< prosinac, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

free counter

Opis bloga

Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.


Linkovi


kinky

fanny

izvorni život

catwoman

Zona

čistilište

suzette

sunokretaica

blade 777

ziki























klarisshvalospjev gluposti

tičerica

anita

Big Blue

ista kao prije

žubor vode

Samuraj

kizzy

lund
koo

gajo

kengur

nf

kinky

fanny

vierziger

Živjeti svoj život

nisam ja odavde

izvorni život

catwoman

Nihon

primakka


















Tko je Bastet?

Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!

Želje i željice...

Dragi prijatelji,
da vas sljedećih 365 dana prati sunce,sretan
da vam male stvari donesu radost i ispunjenje,fino
da manje žurite, a više živite,party
da manje kupujete, a više imate,thumbup
da vam osmijeh i strpljenje budu najjače oružje,rofl
da sanjate otvorenim očima,nut
da se okružite glazbom, a ne bukom, pjeva
da vam se obistine snovi,yes
da svojim riječima palite zvijezde...cerek
SVE VAM TO OD SVEG SRCA ŽELIM!!


31.12.2008. u 18:47 sati | 13 Komentara | Print | Link | Na vrh

Errare humanum est!

Priznajem - pogriješila sam! no Priznajem da sam to dugo nijekala. Čak i onda kad je sve ukazivalo na to da griješim. Kažu da je put do pakla popločen dobrim namjerama. Ja bih još dodala, osobito kad je u pitanju odgoj naše djece. Naime, i sama sam u najboljoj namjeri uporno ustrajavala u nečemu u što sam vjerovala da je ispravno. Držala sam se svojih uvjerenja k'o što se pijan drži plota, ne uviđajući da mi taj plot klizi ispod ruku i da bi uskoro mogla ostati bez oslonca...
O čemu ja to besjedim?! Suvišno je uvjeravati vas da svoju djecu beskrajno volim. I ne moram vam govoriti da sam potpuno sigurna, da mi je kao roditelju, osnovna zadaća i odgovornost, pomoći im da se oblikuju kao kvalitetne i zrele osobe. Ni to da su mi kao profesoru, psihologija i pedagogija bliska štiva. Ni to da sam uporno tragala za smjernicama, gotovim rješenjima, instant savjetima... No, sve to na žalost nije bilo dovoljno u "borbi" protiv tvrdoglavih, jogunastih, buntovnih, nerzumnih, emotivno labilnih...teenagera.headbang Ništa od svega što sam znala i od svega što sam naučila nije mi bilo od pomoći! Na terenu je uvijek bilo nekako drugčije, nekako kompliciranije nego u knjigama. I tako se jaz postupno produbljivao, tonovi bili sve višlji, a živci sve tanji. mad I tako je bilo sve dok mi odgovor nije doslovno bljesnuo u umu. yes Iznebuha, nakon jedne svađe u kojoj su tenzije dosegle opako visoku razinu. Rješenje je (kao što je to često slučaj) bilo vrlo jednostavno, ali time ne manje prosvjetljujuće. Problem je zapravio bio u meni! JA sam bila odgovorna za poljuljane odnose. Za obostrane frustracije. Za plimu neprijateljstva koja nas je počela preplavljivati. Od dvije osobe u sukobu ja sam trebala biti zrelija i staloženija. Ja sam trebala znati kako stati na loptu. No, čovjek s vremenom izgubi živce i počne napadati kako bi se branio. Preuzela sam ulogu šefa. Davala sam gotova rješenja. Rasipala se savjetima: "Zašto ne bi..., Mogao bi....Trebaš..." Gajila prevelika očekivanja. Stalno prigovarala. Kritizirala, češće no što sam hvalila. Bespotrebno brinula...Nije da se sada posipam pepelom, al' fakat nisam bila na visini zadatka. I sama sam postala slična teenageru kojeg sam pokušavala naučiti redu. U svom čvrstom uvjerenju da trebam biti dosljedna, brižna i (dovoljno) stroga, zaboravila sam na najvažniju stvar. Naime, da moj sin ima 17 godina. I da nam treba dijalog. Međusobno povjerenje. Uvažavanje. Da, moj sin više nije bilo malo dijete, a ja sam se prema njemu i dalje tako ponašala. Valjda zato što sam se saživjela s tom ulogom koke ispod čijeg zaštitničkog krila čuči malo pile. U svojoj ljubavi prema njemu nisam bila dovoljno pravedna. Trebala sam više slušati, a manje pričati. Više uvažavati, a manje optuživati. Više poštovati, a manje naređivati. Trebalo je dogovarati se, pričati (a ne voditi monolog), smijati se... Ulazak u svijet odraslih ne bi trebao nalikovati na opsadnu zonu! Čekaju ga, doduše, odgovornosti, padovi i usponi, razočarenja i sreća... Ali, to je čekalo i mene, i sve vas, pa smo nekako uspjeli preživjeti? Zašto je nama majkama to toliko teško shvatiti?nono Zašto to neke majke nikada ne uspju shvatiti? Djecu u jednom trenutku trebamo PUSTITI. Jer uostalom, oni niti nisu NAŠA djeca. Oni su djeca svijeta. Ne smijemo im stalno kresati krila u strahu da će pasti iz gnijezda i ozlijediti se? Umjesto toga im moramo pomoći da nauče sami letjeti kad za to dođe vrijeme. Za mog sina je to vrijeme upravo došlo! I da znate, radujem se tome cerek


