Sretan Božić

ponedjeljak , 25.12.2017.

Dragi moj, sretan Božić svima vama koji slavite, iz kojih god razloga. Začudo, ove godine nije bilo puno pucnjave, bila je nevjerojatno mirna Badnja večer, kakva bi i trebala biti s obzirom da se dočekuje rođendan Onoga koji je propagirao samo i isključivo mir i ljubav. Svjedoci smo da je često ta glavna poruka zanemarivana i neshvaćena, što ne čudi jer je Svjesnost ljudi još uvijek pod velom neznanja i iluzije, a organizirana religija nije sklona otkrivanju pravih duhovnih vrijednosti, već isključivo manipulaciji, držanju ljudi u pokornosti i stjecanju moći. No, izgleda da ipak napredujemo, očito i globalno, premda smo u najgorem od svih kozmičkih razdoblja (ali opet u najboljem dijelu najgoreg razdoblja Kali Yuge) i čini se da ovi koji trube o kvantnom skoku ipak nešto vide i znaju. Božić bez pucnjave koja uznemirava životinjice, bilje i same ljude velik je korak ka osvještavanju.




Mi tradicionalno za Božić posjetimo baku i dedu, no za razliku od nekada kada smo imali zajedničke ručkove, sada dolazimo popodne na kavu i kolače. Otkako smo vegetarijanke, teret smo svima, a i nema potrebe da se itko zbog toga uznemirava pa je ovo ipak najbolja solucija. Moja baka ima preko osamdeset godina, no toliko je požrtvovna i puna ljubavi da je išla raditi "Crnca bez jaja" da bi razveselila svoju jedinu unuku. Da uzvratim sa stilom i ja sam se jučer prvi puta bacila na izradu svog prvog kolača ikada - cheescakea. Okusom je ispao fenomenalan, samo mi smjesa nije ispala dovoljno kompaktna jer sam, naravno, išla na svoju ruku služeći se samo online receptom, mada poznajem profesionalce u izradi cheescake. Malo sam se i zaje*** sa želatinom koja je očito jako komplicirana za izradu, pogotovo za početnika, no nadobudno sam čitala deklaracije da najprije nađem neku bez životinjskog porijekla, a onda i da ju ubacim u tu smjesu jer tako je stajalo u receptu. Nije ništa pokvarila, imamo cheescake s komadićima voćne želatine i zadovoljna sam. Već smo spakirali za familiju i moju najdražu susjedu.

Sada sam jedno vrijeme na godišnjem i iskoristit ću to da se dobro odmorim i nadoknadim sve kave sa svim ljudima koje dugo nisam vidjela. Čitav tjedan mi je praktički popunjen. Mislim da sada tek osjećam utjecaj stresa na poslu koji je, kako je popustio adrenalin s kojim sam konstantno radila, udario žestoko na moja leđa. Po leđima imam kugle stresa i ukliještenih živaca i bolnih mišića. Jučer sam mislila da mi ne ginu lijekovi ako se bol nastavi. Izgleda da je danas mrvicu manja bol pa ću i provježbati u nekom trenu, no mislim da sam došla do ruba litice na kojoj piše: "Pronađi drugi posao ili umri." Vidjet ćemo.

Eto, sretni vam svima blagdani i pokušajte jesti što manje mesa jer karma is looking at you.




Oznake: Božić, isus, karma, svjesnost, vegetarijanstvo

Našla sam si svoju bagru

subota , 16.12.2017.

Čistka koja je naglo krenula nakon inicijacije, u kojoj sam pomela mnogo ljudi koji su na ovaj ili onaj način bili dio mog života, a nije više bilo razloga da to budu, privela se lagano kraju. Kako to obično biva, i kako dobra stara izreka veli - kada se jedna vrata zatvore druga se otvore, tako se i ovog puta dogodilo da su se ogromna, teška vrata otvorila preda mnom i kao da me zapuhnula nekakva čarolija - odjednom se nalazim u društvu istomišljenika, ljudi za koje nisam vjerovala da se mogu naći na mjestima na kojima se krećem, ali eto - nalazimo se, družimo se, smijemo se do suza. Naći darkere koji prakticiraju bhakti yogu i s kojima možeš planirati izlaske na takva mjesta je stvarno nešto o čemu nisam sanjala ni u najluđim snovima. No, eto, događa se. Događa se i to da sam našla fenomenalnu škvadru za kavska razglabanja o Apsolutnoj Istini, prapočelima i smislu života. Naše kave traju satima i završavaju samo zbog odgovornosti prema idućem radnom danu. Danas mi nose jednu, prema njima, revolucionarnu knjigu od jednog prilično interesantnog jogija koji je malo zakoračio van svih granica prostora i vremena. Baš me zanima hoće li i na mene ostaviti takav jak i pozitivan utisak.

Počelo je vrijeme intenzivnog svjetlucanja i mahnitog šopinga po grada. Nisam si ništa kupila još, no pošto sam planirala iz jednog američkog hrama naručiti dvije knjige, koje će me zbog ogromne poštarine koštati 305 kn, možda bolje da ništa ne kupim. Čak sam pomislila da je to doista too much, 33 $ platiti samo poštarinu, no situacija je takva da se tu knjigu u fizičkom obliku trenutno ne da nigdje nabaviti, a ja bih ju jako rado imala. Razmislit ću do ponedjeljka.

