madamvalentina
nedjelja, 30.08.2009.
Znanstvena erotika 4 dio
Ponovno sam uzela foto aparat i napravila još nekoliko snimaka iz svih kuteva i udaljenosti. Iako sam tu minijaturu dodirivala dok sam brijala Edievo međunožje još uvijek me vukla želja da još malo opipam taj mini pi kako sam mu tog časa smislila ime. Ovako bez dlaka je puno bolje izgledao. Tiho sam komentirala:
- Bar se sve jasno vidi. Puno je lakše znanstveno pristupiti tjelu, kad nema tih ružnih dlaka, a mislim da vam ljepše stoji bez krzna.
Edi opet ništa nije odgovorio. Trebalo je na brzinu smisliti neki izgovor i naučno opravdnje za još malo dodira i navlačenja.
- Prepostavljam da nemate ništa protiv da utvrdimo da li ovaj organ reagira na vanjske podražaje, znate to je važan momenat u istraživanju.
Nisam ni sačekala odgovor nego sam laganim dodirima počela pregledavati minia i polako ga navlačiti i stiskati. Ponašala sam se prema njemu kao da je mala tuba sa pastom za zube, pa sam ga stiskala sa namijerom da nešto iscjedim i pritom promatrla minijaturnu uretru koja je zijevala kao mala ribica bez vode. Zanimalo me je li i taj mini pi ima sve one djelove kao normalni penis, pa sam ga počela svalčiti od prepucija i pronaći mu glans, što mi je bilo posebno teško izvesti na tako malom primijerku.
Nakon dosta vremena, a i sama sam se čudila kako Edi ništa ne govori, napokon sam uspjela kožicu malo svući tako da se ukazao mini glavić, bio je zaista smiješan, kao malo veći klitoris, kakve je bilo lako naći u svim medicinskim knjigama, ali o mini penisu se tada dosta teško nalazilo nešto više osim opisa da postoji mikro penis, ali slike su bile rijetke.
Tad sam primijetila da se mini pi počeo uzdizati, iako je teško dati naziv erekcija za takav mini pi, ali izgleda da je moje navlačenje i stiskanje urodilo nekim rezultatom. Mini pi se napeo i uzdigao na veličinu mog malog prsta. Brzo sam uzela ravnalo i izmijerila nekih 5 cm, jako je bilo teško utvrditi odakle početi mjeriti, jer je skrotum bio pomičan a pubis postavljen sa masnim slojem koji je više slićio venerinom brežuljku. Opet sam uzela foto aparat i uslikala taj rijedak primjerak muškog roda u punoj erekciji.
- Vidim da pravilno regaira na podražaje. To bi bilo sve za danas .
Tada sam mu spustila haljetak i pokrila njegove muške atribute, ako se to moglo tako nazvati.
- Možete se ustati i odjenuti. Vidite da nije bilo ništa neugodno, bila sam pažljiva prema vama, jesam li?
- Da gospođo.
To su bile prve rječi koje je izrekao, poslje vjerojatno jednog sata moje pretrage.
- Kako je već kasno za vratiti se na posao, rado ću vas odvesti sa autom do kuče.
- Hvala gospođo. Nema potrebe...
- Nadam se da mogu i ubuduče računati na vašu suradnju?
Edi nije ništa rekao, ponovila sam opet :
- Da li mogu računati na vašu suradnju i u buduče, ako mogu, tad se možete već sutra javiti kod moje tajnice .
- Da gospođo biću vam na raspolagnju kad god me zatrebate, i sutra dolazim kod vaše tajnice.
- Jako dobro mladi gospodine, nečete se morati javiti na daljnje lječnićke pretrage, ja ću vam sve papire srediti, jasno nečemo nikome odavati detalje vašeg lječnićkog pregleda.
- Da gospođo.
- Doviđenja mladi gospodine sad ste već buduči zaposlenik u našoj bolnici.
Edi je tiho nešto pozdravio i otišao.
četvrtak, 27.08.2009.
Znanstvena erotika 3 dio
Nastavak price: Posebno rijedak primjerak 2 dio
Odmah sam obukla moj bijeli mantil i stavila stetoskop oko vrata, iako nisam imala nekog većeg iskustava za rad sa njim, ali kao vizualni efekt mislim da je bio pun pogodak. Nastojala sam da sve izgleda profesionalno, iako moje virkanje u nečiju intimu nije imalo nikakve veze sa znanošću, ali mene je osobno zainteresiro taj "muškarac".
- Skinite se tu u drugoj sobi, i navucite ovaj haljetak.
- Ali ja nisam mislio...
- Mladi gospodine, za znanost se treba žrtvovati, uostalom i vaše mjesto je u pitanju, ako nema suradnje, nema ni mjesta, što je jedan sat posvetiti znanosti u uspodredbi sa 35 godina rada na dobroj državnoj plaći.
Kad je to čuo, Edi je otišao u drugu sobu i presvukao se, vratio se pognute glave bez ijedne riječi i stao pokraj stola.
- Lezite na stol.
- Da gospođo.
Sad kad je Edi bio na stolu od uzbuđenja nisam znala kako bi dalje, vrtila sam se kao da sam neka studentica koja sama treba operirati srce nekom kralju, od treme se nisam mogla pokrenuti par minuta. Nakon što sam savladala to prvo iskušenje odjednom sam osjetila sigurnost i krenula. Počela sam sa ispitivanjem o tjelesnim kakrakteristikama, visina, težina, bolesti, sve sam zapisivala iako nisam znala u koju svrhu.
- Sad ramišljajte o vašem radnom mjestu, na mene se nemojte uopće obazirati.
Sa stetoskopom sam mu osluhnula disanje i srce te mjerila puls i sve što sam tog trena mogla smisliti kao uvod u moj pregled.
Tad sam mu na trbuh stavila jastuk, pa njegove ruke na njega, tako da nije mogao viditi što radim, tad sam nestrpljivo zadigla haljetak. Ispod grma plavih dlaka jedva se naziralo nešto malo, kao mali komadić hrenovke.
