Afrika priča
Rezime
Dakle prije 38 postova ovaj blog je otvoren za moje prijatelje i one koji ce to tek postati upravo zato da ne moram slati grupne mailove koje nitko ne voli. 18. kolovoza 2006. sletio sam u Afriku a sad se moj rad ovdje i moj odmor ovdje isto tako blizi kraju. O tome ste imali priliku citati. I laughed, I cried, I wanted to go to Africa.
No da sad ne duljim i ne kompliciram. Dakle sutra, 23.10. letim za Addis Abebu. Tamo cu sudjelovati na susretu volontera Afrike koji rade ili su radili u salezijanskim zajednicama. 27.10. rano ujutro napustam Etiopiju i letim za Rim. Sjedam na vlak i za koju cuku pijem kavu sa svojim sestrama i sogorom u Trstu.
Vidimo se.
Kaziba-ziba
Dakle kao što rekoh već sam neko vrijeme kod fra Drage u Kazibi, simpatičnom selu nekih 60-tak km od Bukavu, grada i sve to u RD Congo. Sad da ne duljim dosta se toga izdogađalo u ovih dvadesetak i kusur dana i još će se toga desiti budući da se ubrzo tamo i vraćam do daljnjega. Dakle tamo nema struje, tj. bilo je prije sa neke turbine što su norvežani izgradili ali zbog neodržavanja to propade žice odnesoše ukradoše a i bandere i svima dobro. Mi imamo mali generator koji navečer naložimo možda sat ili sat i po i opet dobro. Zato imamo vode ravno sa izvora. I veselja u kući. Tu je Kasuku, papagaj, Kiko i Muzungu, majmuni, dvije mace tj. pet jer jedna se omacila, ima koza kojoj je ime Malecka i koju bih ja rado vidio na ražnju ali Drago uporno ponavlja da taj kino neću gledat, imaju kokoši, ima dvije sove birifufu koje nikako da odu, te zatim u zvoniku pčele i šišmiši. Tu je i Safari, mladi princ obližnjeg kraljevstva, Dragini obiteljski prijatelji koji bude ponekad kod Drage da mu malo pomogne.
Eto priča je naravno milion no u kjatkim cjtama kao i uvijek. Išao sam s Dragom po tim filijalama njegove župe tako da sam vidio malo i kako ide u selo i sve fino. A djece posvuda. Ni u Kazibi ja sam sišao jednom na neku lokalnu utakmicu a to je završilo da je za mnom išlo jedno 70-tak djece i vikalo padiri bombon i slično. Oni misle da sam ja padiri ali sad sam se obrijao pa možda ne budu više. Priroda je ovdje fantastična, sve zeleno, plodno, potoci i voda posvuda, slapovi... Tu blizu vade zlato iz potoka. Ima slap visok 700 metara. Pitate se zašto je ovaj narod onda siromašan. E i ja se pitam. Čini mi se iz dva razloga: zato što je Kongo prevelik i prebogat. Eto.
Kod Drage ima vremena za sve a u biti ja i jesam došao malo na odmor i malo da mu pomognem i budem s njim i tako i to i radim. Pročitao sam Na Drini ćuprija i Quo vadis. Radili smo neke iskaznice za učenike njegove škole formacije obrtnika itd. Ma da ne duljim eto sve u najboljem redu. Tako da znate. Sad sam kod naših časnih franjevki u Bukavu dakle u gradu gdje uživam čari civilizaciju kad ih ima pa mogu i poslati nešto ali vrlo brzo se vraćam u blaženu planinu pa do slušanja!
