Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






petak,17.10.2008.

Nagodba




Tko te je, naivnog, prevario da se snovi
Jeftino mogu kupiti na rasprodajama?
U potrazi za bingom, kao varljivom potrebom,
Prokockao si poslijednju šansu realnosti.
Znaš li da se na gradskim trgovima pronalaze
Istomišljenici sa kupljenim vrećama laži
Hvaleći se međusobno tko je bolje prošao
U diobi kolača sa isteklim rokom trajanja.
Nudiš mi davno pokopanu prošlost
Kao zalog neke buduće prisnosti,
U koju nitko baš i ne vjeruje pretjerano,
A i ti joj, kockarski, daješ najmanji koeficijent.
Ja ti još jedina ne naplaćujem poreze i naknade
Za posuđene i uludo spiskane mogućnosti iskupljenja
Zbog kojih se skrivaš od mnogih, u obmanama dana
Zakopčan iznad samih očiju, tko zna kome i koliko dužan.

Predlažem ti opciju najmanjeg gubitka.
Ušij me u džep duše, kao savjest,
Kao istinsko priznanje nekih par minuta
Tuđeg prava na slobodu mišljenja i govora,
Jednom, kad te nesnosno zasvrbi lijevi dlan,
U čiju vjerodostojnost još jedino vjeruješ.
Spremna sam na čelu ispisati parolu opraštanja
Jer to je jedino što ti još mogu dati u bescjenje.




stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 00:02 - "Mirisni trag" (9) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.