Afrika priča
Pospani kršćani ili Dolina
"Kakva večer... Dobro sam se najeo i utrpao u krevet, a sad počinje i kiša... Kako lijepo pada... Milina, slušaj samo... Još malo puše, čuje se vjetar, a u krevetu fino toplo... Auf... Trudim se svim snagama da ostanem što duže budan da uživam ali znam da neću dugo, oči se same sklapaju... Ma zamisli sad da sam vani po ovom vjetru i kiši, ajme tlake... Da moram negdje pješke po ulici u noći još da me netko pošprica autom... I nije lako nikako a sjetim se tebe Isuse kako je tebi bilo i kažeš nisi imao gdje glavu nasloniti i bilo ti je i hladno i bio si sam sve si mislim da ne bi i danas tako naišao. Pa rekao si da ćeš doći. Ajme meni ma da te ja sad vidim, pa ja bih te bez razmišljanja kod sebe doveo. Ma nema mi veće sreće moj Isuse nego da te i u pola noći dovedem do sebe sa ulice i poslije toplog tuša da ti obučem svoju novu trenirku ili pidžamu ili šta ti se više sviđa i dam ti tople papuče i spremim ti finu večeru a imam i dobrog vina i da sjedimo tako u toploj sobi ma briga me sutra i za posao čovječe kad bi mi moj Bog došao... Pa to je kao da vrijeme stane ajme moj Isuse ma zamisli ti to kako su Njega razapeli umjesto da ga čuvaju ja to ne razumijem... Bože mili koje zlo u ljudima, kakva pokvarenost... Ma da i nisu znali da je Bog kako mogu tako jednog čovjeka... To nije za vjerovat... Ma znam Isuse da nisam ni ja neki savršen i da radim svakakve gluposti ali da te ja sad vidim moj Isuse ja bi se za tebe odmah pobrinuo. Ma nema šanse da bi ja tako nešto učinio. Kako to ja ne razumijem i gotovo to moraju biti stvarno idioti, pokvareni do srži. Ma sve me nešto kopka dok tako razmišljam Isuse moj da ne bi ti meni promakao. Da nisi ti možda već ovdje ajme nesreće da saznam jednog dana da si mi bio mokar i umoran pod prozorom a ja spavam u toplom krevetu, ma ovog trena se ustajem da vidim. Gdje su mi samo papuče... Evo, mičem zavjesu i gledam. Skroz dobro pada. I još kako puše nije nikako ugodno vani.
Nema tebe Isuse. Eno samo ona baba jadna di se sakrila na tu autobusnu stanicu pa sva je pokisla. Još uvijek vuče sve te vrećice sa sobom ko zna šta nosi. Kupi onaj suhi kruh što ljudi ostave kraj kontejnera i to žvače. A lude babe. A i sva bolesna raspast će se. A i smrdi da je to užas pa da je čovjek uzme u kuću sto dana ne bi sobu izračio Bože sačuvaj. Dovdje se čuje kako kašlje još bi se od nje i neke boleštine navukao.
I eno one male pod kišobranom. Njoj nije nikad hladno u toj minici. Opet čeka neki auto bila je tamo kad sam se vraćao s posla očito neće doći. A cijela ulica zna da po nju samo dolaze neki skupi auti i to stalno različiti pa to je očita stvar kako mala plaća fakultet. Zamisli da ju čovjek pozove samo na kavu šta bi ljudi pričali a kamoli u ovo doba. I ne znam kako se uopće usudila na Uskrs na misu. Takvima bi trebalo zabraniti uopće da uđu u crkvu. I svi čuju kad se vraća ujutro kad ju dovoze i cerekaju se. Ulica bi nam bila puno mirnija i svi bi bili sretniji da nje nema. Ma prostakuša jedna gadi mi se.
