Kriminalno dosadan blog

subota, 27.09.2008.

O psima, odrescima i toploj vodi

Zaista se osjećam k'o N.N. (podaci u redakciji)... čini mi se da bih trebao za pojas staviti barem dva sočna odreska... možda bi tada bar pokoji pas okrenuo glavu za mnom...
Zamislite sramote... nekih tjedan dana, otprilike, nisam niti primirisao mailu i što imam vidjeti kad sam konačno pristupio mailboxu?
Samo 17 poruka!
I, naravno, sve su to poruke pristigle od mojih dobrih i dragih prijatelja iz inozemstva, prijatelja koji su povećali svoje kurčeve pa se sada kurče, ili su, još bolje, uzeli kombinaciju viagre i apaurina ili sličnog preparata pa bi jebali ali im se ne da, pa kupili Rolexe na Hreliću ili objesili utege na jaja... uglavnom, zanimljivo društvo, zar ne?
Ali nije to ono što me smeta... ne... nek' ljudi od svojih genitalija i ganglija rade što ih volja, brine me to da u sedam dana, kada pošteni svijet prima od 10 do 60 poruka tog tipa dnevno, uz naravno barem jednu poruku koja im pripada, ja dobijem sedamnaest poruka! Sve smeće, ali – u sedam dana... pa to je da se rasplačeš!
Ili nije?
Znam da nisam bandwidth našao na cesti i da je kod flat (zvižduk iz publike – gle, hvali se) prometa uvijek negdje klauzula o fair usage, (kako se to od davnina uvriježilo u nas, sjeća se moj djed da je još ban Jelačić govorio o fair usage problemu tamo 1848), ali možda bih trebao razmisliti o tome je li bolje primiti 17 poruka smeća u 7 dana ili 100 - 400 poruka smeća u jednom danu.
Ako stvari postavim tako, onda radije dobijem 17 poruka u tjedan dana, u svakom slučaju.
Nego, imam dva pitanja za sve vas, ali ću vam pokvariti zadovoljstvo nagađanja i pogađanja odgovora, pa stoga:
- Kako se najlakše stiže u Vrapče? Treba samo skrenuti.
- Kako se otkriva topla voda? Digne se poklopac.
Nakon obilate i izdašne porcije povrća, hvala vam na velikodušnosti, s obzirom na svoje stanje to će sasvim dobro mirisati u finoj povrtnoj juhi, povlačim se za ovaj put.
Hibernaciji u pohode!

By Crash997

27.09.2008. u 17:47 • 8 razmatranjaŠtampaLinkaj!

utorak, 02.09.2008.

Prejezao grizik ili razmišljanja kuhane kokoši


By ~net-surfer
Kokoš-robot, (c)2005

U početku bijaše kokoš... pa sam onda u lipnju prošle godine u manjku inspiracije u naslovu jednog zapisa upotrijebio tu sintagmu "razmišljanja kuhane kokoši" (pogledajte i komentare... čak su bolji od teksta)... tko zna možda ću je za koju godinu opet iskoristiti, nije mi za zamjeriti... do tada, onaj tko malo progugla, naći će upravo taj moj tekst kao prvi rezultat, blago meni, samo je pitanje tko će biti dovoljno bedast (present people excluded, jer znam da ste u stanju to napraviti) da upravo po tim riječima krene guglati. No, digresija prijeteksta punog digresija je gotova... ide tekst

a-čučučučučuču... hu hu... i odeeeeeeee u vražju mater...