29.12.2008. u 23:07 sati | 11 Komentara | Print | Link | Na vrh

Postoje li čuda?

Jeste li čuli da je Peruanka po imenu Djevica Marija, inače supruga siromašnog stolara, na Badnje večer rodila dječaka po imenu Isus? Naravno, vijest je odjeknula u cijelom svijeta i odmah pokrenula lavinu različitih eomocija, nagađanja, i zaključaka. Jedni vjeruju da je riječ o znamenu, čudu, ili ispunjenju proročanstva, a drugi se, pak, samo smješkaju i tvrde kako se radi o običnom spletu okolnosti, odnosno pukom slučaju. Cijela me ta storija potaknula na razmišljanje! Što je zapravo čudo? Čudo može biti bilo koja pojava koju ne možemo objasniti, razumijeti ili dokazati. Čudom možemo nazvati i događaj koji se protivi zdravom razumu, primjerice, potpuno ozdravljenje "smrtno" oboljele osobe. Ili, pak, vrhunska postignuća osobe koja je rođena s ispodprosječnim mentalnim sposobnostina. (Sjetite se samo epohalnog filma Forrest Gump!). Čudom možemo, doduše, prozvati i bilo koji događaj za koji je vjerojatnost da se dogodi, mala ili nikakava. Naravno, definicija čuda ovisi o čovjekovim životnim uvjerenjima, je li primjerice riječ o ateisti ili teisti, potom o stavovima, je li riječ o skeptiku ili lakovjernoj osobi, a naravno i o dobi, odnosno zrelosti čovjeka. Međutim, u pozadini svih tih (i mogućih drugih) objašnjenja pojma čudo, čuči ili dvojba ili vjera. Sve se svodi na dva jednostavna pitanja: želimo li u nešto vjerovati ili želimo oko toga dvojiti. U oba slučaja, gradimo svoj dom na živom pijesku. Zato će čovjek, barem kad su u pitanju fenomeni, uvijek imati to neprikosnoveno pravo da događaje tumači onako kako želi. Ja sam, priznajem, uvijek pomalo na strani čuda. Možda i zato što se dvojba rađa u umu i obično završava osjećajem tjeskobe, nemira i nesigurnosti. Vjera, pak, budući da izvire iz srca, donosi mir i sigurnost. Više volim vjerovati u misterij života, u beskrajne mogućnosti, u čuda koja su moguća. Biram život kao poeziju, a ne matematiku. Takav život nije moguće izmjeriti, niti do kraja isplanirati. On je ples i sloboda. Stalno nadilaženje granica.


27.12.2008. u 12:35 sati | 5 Komentara | Print | Link | Na vrh

Umjesto Božićne čestitke

Dragi prijatelji, u ovo Badnje veče upućujem vam, umjesto uobičajenih čestitki, riječi i fraza, nekoliko rečenica koje na drugčiji, ali jednako dobar način, utjelovljuju duh Božića. A dalje neka bude šutnja koja nerijetko govori puno više od dugih, probranih rečenica.