Jasno da nisam mogla jasno vidjeti kako to izgleda. Uzela sam foto aparat i slikala mu tijelo pa onda i taj detalj, najprije iz bliza, pa onda malo iz daljeg. Edi je imao miješane karakteristike dlakavosti izmedju povećanog ženskog trokuta sa vise uočljivim tragovima muške dlakavosti prema pupku i nogama. Odlozila sam foto aparati nestrpljivo uzela već pripremljeni električni šišač. Kad je Edi čuo kako zuji prenuo se, ali sam ga ušutkala sa riječima:
- Ništa ne brinite samo stojte mirno, moramo se žrtvovati za znanost...
Onda sam krenula od pupka prema sredini, šišala sam te plave dlake koje su otpadale kao da šišam ovcu u pramenovima. Kad je sve bilo ošišano sa malim mokrim ručnikom sam prebrisala ostatke dlaka.
Sad je na red došla pjena za brijanje koju sam nanijela u velikoj količini tako da se mala hrenovka opet izgubila, ali ovaj put u pjeni. Edi je samo uzdisao, a ja sam se pravila da ga ne čujem i uopće nisam obraćala pažnju na njega, jedino kad bi nešto progovorio, odmah sam ga svojim autoritetom poklopila i nekom frazom o znanosti.
Klasični brijač sa žiletom koji se mijenja je ustaljeni alat za skidanje dlaka, počela sam od pupka i klizla sa brijačem prema mjestu gdje bi penis trebao biti. Iza brijača je ostajala čista nježna koža. Ubrzo sam završila sa trbuhom i tad prešla na dio bedre koja je u blizini tog mini nježnika. Kad sam cijeli taj dio obrijala do potpune glatkoće, malo sam Ediu razmakla noge, najprije jednu pa drugu.
On se na trenutak ukočio, ali je brzo popustio. Tad sam dodala još malo pjene i počela brijati dio između nogu i malo po vrećici koja se inače zove skrotum, samo ovaj je bio mini skrotum sa mini jajima. Nakon još malo razvlačenja i brijanja, pa nakon brisanja sa mokrim ručnikom, sve je bilo potpuno vidljivo.
Teško je opisati kako je to izgedalo jer takvo nešto se ne viđa ni jednom u sto godina. Tijelo gledajući iz daljine je najviše sličilo kukovima žene, koji su bili naglašeni sa karakterističnim masnim tkivom na bokovima. Mons veneris je isto tako puniji, jedino između bedri se nije nalazila vulva, nego mala hrenovka, koja je samo podsjećala na penis. Tek kad bi se noge malo razmaknule ispod tog mini penisa, bila je vidljiva mini vrećica sa jajima ili testisima.
Sad sam već bila zainteresirna i za naučni dio ovog saznanja, ali onaj erotski me još jače uzbuđivao, osjetila sam kako mi se gaćice natapaju sa mojim sokovima, a rumenilo navire na lice.
Nastavak slijedi uskoro
srijeda, 26.08.2009.
Posebno rijedak primjerak 2 dio
Sutradan od jutra me držala nekakova napetost, želja da još jednom pogledm taj nebićni penis, tako poseban, tako meni zanimljiv, ni sama neznam zašto me takva jedna minijatura izazivala, uzbudila, poželila sam ga opet vidjeti, samo nisam znala kako to izvesti. Cijeli dan sam bila u nekom zanosu i uronjena u misli kako da ga bar malo dotaknem ili bolje pogledam.
Dio dana sam opet provela slušajući preostale kandidate za to mjesto, ali u cijelo vrijeme mi se u mislima javljao onaj zanimljivi mini, tako da ove posljednje kandidte skoro da nisam ni vidila iako su pred menom pričali svoje životne priče, ali bila sam odsutna.
Napokon pred kraj radnog vremena sam uspjela forme radi primiti svih i tajnica mi je podnijela listu svih kandidata ispisanu sa svim detaljima o njima.
Kad sam malo bolje proanalizirala sve, vidila sam da Edi ima dobre predispozicije za to mjesto, iako je bilo još par kandidata sa večim iskustvom, ali nekako sam se priklonila mišlju da je Edi najbolji vijerojatno radi kooperativnosti koju je pokazao.
Razmišljajući o mojim dečkima nisam ni vidila da je radno vrijeme vec odavno završilo, pa sam onako puno impresija otišla kući. Cijelo popodne i večer mi se stalno vračala slika mog minia pred oči. Ukučani su me pitali je li mi se danas nešto dobro dogodilo jer izgleda da sam se cijelo vrijeme večere smiješila i bila dobre volje, jasno sam im odgovorila da sam ovih dana
na pragu nekih novih spoznaja u svom poslu koje će vjerojano pridonijeti kao i svaki uspijeh zadovoljstvu pojedinca.
Otvoreno priznajem da me taj mini fascinirao svojom posebnosću, jer sam jedva dočekla večer kad sam se povukla u svoju sobu i počela se milovati zamišljaći da mi je taj mini u rukama, da ga dodirujem igram se sa njim, ne nisam zamišljala nikakvu penetraciju, nego više kao neku neobićnu igru sa tim unikatnim penisom.
Dodirivala sam se po usminama i klitorisu, bila sam cijela mokra kao da da sam imala odnos sa nekim macho mužjakom, orgazam je bio snažan kao da sam jašila na pastuhu. Jedva sam se umirila i zaspala.
Sutradan odmah od jutra sam smislila plan. Javila sam tajnici da pozove gospodina Edia, jer po karakteristikama je on najbolji, samo je potreban još jedan razgovor radi potpisivanja ugovora i da utanaćimo neke detalje.
Tajnica je je poduzela da ga pronađe što prije.
Smislila sam plan, u moj mali stan sam iz bolnice odvezla jedan mali kirurški stol koji je bio škartiran iz upotrebe radi zastarijelosti, a bio je jako pogodan za prenijeti ga, jer mu je prvobitna namijena bila za rad na terenu, tako da se mogao jako lako rastaviti u nekoliko djelova i za samo par minuta satvaviti, a kad se pokrije sa plahtom, izgledao je kao prava bolnička oprema.
To popodne sam ga odnjela i montirala sama u sobu u stanu, sve sam pripremila, još je samo zamorca trebalo uvjeriti da legne na njega.