Jednom davno, u neko, nazovimo ga tako, možda, sretnije vrijeme, postojala je pjesmica koja se meni tada učinila posve smiješnom. Zvala se "Razmišljanja kuhane kokoši":
-Pa zar su ti ljudi posve poludili
kad su me na kuhanje osudili?
Čuvši tu pjesmicu, čiji je autor veleblagopoštovani Banimir Zvolog, čovjek zbog kojeg sam često prejezao grizik dok sam meo jeso, a potom vidjevši kako je Miroslav Šutej za tu priliku napravio ilustraciju zbunjene kokoši u loncu, stotinu sam se puta bacao na pod doslovce izvodeći rotflmao k'o klizačice Milkin trostruki (f)aksl.
Općenito govoreći (joj, vidi mene) čini mi se da smo kao, nazovimo se takvima, odrasli izgubili doticaj sa takvom vrstom humora.
Kao klincu, opet potežem Bvonimira Zaloga, stihovi "oko njega su ljudi ljudili i na kraju ga ubili" nisu u meni pobuđivali više od ritma. Znači li to da su djeca psihopati? Ili su pisci za djecu poremećeni kad pišu takve stvari? Ili su to pisali jednostavno u neka druga vremena kada su djeca bila samo djeca, a ne predmeti koje treba držati na vitrini da im se slučajno ne bi štogod desilo, pa da kojim slučajem, o ne daj bože, odrastu u normalna ljudska bića, nego se svi trude obilježiti ih za sva vremena kao male, a kasnije i velike, idiote koji ne smiju imati doticaja sa stvarnošću prije punoljetnosti, a onda će se ponašati kao Amiši prije polaganja zavjeta, a svi će se čuditi – mi svoju djecu nismo tako odgajali.
Jeste, samo toga niste svjesni.
Nije cilj ovog teksta držati prodiku o odgoju djece da ne ispadnem poput svećenika, a svećenici djecu krste, ali ih, u principu, ne rade, pa da si uzmem za pravo krstiti nečiji odgoj, ostatak paralele izvucite sami... cilj ovog teksta je malo razmisliti nad Balogovom pjesmicom "Razmišljanja kuhane kokoši".
Dijete, odnosno, u to vrijeme to dijete bijah ja, i to bijaše polovicom sedamdesetih godina prošlog stoljeća (uvijek sam mislio da je to izraz rezerviran za 1870 i nekoju, a ne za anno domini tisuću devetsto sedamdeset i petu) se iskreno smije, kao što se dijete iskreno smije kad god mu se nešto učini zabavnim. Djetetu je to urnebesno smiješno. Zašto? Nemam odgovora.
Uzgred budi rečeno, u pozadini, dok ovo pišem, odvija se dramatična borba dobra i zla, starog i novog... Firefox 2.0.16 ili tako nekako vrišteći i grebući po RAM-u odlazi u nepovrat pred nadirućom invazijom Vatrenih Lisica 3.0.1. I Firefox 3 vs. Firefox 2 1 : 0 u gostima doma kod kuće u tuzemstvu inozemno... Ili, kako je svojedobno jedan pametan čovjek uzviknuo (opet događaj iz prošlog stoljeća):
- Reagan je pobijedil!
- Je? A s kim je boksal?
Dakle, ovaj je post objavljen putem Firefoxa 3.0.1, posljednjeg krika (Bob Rock: Koga, pokojnog vlasnika?) internautske tehnologije... ako je, a ako nije, onda lažem...
Još jedna digresija, a onda ću se, obećajem, možda, tko zna, vratiti glavnoj temi ovog zapisa: - rijetko volim hvaliti komad softvera, jer je to još gore nego hvaliti neku knjigu, ali stvarno mi se čini kako ovaj novi Firefox radi puno brže i agilnije od generacije 2.0... živi bili pa vidjeli...
Nego, odrasli i navedena pjesmica – naučen realnosti, vidi samo lonac, i u loncu kuhanu kokoš, blijede kože, pobijeljenih bataka, i ostalih detalja i zna kako takva kokoš ne može tako razmišljati, dapače, zna da uopće ne može razmišljati... budimo realni... koja kokoš i može... i tu je priči kraj, uz komentar – ah ti pisci, što još sve neće izmisliti.
Poruka ove priče je – budimo radije djeca, biti će nam veseliji dani.
Za kraj, dio pjesme Banimira Zvologa koji me fascinira već tridesetak godina:
"Mora da sam prejezao grizik kad sam meo jeso
kako mi je samo krvila cur... oko mene su hodi ljudali
i u gledu me čudali".
Pala na hvažnji, Vaš ShadDog Müythee

02.09.2008. u 20:09 • 12 razmatranjaŠtampaLinkaj!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog je zaštićen Copyrightom. Svako neovlašteno korištenje, kopiranje, reprodukcija i služenje sadržajima ovog bloga bez pismene dozvole autora smatra se kršenjem autorskih prava.
Ovaj je blog neprikladan za mlađe od 18 godina jer sadrži potencijalno štetne i uznemirujuće sadržaje neprimjerene maloljetnim osobama. Pristup maloljetnicima dopušten je samo uz dopuštenje i nazočnost roditelja.

< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Rujan 2011 (1)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (7)
Ožujak 2010 (1)
Studeni 2009 (4)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (8)
Travanj 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (9)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (3)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (3)
Rujan 2006 (2)

E... daj... upucaj komentare

Copyright © 2006/2012. by MadDog Shüythee
Design © 2007. by Zlica and MadDog.

Tematske i netematske pripomene

Kontakt: MadDogSh glavom i mailom

Komentari koji imaju pretenziju biti samo ascii art biti će obrisani. Hvala.




Smajli alley

sretan"Zapravo najbolji dokaz da postoji inteligentni život u svemiru je da ga mi još nismo pronašli" by Nessa

thumbup Za sve one koji žele pogledati što sve ljudski um ima spremno u kojekakvim skrovitim mjestima. Otkačeni nakit Rozo-Oke/a...

rolleyesČitaj i pusti da drugi čitaju… © by Nessa
bangIznenađenje je majka mudrosti i kamen temeljac sranja © by Azagtoth
roflKojom rukom bog briše dupe? rukom pravde ili ima anđela pomagača? © by MadCookie
yesKvalitetna knjiga je ona kojoj se ne primjećuju stranice :-))© by ZlicaOdOpaka
(edit: yours trooly a.k.a MadDog Shüythee)



... a dalje su samo pilići i pokoja izgubljena ofca ...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se