"Sretneš li čovjeka koji pjeva, pridruži mu se. Sretneš li čovjeka koji plače, pridruži mu se. Ne biraj trenutak kad ćeš se približiti čovjeku, jer svi su trenutci pravi..." (M.Gavran:"Klara")


kiss


24.12.2008. u 19:01 sati | 3 Komentara | Print | Link | Na vrh

Politika koja je iznad ljudi

Je li i do vas već došao mail u kojem autor na slovenskom jeziku postavlja pitanje: "Kako naučiti Hrvata da pliva?" Odgovor glasi: "Vrlo jednostavno, za to su potrebna samo dva Slovenca!", a onda slijedi fotografija na kojoj dva muškarca koračaju kroz vodu do koljena i između sebe, kroz vodu, vuku svinju držeći je za uši.
Moram priznati da me mail zatekao! Nisam očekivala ništa slično, ništa toliko grubo i degutantno. S druge strane, potaknuo me na razmišljanje. Pitam se do koje mjere državna politika općenito može utjecati na javno mišljenje, na stvaranje kolektivne netrpeljivosti ili ugroženosti? Može li kontrolirati razbuktale strasti i što kad one eskaliraju u neželjenom pravcu? Zbog čega slovenski političari u svojoj javnosti potpiruju negativne emocije protiv Hrvata od kojih jako dobro žive (Hrvatske trgovine pune slovenskih proizvoda, a slovenska skijališta puna naših skijaša!)!! Jesu li i sami već počeli vjerovati da je riječ o borbi za pravicu? Ili je možda ipak riječ o sindromu male državice koja je odjednom dobila prigodu da bude velika i važna? Je li u pitanju ljubomora? Pakost? Strah? Nepromišljenost?... Sve to je zapravo nebitno! Ono što je puno bitnije su posljedice koje će ugroziti ne samo međudržavne granice, nego i one međuljudske. Porastom tenzija, zaoštravanjem situacije, past će i prve glave. Naravno, ne onih koji u svojim radnim kabinetima vuku poteze po imaginarnim šahovskim pločama svojih država. Naravno da ne, past će glave onih najmanjih. Žrtve će biti anonimni ljudi bez imena i prezimena koji odjednom više neće imati gdje raditi, kome što prodati, kome iznajmiti sobu ili kamo otputovati...I sve će biti dobro, ako cijela šahovska partija završi na verbalnim knock-downovima i stanjenim novčanicima, ako se strasti između "netrpeljivih" susjeda previše ne uzburkaju...
Ne želim sada raspredati o povijesti i mogućim razlozima ovih "dobrosusjedskih" odnosa između Slovenaca i Hrvata, želim samo naglasiti kako osobno ne vjerujem u kolektivnu krivnju, stereotipe i priče o mentalitetu bilo kojeg naroda. U većini slučajeva ljudi ih koriste kao opravdanje za svoje predrasude ili nedostatak tolerancije. Nemojmo se zavaravati, u svakom polju ima i žita i kukolja. Svugdje ima i divnih i sramotnih primjeraka ljudske vrste. Interesanto je, međutim, kako u kriznim vremenima, na površinu uvijek prva ispliva pljeva i kako onda treba proći neko vrijeme prije no što se voda opet razbistri.
Uvijek me žalosti kad se politika izdigne iznad ljudi i njihovih sudbina. A žalosti me i činjenica da će se fraza "nacionalni interesi" očigledno još dugo koristiti kao krinka i izlika za verbalnu (a na žalost i svaku drugu) vrstu agresije.
Zato treba pokušati sačuvati trijeznu glavu i ne skočiti bezglavo na prvu loptu bačenu na teren. Jer političari nas često povuku za nos. Ali ne moraju baš uvijek!