Protekao je još koji dan i oko podne se pojavio Edi na mojim vratima kancelarije. Poged mu je bio spušten prema podu, ali je meni bio jako simpatičan tako posramljen i smeten.
- Izvolite Gospodine Edi, sjednite. Znate vaše su karakteristike među najboljima, ali imam još nekoliko isto takovih kandidata, sad mi je jako teško koga izabrati, prevladače vjerojatno osoba koja će ponuditi nešto više za znanost ili neko posebno zalaganje.
- Da gospođo.
- Predlažem vam da vi date mali doprinos znanosti, za uzvarat ću vas primiti na radno mjesto, je li se slažete?
- Da gospođo, svakako sve bih napravio za ovo mijesto.
- Odlično, sada mi potpišite ovaj dokument, i ovaj bianko ugovor, to je za svaki slučaj ako nešto krene po zlu da vam mogu dati otkaz ukoliko nemam vašu odanost i poslušnost.
- Da gospođo.
Edi je nakon krtkog čitanja potpisao oba dokumenta. Sve sam spremila u veliki sef gdje su stali svi važni ugovori. Zaključala ga i rekla :
- Kako vam nebi bilo neugodno predlažem da naše malo znanstveno istraživanje provedemo na jednom mirnijem i polu privatnom mjestu, nadam se da se slažete.
- Da gospođo.
- Sačekajte me na prkiralištu, sad cu ja doći.
Nakon još par uputa tajnici o neodgodivom sastanku, izašla sam na parkiralište, tamo je Edi čekao dala sam mu znak rukom i on je ušao u auto. Dok sam vozila naglasila sam veliku važnost znanstvenih radova u istraživaju za medicinu, jer svaki pojedinac je dužan dati doprinos zajednici i s time općem dobru.... Edi je samo odgovarao :
- Da gospođo.
Dovezla sam se do mog čuvenog stana za moje vikend avanture. Pažljivo i uvijek istim načinom rekla am Ediu da me slijedi 10 metra od mene kako nebi izazvali sumnje kod stanara. Ulazna automatska vrata sam ostavila odškrinuta sa malim komadićem zgužvanog papira, počela sam se
penjati po stepenicama, pazeći da me Edi sljedi. Ušla sam us stan, nekoliko sekundi poslije mene i Edi.
Nasatavak sutra!!
četvrtak, 20.08.2009.
Malo da se pohvalim ali 60.000 je ljepi broj
Malo prije sam pogledala na brojac posijeta i bilo je 60.000
Koja slucajnost iz 69 zemalja.
Posebno rijedak primjerak
Davno je to bilo, ali sjećam sa kao da se dogodilo danas, jer takvo nešto se može vidjeti dosta rijetko, ili se varam, možda me moji čitatelji uvjere u suprotno.
Kao i u svakoj bolnici, tako i u našoj je bila potreba povremeno zaposliti i novo mlado administrativno osoblje, jer stari odlaze u mirovinu. Dogodi se da iz nekog razloga nemamo na raspolaganju odgovarajućeg čovjeka za neko posebno mjesto. Na natječaj za jedno pisarsko mjesto, ajmo ga tako nazvati, da se ne bi neko prepoznao, bila je potrebna fakultetska diploma. Za takve slučajeve uobičajeno je bilo da ja uzimam stvar u svoje ruke, i to doslovno.
Kad mi je tajnica donijela sve molbe, kako je meni bilo zanimljivo vidjeti ko će se sve javiti i kako taj neko izgleda, da ne bi morala idućih 10 tak godina gledati neku odvratnu facu, želila sam osobno vidjeti sve zainteresirane.
Dogovorila bi da dođe njih po 10 na dan, tako da mi bude zanimljivo bar par dana. Redali su se najrazličitiji ljudi, mali, veliki, stari, mladi, muški, dok je ženskih bilo ipak nešto manje.
Po mom starom već uhodanom običaju svakog bi osobno preispitala do najmanjih sitnica koje bi se danas vjerojatno smatrale kršenjem ljudskih ili radničkih prava. Tada je to bila uobičajena stvar nekome zaviriti u privatni život, a upravo su me te situacije posebno golicale i zanimale. Uživala bi postavljati neugodna pitanja posebno nekim samouvjerenim tipovima, ali kad je u pitanju dobar posao, svi oni bi se smekšali i nastojali ugoditi ravnateljici, znajući da su im tad šanse za posao veće.
Moje buduće suradnike sam prvo pitala o struci, pa o iskustvu, onda o obitelji, a neki put i o precima. Posebno sam uživala poslije dužeg preispitivanja o svim detaljima propitati ih za muža, ženu, djevojku, dečka, a onda ako bi mi se neki od ispitanika učinio dobrim sugovornikom, lagano bi se približavala još intimnijim stvarima kao što je sex.
Već isfrustriranog obično mladog muškarca bi vješto navela da započne priču o djevojkama, tobože da nam je važno da svaki naš zaposlenik ima stabilnu vezu, kako ne bi brojni izostanci bili poremećaj u poslu. Tad bi se mojim dečkima obično razvezao jezik, jer bi ih dovela u stanje nekog transa, tako da bi oni pričali sve i svašta. Na taj način sam izredala sve dosadašnje kandidate, ali došao je Edoardo, zvaćemo ga skraćeno Edi.
Nakon rešetanja sa svim mogućim pitanjima, na koja je odgovorio precizno upitala sam ga za ženu. Edi je bio zanimljiv momak, 25 godina zgodan srednjeg rasta, plave kose i svijetle puti. Kad je trebao odgovoriti na pitanje o ženi, naglo mu se raspoloženje srušilo, odjednom je ušutio. Ponovila sam:
- Da li imate ženu?
Edi je tad sasvim drugim glasom i jako tiho rekao:
- Ne.
- Dobro a djevojku?
- Neee.
Sad me već nešto počelo kopkati, tako zgodan muškarac a nema curu.
- Vjerojatno ste imali curu, ali je sad trenutno nemate?
.
- Mmmmmm , ne nisam imao...
- Kako to mislite, "Nisam dosad imao djevojku." Zanimljivo, a možda ste imali prijatelja?
