Eto nam se, polako, ali nezaustavljivo, primiče kraj još jedne godine. Izlozi već okićeni lampicama, božićnim zvijezdama, i svjetlucavim ukrasima. Na svakom koraku osmjesi djedova Božičnjaka i lepršava krila bijelih anđelaka. Božićne pjesme i miris borovine najavljuju još jednu Božićnu čaroliju.
U ovo vrijeme pobožnosti, darivanja i ljubavi čovjek lakše zaboravi na sebe. A to i je smisao. Čovjek ne smije zaboraviti da nije sam. Da mora dati kako bi primio i voljeti kako bi bio voljen. Božić odgaja čovjeka, ali ne toliko u vjeri, koliko u ljudskim vrednotama. Kažu da čovjek za Božić ne treba biti sam. Slažem se. Ali vjerujem u još nešto - a to je da za Božić čovjek treba učiniti nešto lijepo za osobu koju uopće ne poznaje, a koja je u nevolji.
Osvrnimo se oko sebe, sjetimo se da postoje ljudi koji su manje sretni od nas, i pomozimo barem jednom. Uzmite bilo koje novine i naći ćete adrese i brojeve. U sandučiću su možda čestitke umjetnika koji slikaju nogama. Nemojte ih baciti. Radije se pitajte zašto su vam stigle. Ne zatvarajte vrata pred prosjacima. Ne sada! Ne u vrijeme Božića. Budite istinski dokaz i utjelovljenje Božićne čarolije koja postoji zato da nas učini boljima i većima.
Post je objavljen 09.12.2008. u 22:55 sati.