22.12.2008. u 10:59 sati | 5 Komentara | Print | Link | Na vrh

Sindrom pobjednika

Pokušati izvesti stvari na svoj vlastiti način je iskušenje kojem se malobrojni mogu oduprijeti, međutim, zakon najmanjeg naprezanja nam govori da svoj cilj možemo ostvariti i na drugi način osim kroz naprezanje i sukob. Učili su nas kako su borba i napor jedini put do uspjeha i kako više rada znači više rezultata. No, katkada je više, manje, osobito kad se to više odvija na pogrešan način. Katkada je puno važnije imati vjeru u sebe i svoje vlastite želje. Kad pretpostavljate da su drugi ljudi tu kako bi vam otežavali i spriječili vas da ostvarite ono što želite, ne preostaje vam ništa drugo nego da e branite. Svim silama.
Međutim, strašno je praktično znati da postoji moć koja je daleko snažnija od drugih ljudi. Najveće rezultate nećemo postići najvećom marljivošću, nego svojim duhom koji se isprogramirao za uspjeh i stvaralaštvo. Razmislite o najuspješnijim ljudima u povijesti. Svi oni dijelili su iste osobine duha; vjerovali su da zaslužuju biti sretni, uspješni i bogati, vjerovali su u svoje sposobnosti i prepuštali se svojoj intuiciji i kreativnosti, i posljednje, ali ne i najmanje važno, nisu se predavali. Kad bi dijete koje pokušava hodati, odustalo već nakon nekoliko padova, nikada ne bi naučilo hodati. Najuspješniji primjerci ljudske vrste zadrže tu vrstu entuzijazma, žilavosti i nepokolebljivosti tijekom cijelog života. Oni jednostano ne priznaju poraz i zato, kad ga i dožive, ustaju i nastavljaju onamo kamo su namjerili. Sretni su ljudi kojima je za ranog djetinjstva ucijepljen taj sindrom pobjednika, ili oni koji su takav stav tijekom života naučili uprogramirati u svoj um.
Na žalost, većina ljudi pati od sindroma straha, nesigurnosti, ugroženosti i kukavičluka. Oni, pak, za razliku od pobjednika, vjeruju da im se stvari događaju i da ih ne mogu kontrolirati. Budući da misle da je život nešto što im se događa, ne osjećaju se odgovornim za svoje životne promašaje. Tako upadaju u začarani krug iz kojega se teško izvući. Tada im još jedino preostaje da s divljenjem gledaju u pobjednike i da im zavide na njihovoj dobroj sreći.

Postoje dvije vrste vrijednosti koje možemo ostaviti svojoj djeci. Jedno su korijeni, a drugo su krila. (H.Carter)


17.12.2008. u 21:26 sati | 6 Komentara | Print | Link | Na vrh

Za čim oni to tragaju...?

Carl Jung u jednoj od svojih knjiga prepričava razgovor koji je vodio s poglavicom američkih Indijanaca koji mu je rekao kako prema njegovim opažanjima većina bijelaca ima napeto lice, oči koje zure i okrutno ponašanje. Rekao je:"Uvijek za nečim tragaju. Što to traže?Bijelci uvijek nešto žele. Uvijek su nemirni i nelagodno im je. Mi ih ne razumijemi i mislimo da su ludi".

Zanimljivo, zar ne? Izgleda da je napetost, stres i tjeskoba već stari poznanik pripadnika tzv. zapadnjačke civilizacije. Ti negativni osjećaji dobrim dijelom se temelje na našem bijegu od sadašnjeg trenutka i gubitku svijesti o istinskom značenju i svrsi našeg Bića. Takav duboki poremećaj u svijesti postao je gotovo dijelom genetike današnjeg modernog čovjeka i doveo do potpune dehumanizacije našeg društva, do stvaranja civilizacije koja je postala ne samo prijetnja sebi, nego i cjelokupnom životu na našoj planeti.
Ima li lijeka toj našoj masovnoj psihozi? Sigurno da da. Samo što taj lijek neće dovesti do trentunog ozdravljenja. Sve je proces. Čovječanstvo se nije odjednom razboljelo, trebalo mu je dugo da zapadne u ovo stanje. Tako će sada biti potrebno vrijeme i za proces njegova ozdravljenja. Eckhart Tolle predlaže da proces svog individualnog ozdravljenja započnemo samopromatranjem. Pažnju treba početi usmjeravati na ono što se događa unutra. Ako ovladamo svojom nutrinom, vanjski svijet više neće biti problem. Sva patnja svijeta, sva mržnja, bol, netolerancija, bijeda, strah...potječu iz čovjekove nutrine. Sve je ogledalo naših stavova i emocija. Zato se pod hitno trebamo zagledati u sebe i osvijestiti te negativne emocije koji se poput parazita hrane našim negativnim stavovima o sebi, o drugima i o svijetu. Izvor promjena leži u našim stavovima, a za njih smo odgovorni sami. Kad bi svaki čovjek počistio nered koji u njemu vlada, ubrzo više ni u vanjskom svijetu ne bi vladao kaos. Da, svijet je onakav, kakvi su stavovi ljudi i zato ne treba mijenjati svijet, nego stavove. Aj'mo sad blogeri, svi na unutrašnju "generalku"!!! Autorica ovog posta prva!Aj'mo odlučiti biti avangarda ovog društva. Aj'mo palit svjetla svojim blogovima...


16.12.2008. u 23:58 sati | 3 Komentara | Print | Link | Na vrh

Kažu da dolaze teška vremena. Kažu da će biti teže no što smo mislili. Kažu da će trajati. Polako, ali sigurno širi se pandemija straha i neizvjesnosti. S druge strane, mislim si ja, uvijek je bilo takvih teških vremena i uvijek će ih biti. Uostalom, i cijeli ljudski život nije ništa drugo do niz padova i uspona, a slično je i sa sudbinom cijele ljudske civilizacije. Sad ćemo, očigledno, morati dobro udahnuti prije no što nas vrtlog svjetske ekonomske krize ne povuče na dno. Treba znati zadržati dah i opet izroniti na površinu. Osobno ne znam ni za jedno instant rješenje. Vjerojatno je da ne postoje. No, treba živjeti dalje, dan po dan, i primijenjujući dobru staru filozofiju, činiti najviše što se može. I čekati. Treba se unaprijed naoružati dobrim, zdravim stavovima, onima koji će nam pomoći da isplivamo na površinu. Treba sačuvati svoje fizičko, emotivno i mentalno zdravlje. Treba ostati žilav. Priznajem da je ovaj blog jedna vrsta mog opijuma. Opredijelila sam se za pozitivu, sada je stvar časti ne iznevjeriti vas. To znači da i vi pomažete meni, koliko i ja vama. Vjerujem da su ljudi zajedno jači i vjerujem da su razdbolja krize idealna za profiliranje ljudi. Da, puno ćemo naučiti o drugima, ali još više o sebi samima. Spoznat ćemo svoje najdublje ponore i otkriti svoje najviše domete. Kad se sjetim rata, dođe mi lakše! Toliko gadno ipak ne može biti! A tada smo znali preživjeti, pa ćemo to valjda znati i sada. U to grdo vrijeme bila sam trudna s prvim djetetom. Razdvojena od muža i ostatka obitelji, opterećena mišlju da žena s malom bebom predstavlja priličnu akomodaciju za tuđu kuću. No, nisam si mogla priuštiti luksuz predaje; trebalo se brinuti za dijete! To mi je pomoglo da zadržim pozitivan stav i vedar duh. Možda je upravo to rješenje - pronaći neki cilj, fokusirati se na njega i pobijediti kolektivni strah, neizvjesnost, tjeskobu... Kao i uvijek pobjedit će najhrabriji, najspremniji i najodlučniji. Uostalom, kako Kinezi rekoše, riječ problem ima dva značenja, jedno je kriza, a drugo izazov.


12.12.2008. u 20:03 sati | 5 Komentara | Print | Link | Na vrh

Predbožićno vrijeme

Eto nam se, polako, ali nezaustavljivo, primiče kraj još jedne godine. Izlozi već okićeni lampicama, božićnim zvijezdama, i svjetlucavim ukrasima. Na svakom koraku osmjesi djedova Božičnjaka i lepršava krila bijelih anđelaka. Božićne pjesme i miris borovine najavljuju još jednu Božićnu čaroliju.
U ovo vrijeme pobožnosti, darivanja i ljubavi čovjek lakše zaboravi na sebe. A to i je smisao. Čovjek ne smije zaboraviti da nije sam. Da mora dati kako bi primio i voljeti kako bi bio voljen. Božić odgaja čovjeka, ali ne toliko u vjeri, koliko u ljudskim vrednotama. Kažu da čovjek za Božić ne treba biti sam. Slažem se. Ali vjerujem u još nešto - a to je da za Božić čovjek treba učiniti nešto lijepo za osobu koju uopće ne poznaje, a koja je u nevolji.
Osvrnimo se oko sebe, sjetimo se da postoje ljudi koji su manje sretni od nas, i pomozimo barem jednom. Uzmite bilo koje novine i naći ćete adrese i brojeve. U sandučiću su možda čestitke umjetnika koji slikaju nogama. Nemojte ih baciti. Radije se pitajte zašto su vam stigle. Ne zatvarajte vrata pred prosjacima. Ne sada! Ne u vrijeme Božića. Budite istinski dokaz i utjelovljenje Božićne čarolije koja postoji zato da nas učini boljima i većima.cerek


09.12.2008. u 22:55 sati | 2 Komentara | Print | Link | Na vrh

Cijeli život je magija

Živio nekoć mladi princ koji je vjerovao u sve osim u tri stvari. Nije vjerovao u princeze, otoke i Boga.
Njegov otac mu je još kao djetetu rekao da tako što ne postoji, a kako u očevoj zemlji nije bilo ni princeza, ni otoka, a kamo li Boga, mladić je povjerovao svom ocu.