- Da imao sam par prijatelja...
- Dobro, pa to je ipak nešto neobično imati prijatelja umjesto cure, koliko ste ih dosad promijenili?
- Kako to mislite?
- Pa rekli ste da ste imali prijatelje, intimno ?
- Ne, ne, nisam mislio intimno, nego onako kao svi ostali.
- Onda jeste li ili niste homić?
- Ne nisam.
- Znate, ipak, nama je potrebna stabilna osoba za ovaj odgovorani posao, a nekako nije uobičajeno da muškarac nema partnericu, znate, u tom slučaju mislim da niste za ovo mjesto osim ako mi to nekako ne objasnite detaljnije, tad bi mogla možda razumijeti vaše motive.
Nakon vidljivog nećkanja i razmišljanja napokon je Edi odgovorio tiho:
- Jednostavno nemam neke potrebe biti intiman ni sa muškim ni sa ženama.
- Aha, tako. Ali gledajući fizički, vi ste muškarac, a kako to da nemate potrebu za sexom.
- Pa znate, ne znam kako da vam to objasnim.
- Ne morate objašnjavati, ako ne želite mjesto, ne morate mi ništa reći...
- Kako bi vam rekao, nemam potrebe ...
- Znači sve je u redu sa vašim muškim aparatom, samo nemate želje?
- Pa znate ...
- Ovako, mi ovdje nemamo tajni, jer mi radimo u bolnici, jer ionako prije nego i ako budete primljeni morate na sistematski pregled kod svih naših liječnika. Kako sam ja ravnateljica, meni ništa ne može promaći, svi papiri dolaze kod mene na stol, uostalom i ja sam liječničko osoblje, pa meni možete povjeriti sve tajne....
- Neznam, kako bi vam to objasnio, malo sam smeten, sram me je ...
- Nema uopće problema, isto kao kod liječnika, možete sve reći jer ionako smo u bolnici...
- Tad sam se dosjetila jednog trika koji bi obično nekima razvezao jezik. Sa vješalice sam preko moje odjeće obukla bijeli mantil, kojeg sam morala inače imati kad bi obilazila bolnicu. Ponovno sam sjela na moju fotelju i kao slučajno se zadubila u papire ne gledajući više tog momka u oči, samo sam glasno rekla:
- Onda da čujem odgovor, ili da zovem slijedećeg ...
- Ne, čekajte, meni je to mjesto potrebno, a imam nekih problema dolje, pa ne znam kako bi vam to rekao..
- Slobodno recite, pa imate valjda povjerenja u ovu bolnicu, kako ste inače došli raditi u ustanovu u koju nemate povjerenja.
- Znate malo mi je neugodno, jer ste žena ..
- Ok dobro pozvaću vam dva liječnika, ako tako želite?
- Ne ne , reći ću vam.
- Dobro da čujem, nemojte me više zavlačiti, mogu zamisliti kakav problem bi napravili u vašem odgovornom poslu, kad sad radi jedne sitnice ovoliko zavlačimo...
- Ne, evo odmah ću vam reći. Progutao je knedlu u grlu, pogledala sam ga preko naočala i opet spustila pogled u spise.
- U tom pogledu sam malo nerazvijen...
- Kako to mislite? Nemate jedan testis ili?
- Ne nije to, nego nerazvijen..
- Kako mislite, molim vas da budete konkretniji, ovo je zadnje upozorenje, ako ne želite pokazati odanost ustanovi, ne morate ni posao dobiti.
- Mali je.
- Kako mali, valjda ima i to neku mjeru?
- Mali, jako mali. Toliko mali da se dosad nisam usudio prići ni jednoj djevojci...
- Ma dajte, to ste umislili, nema tako malog, svaki ipak posluži svrsi.
Tad sam se ustala i otišla do vrata, zaključala ih da slučajno ne uleti sekretarica, iako je to bilo malo vjerojatno da će doći bez najave telefonom. Opet sam sjela u fotelju i naredila mu:
- Ustanite se i dođite tu.
Edi se ustao, stao ispred mene i mirno čekao. Tad sam uhvatila njegov remen i počela ga otkopčavati, kad je shvatio šte se događa, trgnuo se, ali sam ga brzo vratila u poslušnost.:
- Stanite mirno, ipak smo u bolnici i ovdje se neka pravila moraju poštivati, ako nećete, mogu vas poslati kod ekipe liječnika da vas ona pregleda i donese meni izvješće, ili ću to i ja sad za jedan minut obaviti i onda ne morate više kod njih.
Opet je progutao knedlu i ostao miran gledajući neke nevidljive fleke po zidovima. Polako sam otkopčala remen, zatim spustila hlače, i na kraju spustila i gaćice. Ono što sam tad vidila prešlo je sva moja očekivanja. Na mjestu gdje bi trebao biti penis, bio je samo grm dlaka kao u neke žene. Tek kad sam pažljivo razgrnula te dlake ispod je stajalo nešto malo kao pola mog malog prsta, ispod toga mala vrećica veličine zrna grožđa, ipak se naziralo da su to dva zrna, ali zaista minijatura.
Nisam se mogla suzdržati nego sam poviknula :
- OOOOHHHHH...
Ne skidajući pogled sa tog smiješnog organa, a niti ne gledajući na moj radni stol, napipala sam ravnalo s kojim sam se redovno igrala po stolu i parala papire. Prinijela sam ravnalo tom malom prstiću i izmjerila 2.5, da centimetara, da ne bi pomislili da se radi o inčima. Tobože stručno sam premjerila i debljinu koja je bila još smiješnija, samo nisam smjela to ničim pokazati, iako sam u sebi pucala od smijeha i iznenađenja. Jedva se suzdržavajući sam uspjela nešto zapisati u dosje, iako takve podatke jasno nismo nikad upisivali. Mirno sam rekla:
- Obucite se, sve je uredu.
Još sam ga upitala za neke bezvezne stvari u vezi posla i rekla da ću mu javiti naše namjere. Pozdravili smo se. Otkazala sam sve daljnje kandidate za sutradan, pod izgovorom da moram nešto hitno obaviti.