I ko je tamo još ispod kioska ne vidi se dobro? A da eno malog od susjeda... Bit će stari se opet napio pa ga potjerao... Dobro je ako ga nije opet prebio jadan mali stalno je plav. A nije to samo susjed vjerojatno je i mali bezobrazan. U crkvu ne ide stalno se skiće a čini mi se da baš nije ni u školi često. Nego puši travu s drugim mulcima iza škole pa se kese ko blesavi. I pogledaj ga molim te kosa mu zelena. Jel to kosa ili mu trava raste na glavi. I ko da ima sto naušnica pa i u nosu. A gledaj ga sad što se stiso pod tim kioskom skoro gol do jutra upala pluća mu ne gine. A vjerojatno je i zaslužio, bar će se naučiti malo pristojnosti. Još da ga čovjek uzme u kuću ne bi se smio ni okrenuti da mi nešto ne ukrade... Ko zna kako je kući naučio ma mali je oduvijek bio problematičan. Nije to od Boga, ne, ne... Neće daleko...
Eto moj Isuse ja tražim tebe a sve neki socijalni slučajevi pred očima. Hvala ti dragi Bože da nisam takav. Ma pogledaj tu bijedu. Idem ja nazad u krevet, sutra se rano dižem. I još mi samo treba neko večeras, ujutro idem na posao i trebam se dobro naspavati. Ja imam svoj red i volim kad mi je tako. Al moj Isuse kad ti dođeš, ma ne moraš ni pokucati ja ću tebi... Zijev... Ma ja ću... Zijev... Sve... Zijeeeev..."
Te večeri Isus se doista prošetao pod njegovim prozorom. Došao je do autobusne stanice gdje je baka već od umora zaspala na metalnoj klupici, bar malo zaštićena od kiše i vjetra. Pokrio ju je njenom starom vestom i pokretom ruke od starih korica kruha učinio topli, svježi kruh, koji je mirisao kao da je upravo izišao iz peći. Taj će kruh baki dati snage za ovu jesen i utopliti ne samo njene smrznute prste i stopala, nego i njeno srce i ona će krenuti dalje. I ostao je tu večer s njom da ju čuva. Na autobusnoj stanici.
Kao slučajno Isus je prošao autom kraj djevojke u mini suknji i onako uređenu kompletno je pošpricao blatnjavom vodom iz lokve. I nastavio dalje. Ona je vrištala od bijesa, znajući da se sada vrlo brzo mora presvući a uređivala se preko sat vremena za osobu koja ju je tu večer očekivala. Utrčavši u stan, od bijesa i tuge rasplakala se i slomila. Nije mogla više. Odlučila je bez obzira na sve tu večer isključiti mobitel i telefon u stanu, skinuti tu blatnu odjeću, otuširati se i obući toplu pidžamu. Sjela je ispred televizije, još jednom se gorko rasplakala i ridala kao dijete. Isus je brisao njene suze i pričekao da tako izjađena zaspe. I sutra je sve bilo drugačije.
Isto tako Isus je malim kratkim spojem pokvario televiziju oca onog smrznutog momka na ulici. On se naljutio i psovao i Njega i ženu i njezinu majku i malog ali budući da je tu večer bila utakmica navukao je kaput, uzeo cigarete i otišao u lokalnu birtiju gdje ga je već čekala ekipa. Momak je to skriven vidio i čim je stari otišao uvukao se u stan i kraj rasplakane majke pobjegao u svoju sobu. Skinuo je mokru odjeću i utrpao se u krevet. Nije mogao zaspati. Bilo mu je teško jer je znao i osjećao je da je premlad ali da mora nešto učiniti. Zbog svoje majke. Zbog sebe. Isus mu nije rekao što, ali mu je tu večer dao snage za to.
I prije nego što je završio noćnu smjenu u tom kvartu, Isus je zastao i pod prozorom svog pospanog kršćanina. E tu je zaplakao. Pogledao je u njegove škure i tiho mu u san prošaptao: "U dolinu prijatelju, u dolinu...".
"Kad bih imao dar prorokovanja
i znao sva otajstva
i sve spoznaje,
i kad bih imao svu vjeru
da bih i gore premještao,
a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
I kad bih razdao sav svoj imetak
i kada bih predao tijelo svoje da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao
- ništa mi ne bi koristilo."
Home and dry
Od 27.10. sam kući. U Rijeci. Evo sad sam malo manje lijen pa da zaokružim tu cijelu priču.
