Afrika priča
Totalno sam u djiru! (19.10.2006.)
Helou helou!
Evo danas je dva mjeseca kako sam ovdje pa bi bio red da se javim onoj nekolicini koja ove moje ucestale mailove uopce cita.
U medjuvremenu sam poceo predavati informatiku djeci iz doma, u biti momcima kojima je ovo zadnja godina i koji ove godine napustaju dom, i veoma sam zadovoljan. I samim sobom buduci da predavanja na francuskom zvuce ipak malo bolje nego da Delboy predaje (pot pourri etc.). Njima je to skroz napeto i zanimljivo kao rade na kompjuteru onda se i trude vise. Ja pronalazim neke nacine da im sve to priblizim buduci da nisu nikada radili na kompu a imam do praznika samo dvije grupe i to samo 4 puta po dva sata pa im sve nesto pricam u prispodobama ali sve to oni kuze i zao mi je da nemamo vise vremena. Jedna grupa razumije francuski a druga samo kinyarwanda pa imam prevoditelje i sve stima. Zacudio sam se kako brzo to sve uce, a slijedece godine zelim poceti sa skroz malima i mislim da ce oni to jos brze pohvatati. Cilj je naravno da mogu kasnije nac neki i malo bolji poso.
Sto se tice jezika eto hrabro sam poceo zasad jedan momak mi pomaze jednom tjedno kupio sam knjigu pa po tome radimo. Naucio pozdrave i glagol biti i ne biti a sad ne znam kako dalje ali morat cu jer nema druge ni trece. I ono nesto sto sam dosad pokupio sa strane. Ne moram vam ni pricati da je sve skroz drugo da ne spominjem izgovor ali eto ako sam se izborio s ovim francuskim koji mi valjda dosta dobro ide onda cu i ovo da mogu pricat ko abantu a ne muzungu. Naucio sam odmah na pocetku "uti - iki?" sto bi znacilo nesto u smislu "sta si reko?" tako da ih palim s tim. Kad cujem da nesto melju kao muzungu bla bla bla pravim se glup sto i nije tesko jer nista ne razumijem i onda kad se cere samo ih pogledam i velim uti iki? onda se prepadnu jer misle da kuzim stvar. Sav sam nestasan.
A imam jednog pravog prijatelja dobrog, ja i Mladen smo odvojeni od zajednice i skroz u kutu centra koji je ogroman, i tu je dakle kao jedna kuca jednokatnica gdje su prije rata bile neke casne pa neki novicijat pa sad mi, a ima nekih desetak soba i u drugom dijelu i mala kuzinica i kapelica i tako i mi se brinemo za to zdanje i cistimo kad dodju gosti itd. Uglavnom, tu nocu bude kao cuvar Silas koji je totalna legenda. Mici je skroz i umiljat a zato fura sa sobom macetu pa je na miru. Ispod nase kuce su i kunici i jezerce sa ribama i volovi i banane i za sve se to Silas brine. Ima dvoje djece a koliko sam skuzio zena ga je napustila. Prica samo kinya ali odlicno se razumijemo. Kad sam bio zbog noge u zajednici kaze Mladen da je pitao svaku noc za mene i kaze da se moli za mene. I uvijek vice: inshuti Nikola, inshuti Mladen, kao prijatelji. Evo neki dan smo mu dali bajadere da odnese djeci a i cesto mu donesem i bananu. I damo mu kad imamo ista, sve podijelimo. Sad je nedavno tu bio puni mjesec i ja gledam taj mjesec i pitam Silasa kao okuezi, mjesec, jel ima abantu sto su ljudi u Africi na okuezi. Kaze Silas oja oja, ne, ne. A pitam ga ima li muzungu na okuezi, kaze covjek oja oja, pa nesto kao karo cane sto bi bilo jako daleko, jako daleko. Eto covik koji nije izasao iz Ruande nikada nego slusa taj svoj radio pa i on zna da tamo nema ljudi i da su to Ameri sve isfolirali kao bili na mjesecu. Sta ti je narodna mudrost. A legenda je onda nam nestane struje sto se desava cesto ja pokazujem okuezi kao i ne treba struja jer bas je bilo ko po danu a on vice Electrogaz Imana, Electrogaz je firma za struju i vodu, a Imana je Bog. Ma nema ga drzava neka nama Silasa s njim se ja i Mladen bar razumijemo sve kuzi nije napasan ko neki drugi koji samo zicaju jedan od jacih kojih sam upoznao.
