Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio, nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute, na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost. Dunja,
zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja, kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca. Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom, snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe, miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju mirisne dunje.
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam
pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro
svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava,
ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka
vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega
što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog
svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam
je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga
patnja i sigurna pobjeda."
srijeda,29.08.2007.
U naletu želje
Pričaj mi osmijehom,
I ljubi me pogledom
Najljepših plavo zelenih očiju.
Drhtaj neka raspetlja želju
Što se u klupko svila u tijelu.
I neka lete dodiri i treptaji
Probuđeni svim čulima ljubavi.
U njedrima čuvam tisuću latica
Ruža rasutih na putu do tebe.
Darovano jutro na ramena zasjelo,
A na dlanu ponuđena nagost duše.
Nisu to ptice navijestile slobodan let,
Tek korak jedan, učinjen u žudnji,
Na njemo odobrenje je naišao,
I tvom se koraku, s olakšanjem, pridružio.
Samo korak jedan, kojim sve počinje,
I kojim uvijek, ili zauvijek, sve i završava.
Ono što snovi oplode,
Ne rađa uvijek novi dan.
Samo tebe oslikava misao
I zažareni obraz izdajnički.
U ozračju nevinosti želja,
Drskost požude je zaiskrila.
Je li bestidan odsjaj moje nagosti
Pod mjesečevim obrazom ledenim,
Dok mahovina prigušuje iskričavost
Svih mojih žudnji i predavanja?
Noć ne skriva osjećaje putenosti,
Dok me obnevidjelu od lakomosti,
Raspetljavaš u svim živčanim čvorovima.
Moji damari udaraju ubrzano
Ispod svakog djelića kože.
Drhtaj sam uhvaćen u trenu,
I nošen putanjom našeg sazviježda.
Krik upućujem svim zavidnima:
Ne postoje zabranjene ljubavi,
Ljubavi ili postoje, ili ne postoje.
Tvojim dodirima
Tijelo se rascvjetava,
Propupale usne
Poljupcima se okruniše
I drhtaj sustiže drhtaj.
Pogledom si mi
Zaustavio misao,
I teku emocije
Rijekom iskrenih želja.
I ne pitam se više,
Hoću li ikada sagledati
Sve postojeće korake,
Kad lebdim svemirom
Nošena tvojim rukama.
Tvoja se krv prelila u mene,
Moje se tijelo zavjetovalo tvome.
Srce mi odavno već
U tvojim grudima kuca.
Zagrlila sam požudno
Vrijeme našeg zajedništva.
U škrinju srca pohranila
Svaki tvoj smješak i riječ.
Živim za svaki trenutak
Naših vrelih doticaja.
Tvoje ime je raskoš ljubavi
U kojoj blista moja duša.
Zamirisalo jutro
Tvojim dolaskom.
Svjetlost zatalasala
Potisnuta čuvstva,
Pa sad samo naviru,
Kao vrelo nepresušno.
Ogrtačem ljubavi
Prekrio si nas,
Dok u vrisku damara
Krv zapjenjena ključa.
Na poklon mi donosiš
Radost tvoga pripadanja,
Što je kao relikviju
Na dlanovima čuvam.
U tvojim grudima toplim
Najnježnije srce kuca,
A u tvom zagrljaju sigurnom,
Svi snovi postaju stvarnost.
Ukoliko preuzimate
moje pjesme
i postavljate ih na
blog ili forum,
ili uopće negdje na
internet, molim vas
da ih potpišete mojim
nickom "Dahlia" ili
mojim imenom
Danja Đokić ili
stavite link do
ovog bloga.
Hvala unaprijed!!!
"Da nema
"Iskrice" ovaj blog ne bi bio ovako lijepo dizajniran i sređen, hvala
ti, od srca, predivna ženo i prijateljice, sto si podnosila moja stalna
dodavanja i moja zaboravljanja. Zahvaljujem se dragom prijatelju
Elvisu što mi je uradio dizajn prvog bloga, dragoj prijateljici
Auroraisi
na promjeni fonta, dragom prijatelju Željku iz Belgije, koji se
potrudio i poslao mi Clydermanovu pjesmu, jer sam baš njegovu izvedbu htjela,
hvala
Nijazu na "Vangelisu", zatim posebno hvala mom sinu koji stalno
ispravlja mamine pogreške tehničke prirode. Nisam zaboravila ni
Gogija, koji uvijek uskoči kad je potrebno, a sina nema trenutno tu.
Dragoj
Kseniji hvala na prekrasnim fotografijama dunje u cvatu koje mi je
ustupila rado, od srca. Hvala
Borisu na ustupljenoj fotografiji dahlie ili georgine. Zahvaljujem dragim
prijateljima što su me nagovorili da dođem na stranice " blog.hr" i otvorim svoj
blog, a posebno zahvaljujem svima
VAMA koji ovaj blog posjećujete, čitate moje uratke i podržavate me.
Moj
banner:
