| < | prosinac, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
Politika koja je iznad ljudi
Je li i do vas već došao mail u kojem autor na slovenskom jeziku postavlja pitanje: "Kako naučiti Hrvata da pliva?" Odgovor glasi: "Vrlo jednostavno, za to su potrebna samo dva Slovenca!", a onda slijedi fotografija na kojoj dva muškarca koračaju kroz vodu do koljena i između sebe, kroz vodu, vuku svinju držeći je za uši.
Moram priznati da me mail zatekao! Nisam očekivala ništa slično, ništa toliko grubo i degutantno. S druge strane, potaknuo me na razmišljanje. Pitam se do koje mjere državna politika općenito može utjecati na javno mišljenje, na stvaranje kolektivne netrpeljivosti ili ugroženosti? Može li kontrolirati razbuktale strasti i što kad one eskaliraju u neželjenom pravcu? Zbog čega slovenski političari u svojoj javnosti potpiruju negativne emocije protiv Hrvata od kojih jako dobro žive (Hrvatske trgovine pune slovenskih proizvoda, a slovenska skijališta puna naših skijaša!)!! Jesu li i sami već počeli vjerovati da je riječ o borbi za pravicu? Ili je možda ipak riječ o sindromu male državice koja je odjednom dobila prigodu da bude velika i važna? Je li u pitanju ljubomora? Pakost? Strah? Nepromišljenost?... Sve to je zapravo nebitno! Ono što je puno bitnije su posljedice koje će ugroziti ne samo međudržavne granice, nego i one međuljudske. Porastom tenzija, zaoštravanjem situacije, past će i prve glave. Naravno, ne onih koji u svojim radnim kabinetima vuku poteze po imaginarnim šahovskim pločama svojih država. Naravno da ne, past će glave onih najmanjih. Žrtve će biti anonimni ljudi bez imena i prezimena koji odjednom više neće imati gdje raditi, kome što prodati, kome iznajmiti sobu ili kamo otputovati...I sve će biti dobro, ako cijela šahovska partija završi na verbalnim knock-downovima i stanjenim novčanicima, ako se strasti između "netrpeljivih" susjeda previše ne uzburkaju...
Ne želim sada raspredati o povijesti i mogućim razlozima ovih "dobrosusjedskih" odnosa između Slovenaca i Hrvata, želim samo naglasiti kako osobno ne vjerujem u kolektivnu krivnju, stereotipe i priče o mentalitetu bilo kojeg naroda. U većini slučajeva ljudi ih koriste kao opravdanje za svoje predrasude ili nedostatak tolerancije. Nemojmo se zavaravati, u svakom polju ima i žita i kukolja. Svugdje ima i divnih i sramotnih primjeraka ljudske vrste. Interesanto je, međutim, kako u kriznim vremenima, na površinu uvijek prva ispliva pljeva i kako onda treba proći neko vrijeme prije no što se voda opet razbistri.
Uvijek me žalosti kad se politika izdigne iznad ljudi i njihovih sudbina. A žalosti me i činjenica da će se fraza "nacionalni interesi" očigledno još dugo koristiti kao krinka i izlika za verbalnu (a na žalost i svaku drugu) vrstu agresije.
Zato treba pokušati sačuvati trijeznu glavu i ne skočiti bezglavo na prvu loptu bačenu na teren. Jer političari nas često povuku za nos. Ali ne moraju baš uvijek!
22.12.2008. u 10:59 sati | 5 Komentara | Print | Link | Na vrh