A u toj nasoj hizi nestane tu i tamo struje, imamo neki agregat na naftu koji bas i ne kurimo jer i nemamo bas nafte a i kad ga kresnemo toliko grmi da dignemo pola naselja. Vode ima nema, a cesto ima ali nema pritiska onda nemam ni vode iz bojlera onda nis, kantu i sic i sokiranje ko u lipickom studencu. Ne znam u bit kako je tamo ali pretpostavljam da je isto. Ce me ne ubije ce me ojaca... :))
Evo danas prolazi jedna Slovenka koja je u Gomi u Kongu i radi sa street children, bila na godisnjem pa se vraca, puno njih leti preko Kigalija. A super im je tamo u Gomi u tom domu, kazu da je to ljuta sirotinja a i ima puno vojske koja bi samo iskamcila neku lovu. Pricala je da je nabavila neku macketinu da im mlati stakore po domu kad ono jednog dana nema macke mic mic nis. Kao sta je bilo pita djecu a dica ko dica smiju se: smazali ju ko zeca! :)) Kaze Alenka sta niste stakore smazali... :)) Al u Kongu je to kao poznato da mazu i zmije i kukce i majmune i svasta, uglavnom to mi je jedna od gurmanskih destinacija u svakom slucaju.
U petak idemo ja i Mladen za Burundi, tamo je nasa casna Lukrecija koja nas je bila i posjetila tu jednom, a dosla je i Jelena, sestrica iz Zagreba koja se isto sprema za misije pa je dosla samo vidjeti mjesec dana na sta to lici. I donijela nam nadam se potrepstine koje smo narucili... Bit cemo tri dana jer toliko se moze uzeti viza na grani, za 20 dolara, inace je tu u ambasadi mjesec dana 40 dolara. I dobro je da imamo misionarske vize za Rwandu jer inace bi morali placati i upad natrag u Rwandu, ovako imamo multiple entrances. I bit cemo zajedno i u nedjelju koja je misionarska nedjelja, ljuta simbolika. I bas jedva cekam da palimo skroz dobro. Ako ne nestanemo po putu, kazu da je Rwanda zakon jer ima puno armije posvuda pa je sigurno, ali ovo okolo da i nije bas fora. Neka nas Bog cuva.... :)) Salim se, no cuo sam i da su cijene nize pa da ima Amstela npr. po dvije kune itd., mozda produzimo vizu... :)) Pisem kako je bilo i saljem slike!
Eto ovdje je zadnji tjedan skole, mislim da je slijedeci tjedan ponavljanje i onda ispiti. I onda praznici! Mislim da cemo sa zajednicom ici na izlet u park Akagera, jedva cekam. Tamo ima ovih zivotinja i slonova i zirafa i antilopa i nopliza itd. Meni je veca fora park u planinama na istoku, prema Kongu, tamo su gorile. Al sam cuo da je 500 dolara upad u taj park... Jerbo samo bijelci idu, a te gorile su naravno zasticena vrsta... A da napravite neku akciju "I Nikola je gorila"? Po pitanju maljavih prsa ispunjavam kategoriju, skupite neku lovu pa da idem malo slikati!
Poceo sam tu vozim raznorazna vozila, ovdje ima uglavnom vise toyota nego mercedesa u Hercegovini. Nenormalno. Pa tako i ja vozim i kamionet, i rav, i neki veliki kamion po centru, a i peugeot 205. Jedva sam docekao da se mogu kretati brze od 3 km na sat. Noga dobro vise manje don Sebastijan donio sportski steznik za koljeno iz Hrvatske tako da se gibam.