Morala sam otići doma da dođem do zraka. To novo saznanje da ima muškaraca sa takovim alatom me istovremeno iznenadilo, uplašilo, zbunilo, ali i zaintrigiralo, ne samo to, osjetila sam i nekakvo sexualno uzbuđenje, ne mogu to opisati kakvo, ali me taj mini penis uzbudio više nego da sam vidjela neki pozamašni. Jasno da sam tog cijelog dana bila u nekakvom spolnom zanosu, jedva sam čekala večer da umirim moje tijelo.
ponedjeljak, 17.08.2009.
1963 - Prva bracna noc
Limuzina nas je dovela do ulaza u dvorište i vrta kuće.
Vozač nam je otvorio vrata i pozdravio nas je.
Orlando me odveo kroz vrt do ulaznih vrata kuće, tad me poljubio onako zapravo na francuski ili filmski poljubac. Uhvatio me ispod koljena i ispod ruka i podigao te penio preko praga kako je bio običaj. Bila sam sretna da je to mogao napraviti jer je on bio krupan muškarac, bas kao i ja visoka i elegantana sada već skoro žena.
Kuća je bila pusta, odjednom ta velika promjena iz velike gozbe i glazbe u tihe odaje njegove kuće. Polako me počela hvatati trema. Bila sam toliko zbunjena da nisam znala ni kamo krenuti, kao plastična lutka sam stajala na velikom hodniku kraj ulaza i čekla što će sad već moj muž reći da činim.
Uhavtio me za ruku i poveo prema spavaćoj sobi. Polako smo se penjali po stepenicama a ja sam usporavala od sada već definiranog straha prve bračne noći. Stala sam kao skamenjena na sredini sobe i opet čekala. Na sreću Orlando mi je tad prišao i nježno me zagrlio i ljubio. Tek tad sam se sjetila uputa koje mi je dala teta što treba napraviti.
Okrenula sam se leđima prema mužu i počela skidati dijelove odjeće. Najprije veo, pa sam počela otkopčavati vjenčanicu, koju sam spustila prema podu. Ostala sam u korzetu koji nisam mogla sama skinuti, ali to je ionako bila dužnost muža. Povukla sam mašnu vezice i okrenula se prema njemu, on je znao što sad slijedi, počeo je razvezivati vezice. Lagano sam osjetila kako stisak korzeta oko mog tijela popušta, kad je razvezao sve, rukama sam prihvatila korzet, da ne ostanem polugola i otišla u kupaonu.
Tamo sam se svukla do kraja i opet malo osvježila pod tušem. U velikom ogledalu je moje tijelo izgledalo još ljepše nego kod moje kuće. Polako sam obukla spavaćicu i razvezala kosu te ušla u spavaću sobu. Orlando je već bio obučen u piđamu, na trenutak je i on otišao u kupaonu, a ja sam za to vrijeme legla na krevet i čekala kao žrtveno janje.
Kad je on ušao pogasio je svijetlo i legao kraj mene. Najprije smo oboje ležali tako nepomični par minuta i samo se držali za ruke, valjda da se malo priberemo i dođemo u stvarnost. Tad se okrenuo prema meni i počeo me ljubiti. Najprije po obrazu, a kasnije i po usnama, sad sam se već opustila i oživjela. Uzvratila sam mu te dugo očekivane nježnosti i poljupce.
Ovaj put je ipak bilo različito nego do sada, polako se počeo penjati na mene, sad je već ležao na meni i osjetila sam po prvi put ugodnu težinu i snagu muškog tijela na sebi. Tad sam se ukočila, ali sam se sjetila uputa moje tete i samo mirno ležala blago raširenih nogu, jer teta je rekla da on već zna što treba napraviti dalje,a ja, samo neka se opustim i uživam, iako užitak ne dolazi prvi put, bar tako mi je ona rekla.
Osjetila sam tvrdi ud na mom trbuhu, tad je spustio donji dio svoje piđame, zadigao moju spavaćicu, malo se spustio niže, rukama me nježno dodirivao po mojim dojkama, tad se počeo penjati prema gore. Osjetila sam pritisak na moje međunožje, ali jasno da od žbuna mojih dlaka nije mogao iz prve pogoditi ni probiti ulaz.
Onako u mraku stajala sam ukočena i čekala što će se tad dogoditi, bila sam uzbuđena, ali i prestrašena. Osjetila sam da rukom namješta svoj ud i rastvara moje usmine, tad je naglim trzajem uletio u moju rodnicu. Malo sam se trgnula, ali ne od bola, već od iznenađenja kako je brzo ukliznuo u mene. Počeo je ritmickim pokretima ulaziti i samo malo izlaziti iz moje nutrine, svaki slijedeći napad je bio dublji i sve više me ispunjavao.
Osjećaj je bio predivan, a suprotno onom što mi je teta rekla da neće biti užitka prvi put, meni je taj užitak došao jako brzo, vjerojatno jer sam doživjela nešto posve novo. Po cijelom tijelu sam osjećala pritisak muškarca koji je sad bio moj muž, ta stvarna bliskost, iako dijelom preko nasih noćnih odora, me snažno uzbuđivala, bilo mi je potrebno samo minuta i osjetila sam već grčeve orgazma.
Ubrzo se Orlando poceo grčiti i usporio je sa svojim pokretima trljanja po mojoj rodnici, zabio se sve dublje unutra i počeo uzdisati. Nekoliko puta se još zabio do samog kraja moje rodnice, sad me već počeo boliti taj snažni pritisak, suze su mi potekle, ne toliko od neočekivane boli, nego više od uzbuđenja da sam napokon postala žena. Orlando je dahtao još neko vrijeme na mom vratu, bio je uzbuđen te me ljubio po vratu i čelu. Tad se polako okrenuo na svoju stranu kreveta, još smo se držali neko vrijeme za ruke i utonuli u prvi bračni san.
Ujutro pod novim sunčevim zrakama smo se oboje probudili skoro istovremeno, ljubili smo se i milovali, ali samo preko spavaćice, može vam izgledati čudno, ali još me moj vlastiti muž nije vidio golu, samo je u mraku osjetio moje tijelo. Razgovarali smo i tad sam se izgubila u kupaonu gdje sam obukla grudnjak, gaćice i kombine, jer je prava žena tako morala biti odjevena. Tek tako pokrivena sam u kućnoj haljini izašla u sobu. Okrenuta leđima prema njemu obukla sam već pripremljenu odjeću. Izašli smo iz sobe zajedno na doručak.