Ali jednog dana otputuje u susjednu zemlju i, na svoje zaprepaštenje, vidje mnoštvo otoka, a na njima čudna stvorenja, koja se nije usudio ni imenovati, a kamoli pogledati. Dok je tražio čamac priđe mu čovjek u večernjem odijelu.
"Jesu li to pravi otoci?" upita ga mladi princ.
"Naravno da su pravi!" odgovori mu čovjek.
"A ova čudna bića?"
"To su prave, pravcate princeze! "
"Onda mora da i Bog postoji", usklikne princ.
"Ja sam Bog!" odgovori mu čovjek i duboko mu se nakloni.

Mladi princ požuri kući. "Vratio si se" - reče mu otac.
"Vidio sam otoke i princeze i Boga" reče on prijekorno.
Kralj se na njegove rijeći ni najmanje ne uzbudi: "Ne postoje ni pravi otoci, ni princeze, ni Bog."
"Ali vidio sam ih!"
"Reci mi kako je Bog bio odjeven!"
"Bio je u večernjem odijelu."
"Jesu li mu rukavi bili zarolani?"
Princ se prisjeti da je bilo tako.
Kralj se nasmija:" To je odora maga. Prevario te."

Princ opet otputuje u susjednu zemlju i na istom mjestu sretne istog čovjeka.
"Moj otac, kralj, objasnio mi je tko si ti" negodovao je princ.
"Prevario si me, ali nećeš opet. Sad znam da to nisu pravi otoci i princeze, jer si ti mag."
Međutim, čovjek se nasmiješi i reče:" Ti si taj koji je prevaren, dečko!
U zemlji tvog oca mnogo je otoka i princeza, ali tvoj te otac začarao i ti ih ne možeš vidjeti.

Princ se zamišljen vrati kući i odmah se uputi k ocu:
"Oče, jel' istina da ti nisi kralj, nego mag?"
Kralj se nasmiješi i zarola rukave: "Da, sine, istina je, samo sam mag!"
Onda je onaj čovjek - Bog?
"Ne, i on je mag"
Ali ja moram otkriti pravu istinu, istinu koja je s one strane magije.
"Nema takve istine, sine."
Princa to silno ojadi i reče: "Onda ću se ubiti!"
Kralj čarolijom prizove Smrt, a ona s vrata dade princu znak da je slijedi.
Princ zadrhti, sjeti se lijepih, ali nestvarnih otoka i nezbiljskih, ali divnih princeza, te reče: "Pa, dobro, ipak ću to to moći podnijeti."
"Vidiš sine moj", reče kralj, upravo sad si i ti postao mag."

Fantastična priča! Obratite pozornost na metaforičnost likova iz priče: tu je princ koji je mlad i naivan, ali koji bi jednog dana mogao postati kralj (mag) Tu je i prvi mag odjeven u večernje odijelo sa zarolanim rukavima, dok je drugi mag kralj. Prvi mag asocira na poslovnog i mabicioznog čovjek koji je stalno okupiran svojim poslom, a drugi na moćnog i neprikosnovenog gospodara.
Mag je, znači, onaj tko stalno djeluje i tko je beskrajno moćan. On oblikuje svoju stvarnost i ne pristaje živjeti u svijetu skrojenom prema tuđim uvjerenjima. Mag je slobodan, on upravlja svojim životom. Svi ostali su robovi, ili žrtve (ili sljebenici) tuđih magija. Princ na kraju priče doživljava transformaciju te i sam postaje mag u trenutku kad spozna i prihvati činjenicu da je odgovoran sam pronaći svoju istinu.


06.12.2008. u 22:35 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh

Neven - čarobna biljka

Ljekovite osobine nevena dobro su poznate čovjeku već tisućama godina. Nevenom kao prirodnim lijekom služili su se dr. Kneipp, dr. Steiger, dr. Bonn, sv Hildegarda, Albert Velilki i mnogi drugi.
Neven je vrlo koristan za probavni sustav, potiče izlučivanje otrovnih tvari, čisti krv, i djeluje protiv gljivičnih oboljenja. Poznat je i kao antiseptik koji liječi hemoroide, proširene vene, ekceme, herpes simplex, opekline, sve vrsta mrlja na koži, uključujući i staračke pjege.
Dr Bonn ga naziva i najvažnijim lijekom protiv raka i oboljelima preporučuje da duže vremena piju nevenov čaj. Nevenova mast učinkovito pomaže kod čireva na dojkama, pa čak i karcinoma. Čaj se koristi za regulaciju mjesečnice i ublažavanje menstrualnih tegoba. Obzirom da regulira rad estrogena, regulira menstruaciju, ublažava tegobe kod analnih i ginekoloških infekcija te štiti od raka grlića maternice, često ga nazivaju "ženskim čajem" Nevenova mast i rakija od nevena se učinkovito koriste za liječenje raka kože, te raka dojke i maternice. (Dr. Nikola Gelenčir, Prirodno Liječenje Biljem).