Ali sam se polomio u gradu... :) Izasao ispred Bank of Kigali nesto provjeriti i parkirao sastrane i trebam preci cestu, a sastrane ceste imaju kanali zbog ovih kisa ljutih preko koji su naravno resetke sto i nije toliko naravno ocito, gledam napred, krenem, i samo odjednom nestanem, resetka polomljena i u tu rupu mi propala desna noga pa skoro do prepona... Dobro da nije lijeva... A jos ionako svi gledaju kad vide muzungu bijelca a jos kad sam se skicmao to je atrakcija ziva. Priskocili neki u pomoc a ja sta cu pravim se nije nis. Ogrebo koljeno ali hlace su citave to je vazno. :)) Vidim da me Afrika bas casti ali nema predaje kao onaj vitez iz Potrage za svetim gralom ako treba grizem... :))
Inace sve kul. Redovna molitva i uspjesno se popunjava vrijeme izmedju molitvi i obroka. Vise reda vise vremena. Ujutro sa knjigama u knjiznici koju stavljam u red popodne sa dicom. Navecer sa Silasom. I tu jos moram ubaciti i ucenje i Kinya i francuski naravno trebao bi biti jos bolji. A kad nesto treba u zajednici onda se naravno to stavlja na prvo mjesto. Otrcim svaki dan par kilometara da malo ojaca ta noga. Ma brijem briju po tom pitanju radim na duhovnom psihickom emocionalnom i fizickom planu i svakog dana u svakom pogledu sve vise i vise napredujem! :)) Kamo srece... :))
Vidio da smo napucali Engleze, kakva vijest... Jupijajaje. Samo napucali se i Boysi i Torcida? Nozovi i palice? To mi je totalna tuga jad i cemer ekipa se trosi za dzabe. Netko im je stvarno prodao pricu i to neku losu. Nije dobro nije dobro nije dobro ne ne ne.
Stabte jos pito...
Pisem neki projekt za pokrivanje skolarina to cu vas obavijestiti.
Uglavnom opusteno, lagano, smireno. Ovdje nema tlake ni nervoze. Ima dobra poslovica koju su mi neke nizozemke rekle, evo za kraj:
In Europe people have watches, in Africa people have time.
Gudbaj
Amakuru! (17.9.2006.)
Nimeza!
18. mi je mjesec dana da sam u Africi pa da se malo javim. Treci dan po dolasku isao sam se igrati sa djecom na igraliste pa sam izvrnuo nogu tako da su mi jos uvijek istegnuti ligamenti i to je otprilike obiljezilo najvise ovih mojih prvih mjesec dana. Ali stand by mode ima naravno i svojih prednosti, bar sam se prva dva tjedna naspavao ko car, pogotovo od nekih tableta za bol koje mi se cini imaju siroku primjenu i u stocarstvu, pogotovo stoke krupnog zuba.
Eto, da bih uopce mogao poceti ista raditi iskoristio sam i iskoristavam ovo vrijeme da bih popravio francuski tako da stalno rjesavam neke skolske zadatke itd. Prihvatio sam se i posla pomaganja oko sredjivanja njihove knjiznice koja je u totalnom neredu pa treba sve knjige klasificirati, popisati u kompjuter da bi uopce ponovo profunkcionirala. Korak broj jedan je bio naravno da uvedemo struju u knjiznicu. Dalje je sve lako... :))) Bar posao odgovara mojim mogucnostima kretanja. Velika mi je obaveza takodjer provoditi sto vise vremena sa mladima, posebice s onima iz foajea (to bi bio dom ovdje u centru gdje je smjesteno oko 110 najsiromasnijih i o kojima se centar brine) tako da se trudim biti stalno s njima, pogotovo sada kada sam pokretan. Za vrijeme pauze za rucak, na igralistu, dok mole krunicu, navecer na nagovoru... Nije se tesko ukljuciti u bilo kakvu aktivnost, ionako sam po sebi privlacim pozornost i kad me vide dodju do mene i sve mi nesto pricaju a ja bas i ne razumijem puno, muzungu - bijelac i Zidane me zovu i to je to. Pa igramo stolni nogomet ili nesto. Ima ih i koji pricaju francuski i natucaju engleski ali ne puno. Za njih ce mi biti vezane slijedece aktivnosti kojih zasad i nema puno.
Poceo sam i svirati gitaru sa mladima. Imaju nekih 5 gitara tipa Melodija Menges pa udaramo. I nije toliko lose, sviramo ove njihove tradicionalne a neka djeca dodju pa plesu i pjevaju totalno opusteno i veselo. Skroz dobro. Ali moram vam priznati da im se i Majke svidjaju, pogotovo Mrsavi pas... :)) Mislim da cu se tu ukljuciti malo vise da vise njih animiramo oko tih gitara da sviraju i vjezbaju i pjevaju, to svi vole i to im je totalno u krvi. Jos se sprema neka velika predstava u sijecnju uz pomoc vanjskih ljudi pa su me i tu malo ukljucili oko organizacije. Eto hvala Bogu rado bih se ukljucio u sto stvari jer najgore mi je sjediti ovdje kad mi je sve drago i zanimljivo, ali jezik je stvarno preduvjet. Zato sad mislim jos verglati ovaj francuski da slijedeci mjesec mogu zapoceti s ucenjem Kinyarwande jer ovako ne mogu sa vise od 70 posto uopce progovoriti.