Sluškinja nam je pripremila stol i poslužila sve po protokolu tih vremena. Ponijeli smo naše kofere i autom otišli na bračno putovanje.
1963 B Vjenčanje
Napokon nakon tih slatkih muka stigao je dan našeg vjenčanja.
Od jutra su počele moje pripreme. Uobičajeno je bilo da je za cijelo vrijeme tih priprema još jedna rodica a najčesce teta bila cijelo vrijeme prisutna kod najdetaljnjijih priprema. Kupanje u pjeni i mirisnim uljima, ali bilo je i detalja koje sam morala napraviti, na svu sreću tu je bila moja teta koja je znala za sve moje najintimnije tajne, a jedna od njih je bila moja povećana dlakavost skoro cijelog tijela dobro ne kao muški, ali sam od nekih manje dlakavih muškaraca bila dlakavija.
Jedino me teta u odrasloj dobi vidjela golu i prema njoj se nisam sramila pokazati svoje tijelo. Nakon kupanja u čemu mi je ona pomogla temeljito jer me sapunala po leđima i pazila da svaki dio mog tijela bude perfektan, a to je bilo jedino moguće tako da mi je pomogla obrijati noge sa svih strana, jer onaj dio iza bedra bi skoro uvijek ostavila šaren, jer nisam uvijek pogodila napamet na tako skrivena mjesta. Sa dva brijača moje noge su zablistale u punom sjaju. Još malo mi je pomogla oko pazuha i dijelova ruku koji su isto bili dosta dlakavi.
Budući muž me nije smio vidijeti u takvom muškobanjastom izdanju, što se onda posebno pazilo. Isto tako se dlake na Evinom ili Venrinom brijegu kako se to tada nazivalo, nije se smijelo dirati, dlake su morale ostati tako ala natural, jer obrijana žena u međunožju se tada smatrala bolesnom ili kurvom. Isto tako je bilo pravilo i za mušku kosu, kratku kosu ili ćelavu glavu su imali samo zatvorenici i psihički bolesnici, jer su ih na taj način obilježavali kako bi bili lako prepoznatljivi ako pobjegnu.
Teta mi je dala još posljednje upute za bračnu noć, kako treba leći što napraviti prije, što poslije i jos neke detalje koji mi tada nisu bili jasni u svezi muško ženskih odnosa. Slijedilo je oblačenje u posebno čipkasto rublje, čarape sa čipkastim podvezicama, ali i halterima. Steznik je tada bio obavezni dio ženske garderobe, a za ovu priliku je to bio poseban sa vezicama na leđima koji se mogao obući jedino uz nečiju pomoć.
U bogatim obiteljima kao što su bile naše, za to su zaduzene posebne osobne sobarice, koje su asistirale svakoj dami prilikom oblačenja, ali takvu sluškinju je mogla dobiti samo udata žena.
Napokon nakon dugotrajnog oblačenja Teta i sluškinja su me uspjele obući do podneva. Točno tad je došao moj zaručnik po mene u našu kuću. Cijela ceremonija je bila usklađena po pisanom protokolu. Velika crna limuzina nas je odvezla do crkve, a tamo su već prije stigli uzvanici, bilo je ih je prema tadašnjem običaju jako puno, negdje oko 500.
Crkvena svečanost je protekla uobičajeno, iako malo duže nego u današnje vrijeme. Fotografi su snimali kako su nas uzvanici obasipali konfetima, sve je billo kao na filmu, kako jedna djevojka može samo poželiti.
Svečana večera je trajala od 5 po podne pa sve do točno u ponoć, kada se svečanost završava i mladenci odlaze u svoju spavaću sobu.
Svečanost je bila dugotrajna s jelima po posebnom meniju za takve prilike, između obroka su se držali govori. Prvi bračni ples koji otvaraju mlada i mladoženja je bio jedan poseban moment, jer oboje smo bili školovani u plesnoj školi te su naš ples svi uzvanici gledali sa divljenjem. Sad sam već postala kraljica. Tako sam se tada osjećala.
Pred kraj večere već me počela hvatati neka panika ili nestrpljenje prema onom sto slijedi, a to je bila prva bračna noć, koja je svakoj poštenoj djevojci donosila nešto posve novo i nepoznato. Poslije deset sati već sam ušla u neki moj trans, vjerojatno uz pomoć vina i šampanjca koje se uobičajeno pije na vjenjčanju, ali mislim da je moj trans bio više od nestrpljenja da osjetim muškarca na sebi, kako se to onda kazalo.
Napokon točno u ponoć kao mladenci pozdravljamo goste mahanjem ruke, a ja kao mlada šaljem poljupce iz ruke svima po sali te mi odlazimo. Limuzina nas vozi u njegovu kuću. Uskoro ostajemo sami, moje nestrepljenje raste kao i moj strah ili neki nepoznati osjećaj neizvjesnosti.
nedjelja, 16.08.2009.
Nekad je bilo tako 1963 god.dopuna price No. 05
Orlando je potjecao iz velike, poznate i bogate obitelji što mi je stvorilo dodatni motiv da počnem razmišljati o braku. Jedino me smetalo što je bio puno stariji od mene, nekih 10 godina. Po njegovom ponašanju i upornosti navaljivanju na veću intimu koju sam vješto odbijala brzo sam shvatila da je iskusan muškarac. Kako sam ja potjecala iz katoličke obitelji gdje je tad utjecaj vjere i obitelji bio poprilično jak, a posebno me moja majka uvjerila da spavanje skupa, kako se to nekada zvalo, ne dolazi u obzir prije braka, tako sam se i ja ponašala shodno tadašnjim normama.