Dakle bio sam kod fra Drage pa skoro mjesec i pol. Nakon toga sam htio u Burundi još jednom posjetiti časnu Lukreciju ali u Bukavu sam pronašao mail don Sebastijana da moram hitno za Kampalu, Uganda, zato što moram srediti vizu za Etiopiju. U međuvremenu je mene i Dragu posjetila Alenka i bila s nama u brdima tjedan dana, a kasnije nam se u Bukavu pridružio i Uroš, pisao sam o njima, Slovenci volonteri koji rade u Gomi u Kongu. Tj. Alenka je završila i sad bi trebala biti negdje na rijeci Kongo budući da se odlučila na to trotjedno krstarenje brodicom sumnjive kvalitete od Kisanyganija do Kinshase. Pitala je i mene da joj se pridružim ali meni se malo išlo kući.
Dakle, letio za Kampalu što i nije bilo toliko loše budući da sam vidio opet don Richarda, Poljaka salezijanca, o kojem sam već pisao, i Josaline. Viza je brzo bila gotova, otišao sam u ponedjeljak a u srijedu sam već bio nazad u Kigaliju. Rwandair express. Prvi put sam se vozio u avionu sa propelerima. Pa dobro.
I tako bio još par dana u Kigaliju dok se nije vratio fra Ivica sa puta pa sam išao kod njega u Kivumu par dana. 23.10., dan odlaska je brzo došao i odonda samo problemi. Dobro je neki put biti paranoik, pa sam ja natjerao Ivicu da me prvo vozi u Ethiopian Airlines samo da provjerim kartu koju mi je platila talijanska udruga VIS koji su i organizirali susret volontera u Addis Abebi pa su davali travel support. Došao ja tamo pola sata prije check in-a, budući da su promijenili vrijeme leta, aerodrom na drugoj strani grada, a žena mi za pultom govori da to što su oni meni poslali nije karta nego samo rezervacija koja nije nikada bi bila plaćena pa su je otkazali i za početak naravno da me nema na listi putnika. No sad da ne tupim sve smo riješili lovu posudili valjda će je i vratiti i ja i don Danko poletili zajedno za Etiopiju. Tamo je bilo jako lijepo, prvi dan smo imali razgledavanje Addis Abebe koja je predivna, na 2500m, stara kultura kršćanstva, ima preko 80% ortodoksnih kršćana, divne stvari, a i grad kao grad mi koji smo bili po drugim sredinama teško je bilo vjerovati da smo još u Africi. Ono, smiješ se navečer šetati po cesti i to. Pa dobro. Drugi dan je bilo radno, radionice, izmjenjivanje iskustava itd. Treći dan nažalost nisam mogao ići jer kad sam kupovao drugi put kartu nije više bilo mjesta pa sam morao ići dan prije. Što naravno nisam učinio, mislim otišao jer mi je let bio malo otkazan. Pa dobro. A i sutra je bilo komedije. Ma smijurija taj Ethiopian pa to je možda i najveća afrička kompanija ali neozbiljni skroz. Pa ko voli ubijat monotoniju u putovanjuu toplo ih preporučujem.
I tako dalje. Došao u Rim navečer, odmah na vlak, i to srećom sam stigao jer mi je jedan prijatelj dao svog vozača, naspavao se u vlaku i ujutro bio u Trstu. Izašao u kratkim rukavima pa sve nešto ja gledam ljude ubundani šalovi i te fore pa sam i ja obukao još jednu majicu da ne budem baš prečudan. U Trstu me čekaju sestre i šogor. Pa smo malo u šoping budući da bih se trebao malo prilagoditi novonastalim uvjetima. Pa smo kući i tako to. Veselo veselo. A kući nećak momčina. Pa nije me dugo bilo ali polako ćemo se nas dvojica upoznati.
U međuvremenu bio sam u Velikoj Gorici jednu subotu svjedočiti. I bila još jedna časna iz Nigerije i jedan fratar koji je bio u Peruu. Tamo sam i vidio svoje iz Zdenca i bome vidim radi se ovdje, radi se. Ima puno lijepih i vrijednih cura volonterki. Ma sve super. U Split bih trebao krajem mjeseca. U ponedjeljak sam u svojoj crkvi, u utorak RiTV, već sam dao par intervjua... Pa eto.
Sad kao tražim posao. Trebao bih i neki staž obaviti. Sve će se to jednom srediti.
Nego znate šta. Dobrodošli.