Super mi je tu u zajednici, od dizanja u 5:20 i jutarnje molitve i mise pa spize i dalje. Ekipa je dobra i vlada totalna pozitiva, dosta se radi ali bez nervoze i napetosti, svako radi svoj posao uglavnom sa mladima i rezultati su konkretni sto je super. Ima svecenika iz Hrvatske, Kanade, Belgije, Konga, Burundija, Ruande... Jedan dobar tim koji dosta dobro funkcionira. Naravno u centru zajedno sa uciteljima i ostalim radnicima koji rade na polju i sa stokom itd. ima preko 200 zaposlenih. Velim vam da je velik. Samo usporedbe radi dnevnica radnicima na polju je 800 ruandskih franaka. Jedan dolar je 550 franaka. SMS je 120 franaka. Pivo je oko 500 do 800 franaka. Trebalo bi se raditi 10 sati na dan ali kazu da dosta i fusaju. A za tu lovu dobro da ikako i rade... :)) Kako ide ona nasa autohtona Hrvatska: ne mozes ti mene toliko malo platit koliko malo ja mogu radit... :)))
Bio sam na jos jednom izletu, opet na jezeru Muhazi ali na drugom mjestu, isli smo u drugi salezijanski centar za mlade gdje ima oko 250 mladih, isto dosta veliko, a nakon tog posjeta na plazu na jezero... Opet malo uzivanja u ljepotama Ruande... Stvarno su neke stvari precudne, Ruanda je sama zemlja, plodna zemlja, sa tisucu brda i puno jezera, sva zelena, klima fantasticna sa dosta sunca i dosta vode a opet siromasna i gladna i jadna Ruanda...
Bio sam i u gradu, jedan ponedjeljak sam isao sa ekipom u kupovinu za centar. A ne znam kako nazvati "grad" koji je u biti jedno ogromno selo sa skoro milion stanovnika... :))) Stvarno prepuno zivota, ljudi, guzve, promet bolje da ne znate kako izgledaju kruzni tokovi a semafori mislim da stoje pro forma. Tako smo djirali okolo i trazili manje cijene itd. Ja sam trazio shower gel sto je nemoguca misija u Kigaliju. Tesko im je uopce objasniti da ima sampon za tusiranje a ne samo za kosu. Na kraju me Raphael odveo u ducan za muzungu i ono isto mini market kao kod nas i eno i Dove i Palmolive ali ona jedna mala bocica sto je kod nas 15, 16 kuna ovdje je 40 ili 50! Za muzungu naravno... :)) A sta cu, kupio sam si sapun i svi sretni i veseli... :))) I tako, Raphael je djirao po gradu a ja i Mladen smo cuvali terenac koji je iza na sanduku bio nakrcan stvarima i naravno non stop neko dolazi, ili dica, ili zene sa bebama ili vec netko prositi ili da nam nesto proda. Koliko god smo pazili maznuli nam svejedno kanister nekog sredstva za ciscenje. Daj Boze da ga upotrijebe. Al neka sta da se radi... :)))
I bili u svatovima proslu subotu. Udavala se jedna profesorica tu iz centra i pozvala zajednicu i ja se naravno uvalio sta cu. Bili na misi koja naravno traje kao i sve drugo ovdje u Ruandi jako dugo. Opci dojam je da su ovdje mladenci u elementu na vjencanju kao da... Hm, ne znam, zivot je bol i moramo se vjencat da nas boli jer tako treba biti. I Raphael koji je iz Konga je rekao da je kod njih skroz druga prica i da je sve puno zivlje. I vjerujem mu. I nakon vjencanja kao idemo na pir, a meni se brk vec sjaji da vidim na sta i to lici, africko vjencanje ne moze biti lose. Kad ono dosli u neku salu za oko 200 ljudi, a stolice slozene kao u kazalistu. Napred je samo jedan stol za kojim sjede mladenci i kumovi kao na nekoj skupstini. Lijepo su usli dok smo se mi svi smjestili sa tradicionalnim plesacima i to je bilo skroz dobro, i jos su dosta plesali. Onda su mladenci pozdravili goste, pa su roditelji pozdravili goste malo duze, pa su oni dijelili pivo iz nekog vrca i pili sa slamcicama, prvo mladenci, onda ocevi mladih, onda majke mladih itd., kao znak da ce odsad sve dijeliti. I ja sam pozelio nesto dijeliti s nekim ali valjda nije bio red. Onda su jos malo ovi tradicionalni plesaci plesali. Pa su se dijelili darovi pa smo isli kuci. Pocastili su bili na pocetku reda i na kraju reda sa nekim sokom ali to je tako brzo nestalo da do nas u zlatnoj sredini nije doteklo. Ali sam pojeo jedan kolac i bio je skroz dobar. Pricao sam s Raphaelom kasnije kako je to skromno sve a on mi naravno kaze da je sve to dosta skupo itd. Ma slazem se ja ali zna i sirotinja pjevat i plesat i to nista ne kosta. Ali ja sam samo jedan muzungu i jos sam nov.