Djevojke za koje se pročulo da su spavale sa nekim muškarcem prije braka, a posebno ako bi se nakon toga razišli smatrali su kurvama, ne samo muški nego i žene. Bilo kakvo ljubljenje na javnim mjestu čak i u braku se smatralo nepristojnim i raskalašenim ponašanjem. Norma je bila da tek kad se djevojka zaruči smiju skupa izlaziti i držati se pod ruku. Takvih pravila sam se i ja držala. Pogotovo zato sto je tadašnje uvjerenje i praksa bilo da ako djevojka da, a zna se na što se mislilo da daje, svoje tijelo, prije braka, najvjerojatnije će je dotadašnji zaručnik ostaviti ili smatrati manje vrijednom nemoralnom ženom.
Nakon godine takvog hodanja zaručili smo se. Zaruke su svečanost po veličini i važnosti sličile na samo vjenčanje, pisale su se pozivnice, donosili darovi, tu bi dolazila mnogobrojna rodbina i prijatelji. Zaručnica, ovog puta to sam bila ja, bi imala bijelu haljinu koja je simbol čednosti i nevinosti, pokrivenu kosu sa velom koji je upotpunjavo tu simboliku.
Zaručnik je simboličnim činom prosidbe zamolio mog oca za moju ruku. Uživala sam kao princeza u cijeloj svečanosti koja je trajala cijelo večer, naravno uz prigodno jelo, piće, muziku i ples. Nakon ovog bila sam ozbiljna zaručena djevojka i više nije bilo udvarača koji su mi prilazili. To vrijeme od zaruka do braka je najljepše razdoblje mog života, to je poseban osjećaj iskušenja gdje je sex tu blizu na dohvat ruke, ali ga zaručnici nisu smjeli konzumirati sve do prve bračne noći.
Zaljubljenost i odanost je tad na visini, što uzrokuje veliku pažnju oboje partnera u ponašanju. Orlando me svaku večer negdje vodio. Najčesće u kino, ples, kazalište prijeme i poluslužbena druženja na koja su dolazili poslovni partneri. Večere su bile posebna ugoda na koje smo išli često.
Za djevojku kao ja, koja sam prije toga bila najčesće doma, to je bila ugodna novost u životu. Točan datum vjenčanja je bio zakazan, a naše nestrpljenje za dodirima i intimnošću je iz dana u dan raslo. Moju već od ranije uzavrelu sexualnu strast sam jedva smirivala. Dok smo bili zajedno poslije svakog izlaska, kad bi se negdje sakrili u škurinu stalno sam se stiskala uz Orlanda, osjećaj ugode bi me tad prožimao po cijelom tijelu, kad bi me dodirnuo po vratu, pa nakon toga sa rukama lagano prešao po mojim leđima ili struku, a ponekad bi mu dopustila da mi malo dodirne moje velike grudi, naravno samo preko odjeće i to bi i on i ja glumili kao da je bilo slučajno, tad bi osjetila kako mi se međunožje počinje puniti sa sokovima.
Toliko su me te situacije uzbuđivale da bi skoro svaku večer dolazila potpuno mokrih gaćica doma. Kad sam se malo uhodala stavila bi malo vate, kao za vrijeme mjesečnice koja bi upila taj znak moje povećane sexulane strasti. Jedva sam se suzdržavala da ne stisnem Orlanda i povalim ga bilo gdje u autu, ili na nekoj livadi gdje god bi se našli, ta misao o kršenju predbračnih pravila me svakim danom sve više obuzimala.
Da nije bilo mog vjernog staklenka, ili VE kako sam tad zvala moj umjetni falus s kojim bi se svaku večer nakon sastanka zadovoljila vjerojatno bi poludila od te igre vatre i vode. Svaku večer sam nestrpljivo čekala sastanak ali i rastanak sa Orlandom, kako bi hitro otišla doma u kupaonu ili moju sobu i tamo se nabrzinu svukla i legla u krevet da bi što prije ugasila tu uzavrelu vatru u mom međunožju. Najvjerojatnije odatle potiče moja svakodnevna potreba za sexualnim zadovoljenjem koja me drži od mladosti.
Malo smo bili zaokupljeni sa slanjem pozivnica za naše vjenčanje, jer je to trajalo cijeli mjesec, jer smo osobno uručivali pozive svim našim prijateljima i rodbini, što je bilo tada uobičajeno, a isto tako je bila uobičajena i večera nakon toga u kući domaćina. Cijela se obitelj mjesecima pripremala za taj veliki i svečani čin, svi su imali svoja zaduženja.
Nekad je bilo tako 1962 god.dopuna price No. 05
Ipak i meni se sreća osmjehnula jednog dana kad sam na jednom prijemu, već pomirena sa sudbinom da za mene nema pravog zaručnika, nešto se novo dogodilo.
Jedna od mojih rodica Maria me upoznala sa jednim krupnim i markantnim ali podosta starijim gospodinom. Bio je to Orlando.
Orlando me odmah zadivio sa svojom vještinom govora, humora, znanja i avantura koje je doživio, ne nisu to bile avanture sa ženama kako se danas po tom pojmu naziva, već putovanja na kojima je obišao veći dio svijeta kao avanturist i trgovac u obiteljskoj firmi. Već te prve večeri smo zaplesali kao na nekom filmu koji su mi tad bili uzor u mojim snovima.
Zablistala sam kao princeza i činilo mi se da me cijela sala promatra kako ja i Orlando plešemo i vrtimo se u zanosu žive muzike. Jasno mi je bilo da sam se zaljubila na prvi pogled. Odmah smo dogovorili da se nađemo već sutradan i tako svaki dan za redom unaprijed. Orlando je ipak povremeno morao putovati u tad daleke zemlje i nije ga bilo po nekoliko dana, ili čak mjeseci.
Ali da ne zaboravim kako se moja veza razvijala. Svakako je jedan od važnijih trenutaka u životu svake djevojke prvi poljubac. Osim blagih dodira na plesu tijelom i po obrazima nismo imali neke prisnije dodire, možda nekih mjesec dana, jer ja sam u tom pogledu bila prilično stidljiva i kad bi se Orlando priblizio da me poljubi na rastanku naših svakodnevnih susreta, ja sam mu redovno podmetnula lice, a nikako usne, iako me vruća želja vukla da se poljubim onako kao na filmu sa njim.