Ostali dobri savjeti za prevenciju karcinoma dojke:
1. Smanjite stres. Ne možete kontrolirati svoju okolinu, ali možete naučiti kontrolirati svoje reakcije na nju.
2. Hranite se zdravo i raznoliko. Izbjegavajte zasoljenu, začinjenu, masnu i konzerviranu hranu.
3. Redovito vježbajte. Najbolja je žustra šetnja po čistom zraku ili plivanje.
4. Pijte zeleni čaj (ne više od 2 šalice dnevno)
5. Nosite grudnjak što rjeđe možete (stalni pritisak ograničava limfni sustav da izbaci sve toksine koji se zadržavaju u tkivu, a direktna posljedica toga je lošiji izgled i zdravlje grudi.)
6. Redovito masirajte grudi (detalji na: http://www.tportal.hr/lifestyle/zdravlje/fset.html). Dobro je u kožu utrljati eterična ulja ili nevenovu mast.
7. Tuširajte grudi naizmjenično hladnom i toplom vodom čime ćete poboljšati prokrvljenost grudi
8. Redovito se samopregledavajte
9. Redovito odlazite na ultrazvuk i mamografiju (učestalost pregleda ovisi o godinama)
10. Neravnoteža estrogena jedan je od glavnih uzročnika karcinoma. Zato konzumirajte tzv. ženske biljke: soju, lan, nevenov čaj (mast), ulje noćurka.
11. Redovito pijte jabučni ocati
12. Pijte što više vode


05.12.2008. u 14:55 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh

Zašto lan?

Laneno sjeme i ulje koriste se u prehrani čovjeka već više od 5000 g p.n.e. Ova čudesna biljka bogat je izvor nezasićenih masnih kiselina omega-3, kalcija, fosfora, natrija i željeza.
Lan je jedan od najbogatijih izvora lignana koji pokazuju estrogeno djelovanje i koji ublažavaju neurovegetativne simptome menopauze, smanjuju nivo kolesterola i rizik od pojave raka dojke, te preventivno djeluju na ateroskleroze. Inače, lignani su i antioksidanti, koji imaju antibakterijska i antivirusna svojstva i koji sprječavaju oštećenja uzrokovana slobodnim radikalima, a vezanim uz starenje i bolesti. Osim toga, lignini smanjuju aktivnost estrogena, glavnog spolnog hormona žene i potencijalnog pokretača malignog rasta, te tako smanjuju rizik nastanka raka dojke i jajnika.
Odlučite li se redovito konzumirati sjemenke lana, odaberite one mljevene. Naime, cijele sjemenke lana imaju teško probavljivu opnicu pa će kroz tijelo proći samo djelomično probavljene. Sjemenke treba držati u hladnjaku u dobro zatvorenoj posudi i ne duže od 3-4 dana. Uzimajte ih pomiješane s jogurtom, mlijekom, ili u varivima i juhama. Cijele sjemenke lana imaju teško probavljivu opnicu pa će kroz tijelo proći samo djelomično probavljene.


04.12.2008. u 17:08 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh

Zašto je soja dobra za žene

Soja sadrži 37-50% bjelančevina (uključujući sve esencijalne aminokiseline) i pravi je rudnik minerala, vitramina i vlakana. U nekim dijelovima svijeta koristi se u prehrani već više od tisuću godina i smatraju je svetom biljkom. Kinezi koji su živjeli na sjeveru zemlje i obilato se hranili sojom uvijek su bili zdraviji i otporniji od njihovih zemljaka sa juga koji su se uglavnom hranili rižom

Brojne studije pokazuju (Glenville, 2004.) da sojini fitoestrogeni (supstance biljnog podrijetla slične estrogenu) sprečavaju osteoporozu, čuvaju kosti i smanjuju simptome menopauze. Azijatkinje, primjerice, gotovo da nemaju nikakvih klimakteričnih problema. .Daljnja istraživanja Japanskih znanstvenika pokazala su da su kosti žena koje prošle menopauzu, a koje su reodvito konzumirale soju bile gušće i snažnije. Te su žene također imale manje problema sa zglobovima i bolovima u leđima (Janjatovic-Zorica, 2004.)
Osim toga, izoflavoni iz soje povećavaju apoptozu (samoubojstvo) stanica, sprečavaju nastanak novih krvnih žila potrebnih za rast karcinoma, smanjuju nastanak slobodnih radikala kisika te smanjuju nastanak trombina.

