što bi moglo utjecati kako da se odluči:

Predložio je prvo što mu je palo na pamet prepustivši njoj da smisli što bi bilo najpogodnije:

I ona je bez velikog razmišljanja rekla prvo čega se dosjetila:

Premda se ogradila da su izgledi da će doći mali, zapravo je rekla da bi jedini razlog zbog kojega bi došla bio da vidi Pauka. Na to se nije mogao oglušiti:

Njegova sljedeća poruka, upućena u 01:03 mogla bi se shvatiti i kao digresija u razgovoru, ali i kao poticaj njoj da ipak dođe. U njoj je pisalo:

Odgovorila je:

Razgovor o tome završio je njegovim obećanjem:

Razgovor o pozivu na koncert trajao je u petak između pedeset i dvije minute nakon ponoći do jedan sat i deset minuta. Istovremeno su njih dvoje vodili i drugi razgovor koji je počeo njezinim pitanjem:

Pauk je znao odgovor:

Taj razgovor se time od nekog nepoznatog svrnuo na Pauka:

On je odgovorio samo na prvo pitanje:

Nastavio je u istom dahu:

Povezane oči su bile motiv koji je potaknuo Mladu dominu na njezine asocijacije:

Pauk je izjavio da je spreman na sve:

U razgovoru u petak između pedeset i dvije minute nakon ponoći do jedan sat i deset minuta bila je još jedna isprepletena nit. Odgovarajući na podsmješljivost Mlade domine iskazanu pretpostavkom „ali si imao snage drkati?“ u četrdeset i osmoj minuti nakon ponoći, Pauk je u pedeset i četvrtoj ustvrdio:

Vjerojatno je prelistavao povijest konverzacije, iznova čitao nedavno pristigle poruke čekajući da stigne nova, pa primijetio da je na jednu propustio uzvratiti. To bi objasnilo razmak između te dvije poruke. Ta nit se nastavlja kada su ostale linije razgovora završile, premda se nadovezuje i na njih:

Tu je ponudu jedva dočekao:

Ona je krenula sa svojom rutinom:

Opis stanja koji je uputio ukazivao je da mu malo treba da dostigne vrhunac nakon kojeg slijedi olakšanje:

Njezino pitanje je značilo odlaganje za njega, a intenziviranje razdraganosti za nju:

Potvrdio je:

„Klečim pred Vama“ moglo je značiti da gleda njezinu sliku otvorenu na ekranu, ali i da kleči negdje daleko zamišljajući da je pred njom, kao i metaforičku ocjenu cijele situacije. Ona je nastavila:

Prije nego je njezino pitanje stiglo imao je vremena za još jednu poruku:

Nakon nje žurno je odgovorio na postavljeno pitanje ne propustivši nešto i dometnuti:

Mladoj domini se svidjela ideja o mogućoj upotrebi biča u tom trenutku:

Primamljiva zamisao ga je zapuhnula:

Naredila je:

Potvrdio je da slijedi naputak:

Nastavio je s izvještavanjem:

Ona je opet imala pitanje za narušavanje njegovog sladostrašća:

Međutim je upravo to poticalo njegovu izbezumljenost:

Kako se ona na to oglušila, nastavio je:

Slijedeća poruka mogla se očitati kao vapaj:

Vapaj je značio da čeka njezinu dozvolu da se smije olakšati.To ju je ponukalo da se krene poigravati:

Sam spomen lizanja bio mu je inspiracija:

Odgovorila je dvoznačno. Moglo je značiti dopuštenje neka se prepusti maštariji, ali i popularni idiom u značenju da nikada neće biti ništa od toga:

Isto tako ni izraz „pustio“ nije bio precizan. Mogao je značiti „ostavio, prekinuo s onim što je radio“, ali i „pustio s uzde, razulario se“:

Dilemu što se traži riješio je jednostavno opisujući što radi, pri čemu je početno „ne“ bilo odgovor na obje mogućnosti:

Njezina sljedeća naredba bila je jednako dvoznačna:

Prihvatio je ono značenje koje mu je više pogodovalo:

Na to ga je pokušala zaustaviti:

Prekasno.

To ju je kao razljutilo:

Izvijestio je i zamolio:

Bilo je već kasno, dugo su konverzirali, pa je odlučila privesti seansu kraju:

I on je iznuren i smiren bio s tim suglasan:

Radni tjedan završio je kraćim pismom koje je pisac uputio pred kraj radnog vremena posljednjeg radnog dana:

Čudno je ovo pismo. „Ne moraš mi odgovoriti“ djeluje besmisleno jer ne postoji ništa zbog čega mi ona kojoj je pismo upućeno to morala, ništa je ne može natjerati, pošiljatelj je vjerojatno mislio da ne očekuje odgovor, iako ne bi imao ništa protiv njega. Zašto postavlja pitanja na koja ne očekuje odgovor? Reklo bi se da bi već samim time da se ona zapita ono na što je navodi mogao nešto dobiti. Neuvijeno nudi mogućnost da se susretnu i popričaju. Pitanja s kojima nastavlja i sam na njih daje odgovor u funkciji su da izazovu povjerenje. Naposljetku traži da mu se pošalje neka prepiska. Ona se nakon ovoga nalazi u situaciji da može odbiti ono što možda želi, ali se pribojava, čak pomalo neugodnoj jer ispada nepovjerljiva prema nekome tko je zaslužio povjerenje, te se barem donekle može iskupiti ako mu pošalje ono što je izričito zatražio. On nakon ove poruke, ako već ne dobije to da se stvarno vide, ima veće izglede da dobije barem utješnu nadoknadu - autentičnu prepisku koja ga iz tko zna kojeg razloga zanima.