Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






utorak,18.12.2007.

Ab imo pectore




"Ab imo pectore!
Etiam sanato vulnere cicatrix manet!"
(Iz dubine duše! Ožiljak ostaje i kad rana zaraste!)


Malo me voliš,
Pa me malo ne voliš.
Pusti zaboga, nek klize,
Razigrani prsti tijelima.
Neka se trnci strasti
Razliju svugdje po nama.
Noćas te ne puštam od sebe,
Ne želim izgubiti i ove snove
Da ostanem ponovo sama.
A netko drugi svojim te zove.


* * *

Zavijao je vjetar, izdajica
Klancima mojih nadanja.
Nespremna sam ga dočekala
Slijepo mu vjerujući na riječ,
Kako neće zalutati i harati
Mojim arhipelagom snova,
Koje je jednom davno poharao već.
.
U lice mi se nasmijao,
Obećanje dano pogazio,
Kao travku me povaljao,
I u konačnici mi krila slomio.

Ali sam ostala na nogama,
U avetinjskoj tišini polumraka,
Nazdravljajući čašom vina
U ime svih pogrešnih koraka,
I za račun svih izigranih istina.

Na izlokanoj stazi života
Nehajno je ostala da treperi,
Nejasna i nedorečena,
Tvoja baklja laži - izdajice,
I moja aureola - istinom osvećena.

stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

klikom na sliku, dobit ćete je u
veličini u kojoj je i izrađena
- 05:05 - "Mirisni trag" (6) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.