Istraživanje predstavljeno u srpnju 2002. godine dokazalo je da soja i proizvodi od soje ne potiču diobu stanica dojki. Prema znanstvenicima pri tri znanstvene institucije – Cancer Research UK u Londonu, National University of Singapore i US National Cancer Institute u Bethesedi u drzavi Maryland, soja smanjuje rizik od raka dojke. Naime, soja sadrži genistein, koji zantno smanjuje rizik od tog oboljenja. Tako su žene koje konzumiraju proizvode od soje izložene 60% manjem riziku od raka dojke od žena koje ne jedu sojine proizvode.

Još jedna zanimljivost: FDA (Federal Drug Association – Federalna udruga za lijekove), tradicionalno uporni zastupnik farmaceutskih proizvoda, prihvatila je soju kao jednu od rijetkih vrsta hrane koje prema kriterijima te organizacije preveniraju, pa čak i liječe bolesti.

Sa sojom ne treba pretjerivati zbog visokog postotka bjelančevina koje sadrži. Studija iz 1998 pokazala je da prosječna dnevna konzumacija soje u Japanu ne prelazi 8 grama za muškarce i 7 za žene – manje od dvije žličice dnevno.
Osim toga treba je češće kozumirati u fermentiranom obliku (tofu, miso, soja sos), koji je puno zdraviji od soje u teksturiranom obliku. Treba paziti i da soja ne bude GMO. Trudnice i, navodno, mala djeca trebaju izbjegavati soju.


03.12.2008. u 12:51 sati | 0 Komentara | Print | Link | Na vrh

Hrvatice, treba nam što više zdravih informacija

Prije nekoliko tjedana moja prijateljica doživjela je nemali šok kad je dobila mail u kojem se potanko opisuju simptomi nekog rijetkog, galopirajućeg karcinoma dojke. Naime, upravo je i ona imala te iste navedene simptome. Odmah se naručila na mamografski pregled kod jednog od naših najuglednijih onkologa. I jedva ga je dočekala od straha i neizvjesnosti koji ju nije napuštao od trenutka kad je pročitala mail. Njezine snimke su, bogu hvala, pokazale da je sve u potpunom redu, a već spomenuti onkolog je zanijekao točnost većeg broja podataka iz maila.
Njezina priča bacila me u razmišljanje. Pitam se koliko je opasna i destruktivna sva ta sila emisija, članaka, letaka, postera, kampanja i mailova u kojima se iznose poražavajuće statistike o tome koja će svaka Hrvatica oboljeti od ove zloćudne bolesti. Nemojte me krivo shvatiti, nisam protiv širenja informiracija i nisam protiv prevencije. Dapače! Međutim, ja sam protiv metoda informiranja koje se, (uglavnom) svode na zastrašivanje i protiv metoda prevencija koje se (opet uglavnom) svode na dijagnostičke preglede. Uostalom, dijagnostika nije prevencija jer služi samo utvrđivanju postojećeg stanja.
Poznato je da negativne emocije izazivaju škodljive biokemijske procese u tijelu, a i to da je hormonalni sustav u žena vrlo «emocionalno labilan». Strah, zabrinutost, i nervoza sigurno škode ženinom zdravlju, čak i ako nas motiviraju na preglede.
Što predlažem? Predlažem da nastavmo odlaziti na preventivne preglede, ali da se istovremeno odbijemo trovati pogubnim statistikama, upozoravajućim mailovima, zastrašujućim izjavama «stručnjaka» da karcinom dojke nikada nije u potpunosti izlječiv (ovo sam osobno čula na jednoj TV emisiji!!). Umjesto toga moramo doći do «zdravih» informacija i gajiti u sebi pozitivne emocije kao što su radost, povjerenje, optimizam...
Zdrave informacije su informacije o prirodnim i neškodljivim oblicima prevencije bolesti, o optimalnom stilu života koji nas čuva od suvišnog stresa, te razvijanju zdravih životnih stavova. U sljedećim postovima pisat ću o tzv. «ženskim» biljkama koje imaju dokazano blagotovorno djelovanje na žensko zdravlje i koje mogu smanjiti vjerojatnost pojave «ženskih»karcinoma. Te biljke su: soja, lan i neven.


02.12.2008. u 11:37 sati | 1 Komentara | Print | Link | Na vrh

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.