I sta jos? Nema sta da pricam. Dobro stojte pozdrav i Bog! +
Nikola
P.S. Ne znam kako je vama al meni je dobro. Zelim vam svima da i vama bude dobro! Pa kud puklo da puklo!
Nu me! (prvi mail 22.8.2006)
Eto da se napokon javim!
Put je prosao vise manje OK, teska dosada u Amsterdamu 10 sati ali OK. Onda let do Nairobija pogledao Ice Age 2 i ujutro - Afrika! He he! Jos let do Kigalija i eto mene ali ne i torbe, sto sam nekako i ocekivao cim mi je ona cura u Zagrebu rekla da ce doci to bez problema. No dosla je danas malo pretucena.
Odmah su me smjestili, imam fin sobicak u tom centru za mlade, na rubu je centra koji je ogroman pa imam malu setnju do sobe ali sve kul kad prolazim kraj polja banana i nekih barskih ptica. Klima genijalna, po danu fino toplo a nocu i pidjama i dobro se pokrit jel malo zima ali se zato super spi!
I sta jos? Afrika ko Afrika! Genijalno! Sve ono sto sam mislio sam i nasao samo je jos bolje nego sto sam mislio! Isli smo drugi dan na izlet na neko jezero, cesta je takva da je za nju off road mila majka pa nam je i guma pukla dva puta i tako dalje, ali sve u svemu ovdje nema nikakve nervoze. Priroda je predivna, i njihove kucice itd itd ma tesko mi je to sad sve opisat uglavnom sve kul. Hrana isto super, svega i svacega, a banane su najjace i drugo voce, maracuja i papaja itd. Ovdje u centru ima masu te djece i mladih i uglavnom mi se svi smiju, bit ce da sam im gadan ko lupez, a sta cu....
I tako, danas pocinje skola pa su me predstavljali ovdje, malo spremam po sobi itd. Ovog kompjutera bi se rado rijesio zauvijek. Tako da ne vjerujem da cu biti preazuran sa ovim vijestima, samo da znate svi da sam dobro doso i da je ovdje genijalno. Zasad. Kazu da bi za dva mjeseca mogla kisa...
Zivili mi prijatelji stari!
P.S. Tehnicke prirode vijesti molim ne slati meni nikakve slike ili slicno jer necu dobiti. Mladen mi je namjestio da mi mailove vece od 100 kb niti ne skida jer veza je modemska. I one fore kao nesto smijesno pa posaljes drugima da i njima bude smijesno molim ne!
I morate doc ovdje (kad ja odem naravno ne sad) ovo je raj na zemlji...
P.P.S. Tek sad vidim da je mail od nulte informativne vrijednosti za vecinu ljudi... Ja sam nakon godine dana pripreme u Splitu dosao u Kigali u Ruandu kao misionar laik na najmanje godinu dana. Ovdje cu zivjeti i raditi u jednom centru za mlade koji drze salezijanci i gdje ima sveukupno oko 1300 djece i mladih. I zasad je genijalno! Pozdrav Europljanima!
