Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






petak,18.07.2008.

Mea culpa




( Posveta XI )

Kad ti sivilom života pokisneš,
Moja su posrnuća veća.
Učinjen maleni korak naprijed,
U rasponu vremena mjeren,
Proteže se i liči na stoljeća.
Izvući ćemo se mi iz svega
I riječi topline u promet vratiti.
Nemoj bježati od istine srca,
Možemo mi jedno drugome
Ponovno životne korake pratiti.

* * *

Zovem se vječno čekanje,
I samo mijenjam haljine
Nadolazećih godišnjih doba.
Odbrojavam dane brojanicama,
Ušivenim u rubove samozatajnosti.
Strpljenje utiskujem u lijevi dlan
I prinosim srcu na nezaborav.
U mojim grudima oceani želja spavaju,
Čekajući kapetana da ih odvede
Na onu sigurnu obalu uskrsnuća.

Moje je ime trajanje u jednini.
Zakulisna igra života mi,
Svakim danom novu dramu sprema.
Put za gubilište nije mi stran,
Ali me uvijek slučajnosti vrate
Za onaj jedan korak, presudan.
Kome da zahvalim na svemu tome,
Istinoljublju, dobroti, zaslugama,
Strpljenju, čekanju, ljubavi prema tebi,
Recite mi - čemu ili kome?

Isposnički, molim za milost i oprost
Svih grješnika ovog planeta.
Iskupljujem se za onu lomljavu smijeha,
Za razbijene iluzije u kletvi uništene.
Nemoj mi zamjeriti, pri kraju životnog puta,
U opraštanjima te želim potražiti
U onom ožiljku što ti ga moja bahatost,
Nesmotrenost i nestrpljenje nanese,
A ja sada, u težini spoznaje,
Melemom bih da ga izvidam,
Pa da čarolija grizodušje odnese.

U bilješkama našeg zajedništva,
Htjela bih neke teške riječi izbrisati,
Koje se mojoj inpulsivnosti i nezrelosti
Jedino i mogu, kao krivnja, pripisati.
Kako se sada samo stidim svake one,
Tada olako i grubo izgovorene riječi.
I kako se bojim, hoćeš li moći
Još jednom preko svega prijeći.

Imaš srce spremno za razumjevanje,
I vjerujem da i ti mene dobro poznaješ.
Pogriješila sam, ali te nisam prestala voljeti,
Znam da se, čitajući ovo, prepoznaješ!

stihovi i grafika Dahlia - Miris dunje







Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.