Neki ljudi su se u zadnje vrijeme pokazali u prilično lošem svjetlu. Govorim zapravo o toj određenoj osobi koja je mene istretirala na nevjerojatno ružan način u trenutku kada ja zakoračujem ozbiljno na duhovni put. Uspostavilo se da je jako puno mojih poznanika baš u zadnjih par tjedana od iste te osobe dobilo hračak u lice. Figurativno, naravno. No ta ista osoba stalno druge opanjkava i komentira da im nedostaje samokritičnosti. Zanimljivo je kako voditelj jednog projekta koji je zadobio povjerenje određenog broja ljudi i koji samog sebe smatra naprednim duhovnjakom (fail u startu) uspije gotovo sve te ljude otjerati od sebe. I usprkos činjenici da mu se prazni njegov mali hramčić, i dalje u svakog tko ne cupka po njegovim notama upire prstom i priča o tome kako im treba samokritičnosti. Meni je to prilično zanimljivo, moram priznati. Evo samo danas sam dobila poruku od dvije osobe da se nađemo jer da bi voljele popričati sa mnom o nečemu, a jučer sam čula da su te osobe nedavno dobile gotovo jednako ružan tretman od te persone, kao ja onda. Ma ima toga svugdje, naravno, ljudi su ljudi i gdje god postoji nekakva grupa s nekakvom hijerarhijom i podjelom "poslova", postoje i drame, to je već nekako uobičajeno. Međutim, ja smatram da je to apsolutno kontra svim duhovnim nastojanjima i ako netko ne može nadići svoj ego i biti normalan i barem korektan prema drugima, onda barem od sramote bi se trebao povući. Ali da, problem je što takvi ljudi nemaju srama. No isti ti ljudi koji nemaju srama, samokritičnosti i koji ne osjete koliko njihovo vlastito govno smrdi, upirat će prstom u druge, koje iskorištavaju i eksploatirat će ih do iznemoglosti, makar na suptilan način. E, Atma nije iz tog filma pa je slijedila isključivo svoj nos i srce i zato je odmah ekskomunicirana. Bogu fala na tom, otkako sam se otarasila određenih "savjetnika", život mi je dobio jednu posve novu i laganu dimenziju.

Danas je dan za posjetiti najmilije - baku i dedu, u mom slučaju. Poslije idem na kavu s jednom dragom mi osobom i sutra nastavljam štancanje kava sa svima koji su mi se javili zadnjih par dana. Već osjećam godišnji u zraku i makar mi je na poslu tako da bi ih sve pobacala kroz prozor, jebe mi se živo jer uskoro ću se uštekati na full punjenje energijom.

Toliko za danas, budite mi veseli i debeli, znao bi to moj pokojni stari reći...

Oznake: društvo, ekipa, duhovnjaci, licemjeri

Dan za post

nedjelja , 10.12.2017.

Slabo pišem jer nemam ni vremena, a kada napišem post nekim čudom se ne pojavi, kao zadnji put prije koja dva tjedna kada sam se raspisala i sve je klikom na objavu naprosto nestalo. Nisam ni trepnula jer, da je trebalo biti objavljeno, bilo bi. Sada je nedjelja, moj omiljeni dan za pisanje bloga, osjeća se sattva u zraku, nema puno aktivnosti, prohladno je, a opet sunce pomalo zavarava svojim nježnim, a opet blještavim svjetlom. Sve je nekako tiho, prazno, a opet ispunjeno. Dan taman za primiriti se, biti sa sobom, mirovati i odmarati.

Zadnja dva vikenda bila su mi radna i profesionalno i privatno. Za razliku od prošle godine kada mi je radni vikend pričinjavao veliku patnju, sada sam se psihički na njega pripremila i provela ga čak zabavljajući se na poslu. Neke stvari su doista stvar promjene fokusa, a na neke pak utječe više faktora. Poslikala sam nedavno kralješnicu ne bih li eliminirala moguću ozljedu kralješka uslijed jakog udarca i srećom sve je dobro i čitavo, samo imam jedno 4-5 dijagnoza iskrivljenja, što nije nešto pretjerano novo. Počela sam opet vježbati yogu, a jučer sam doživjela prekrasnu gestu jedne suputnice na duhovnom putu koja me samoinicijativno savjetovala i izmasirala, dobro me istegla i rekla da se sve može ispraviti vježbom. Ona je, naime, učiteljica yoge i krenula je vježbati tek s 35, a ja eto, napikavam nešto od 29., s velikim pauzama doduše, ali ima nade i za moja leđa. Odlučila sam ih spasiti.

Stara je nabavila nove stolce na megapopustu crnog petka i zaista dugo nisam sjedila na tako udobnim stolcima. Mekani, a naslonjača takvog da te tjera da se držiš uspravno. I ja sam zadovoljna ulovom. Već je promijenila i stolnjak, stavila je crveni božićni i čini mi se da će ove godine ipak pasti kićenje bora. Mi, naime, kitimo bor prema raspoloženju jer nismo ljudi od tradicije. Osobno volim taj božićni ugođaj kad sve svjetli i gesta darivanja mi se oduvijek sviđala. Ako ništa, čovjek se mora nagraditi (i druge) za uspješni završetak još jedne godine. Bilo je tu puno svega i trebalo je to sve ishendlati. Ja sam isto imala svoj ulov, kupila sam himalajsku lampu o kojoj sam razmišljala već duže. Sada mi navečer baca svoje jarko narančasto svjetlo dok meditiram.

Napravila sam novi korak u životu. Išla sam u nenaklonjenu mi sredinu ovih dana, što je povezano s onom neugodnom situacijom na mojoj inicijaciji. Dosta sam radila na čišćenju tog događaja i nadilaženju negativnog stava prema određenim ljudima. Mislim da sam napravila koji korak naprijed, daj Bože da tako i ostane i da održim dobar stav. Toliko za danas, vrijeme je za baciti se na kakvo štivo.






Oznake: odmor, godišnji, Božić

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.