09.03.2009., ponedjeljak

susret Je li slobodno mjesto? -upitala sam gospodina u neuglednom odijelu koji je sjedio u nizu stolica uz prozor kantine za zaposlenike. Punih ustiju okrenuo se i profufljao: -Naravno, izvolite. Ostala sam iznenađena kad sam prepoznala Josipa. Onog. -Oprostite, prepoznala sam Vas. U čudu sam što ste u kantini. -Čemu se čudite? -Nisam nikada srela Glavnog da jede u kantini. Ja sam inače zaposlenica Područne službe, ispostava Gornji grad. - Drago mi je.Zar mislite da je fino jesti među papirima? -Hm. Imate pravo. Drugima su "sluge" donosile ručak na pladnju, pomislih u sebi. Bila je to stanka u kojoj je Josip umetnuo još jedan zalogaj pilećeg perkelta i nabodenih rezanaca na vilici. Ja sam prionula na istu kombinaciju bez juhe, s dvije salate. -Inače, kako ste kolegice? Kako je u Službi? -Otprilike kao galopirajući tumor. -Molim? Zar je tako crna slika. -Meni jest. -Sreo sam se sa dosta nelogičnosti, da ne kažem, problema. Josip je počistio tanjur od ručka. Ja sam mljackala svoj. Još me palila nevjerica da sam Glavnog srela među "svekolikim pučanstvom" zaposlenim u Središnjoj službi. Ljubazno mi je kimnuo pri odlasku. Pratila sam ga diskretno dok je vraćao pladanj poslužiteljici za šankom, zatim nestao između dva krila pomičnih vrata. *** Tri, možda četiri mjeseca nakon susreta u kantini naišla sam na Josipov članak u nekim novinama. Bio je preko dvije stranice naslovljen nešto kao "Tromjesečna avantura ili putovanje kroz posao u Središnjici" gdje je bio "Glava". Sve je shvatio. Zadivila me ekonomičnost i sistematičnost njegova opisanog iskustva. Članak sam izrezala i pospremila u omot u kom držim po mom izboru novinske isječke, evergreene. Negdje je u ladici u uredu. http://kregar.org

- 18:30 - Komentari (16) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.