Ipak došlo je vrijeme kad se i ta faza ljubavi dogodi. Jedne jesenske večeri nakon izlaska u grad i jednog ljubavnog filma kojeg je on kao slučajno odabrao, ali to mi je tek kasnije postalo jasno da ništa nije slučajno.
Dok smo šetali uz obalu, s mora je zapuhuo svježi vjetar, i kako smo oboje bili ljetne obučeni, tako smo se spontano stisli jedno uz drugo i nekamo potražili zavjetrinu.
Ispod jedne palme na putu do auta smo se stisli i čekali da prestane jesenska kiša, ali sve se skupa odužilo, a mi smo pričali i stiskali se jedno uz drugog. Tad sam prvi put osjetila snažnu potrebu za muškim tijelom, za zagrljajem, za poljupcem. Sve mi se činilo kao da sam glavna glumica na filmu. Kad sam osjetila njegove snažne ruke na leđima kako me privijaju uza se, osjetila sam se toplo, sigurno, nekako čudno uzbuđeno.
Tad sam osjetila i onaj pravi fizički osjećaj ljubavi, tad su mi prestale djelovati moje moralne kočnice i samo sam se prepustila tom muškarcu koje me stisnuo uza se i počeo ljubiti po licu, da bi već poslije pola sata njegovi poljupci prešli na moje usne.
Polako najprije samo ovlaš, a svaki put sve bliže i snažnije naše usne su se dodirivale, tad sam osjetila i spolno uzbuđenje, pravu ljubav koja je dolazila iz dubine mog tijela. Kad mi je usne pritisnuo snažno na moje i polako jezikom počeo rastvarati moje usne, bila sam već tad na sedmom nebu. Onu hladnoću koju je pravio vjetar i kiša sam zaboravila, osjetila sam toplinu koja dolazi sa svih strana.
Orlando mi je postupno svoj slatki jezik gurao sve više među moje usne, nije mi bilo baš najjasnije kamo jezik mora završiti, nekako sam se prepustila njemu i polagano opustila usta. On je sve snažnije i hrabrije ljubio moje usne a svojom muškom upornošću svaki put je uvlačio sve više taj nježni jezik u moja usta. Nekako mi je taj novi osjećaj godio iako mi se činio jako perverznim.
Iz meni nepoznatih razloga nisam se suprostavila kao dosad svim muškarcima, nego sam popuštala na svaki njegov novi pokret. Ljubili smo se skoro cijeli sat, a kišica je prestala, pa onako zagrljeni smo krenuli put auta. Odvezao me ispred kuće.
Tu mu nisam dozvolila da me poljubi u usta nego kao i svaku dotadašnju večer samo na obraz.
subota, 15.08.2009.
Nekad je to bilo tako 1960
Kako danas izgleda druženje, udvaranje, zaruke, brak, prva bračna noć i sam život u braku vam je vjerojatno poznato, ali dobila sam veliki broj mailova koji me pitaju kako je to bilo nekad. Tako je i nastala ova priča.
Tih godina druženja su bila uglavom na kućnim zabavama, vjerskim praznicima, ili po klubovima koji su uglavom bili odvojeni na muške i ženske. Kad kažem klubovi, to su nekako bili više interesni klubovi tipa škole šivanja, biblioteke, foto klubovi, filmski klubovi, umjetnički klubovi i slično. Ja sam bila učlanjena u nekoliko takvih klasično ženskih kao šivanje i vez, ali bilo je tu i sporta, izviđačkih, i nekih poluznanstvenih aktivnosti za mlade. Sve to skupa mi je jako brzo dosadilo već u ranijoj dobi do 20. godine.
Kasnije su me više privlačila miješana društva gdje je bilo i muških članova. Jedan od tih koji mi je ostao u jasnijem sjećanju je svakako i plesna škola, koje su tih godina nicale kao gljive. Tu negdje u 20 i nekoj godini kad su mi svi poznati počeli sugerirati da je već vrijeme da nađem zaručnika, to mi se učinilo kao jedan od perspektivnijih aktivnosti.
Učlanila sam se u plesni klub u našem kvartu. Ispočetka nam je profesorica plesa kako smo je zvali, u manjim grupama od nas desetak uglavnom djevojaka tumačila i pokazivala kako se uče koraci danas već zaboravljenih plesova kao što su tango, valcer, i još nekih manje poznatih. Muzika je bila živa, s klavira kojeg je svirao jedan stariji gospodin s naočalima i stalno se smješkao prema curama koje nisu znale napraviti prve korake. Profesorica je bila srednjih godina, ali sa finim manirima, bogatog i profinjenog riječnika i svakako odlična u plesu.
Osim sto sam tu naučila plesati, ništa drugo se nije dogodilo, jer u cijeloj grupi je bilo samo par dečki koji su bili meni do ramena. Uglavom sam ja pruzimala kao viša po rastu ulogu muškog plesača i vodila ples. To je bila svakako prilika koja mi tad nije bila posve definirana da budem malo bliža ženskom tijelu, što mi je stvaralo tad još nedefiniranu ugodu, ali koja se u nekoj sjeni cijeli moj život provlačila da mi je ugodno sa muškim ali i sa ženskim društvom.
Već iskusna u plesu, tad je trebalo tu vještinu iskoristiti u praksi i pronaći nekog odgovarajućeg dečka, ali to je samo bila teorija, jer na plesnjake su dolazili uglavnom slatkasti mali muškarci koji me ničim nisu fascinirali, a najmanje po fizičkoj karakteristici, jer nije bilo nijednog da je bio bar prst viši od mene, a kad bi i neki krupniji naletio, bio bi intelektulano smotan, i opet nisam našla sebi društvo, nisam se čak ni poljubila s muškarcem.
Vrijeme je prolazilo a ja sam još uvijek bila sama. Iako sam redovno odlazila na sve te društvene manifestacije, kao i obiteljske. Nekako već pod neizrečenim pritiskom rodbine i obitelji uz kao usputne razgovore tipa :
Sad ti je vrijeme da nađes dečka, zaručnika.
Sličnih priča sam se naslušala.
srijeda, 05.08.2009.
Ljetne avanture godine 1980 i neke 2 dio
Malo po malo sam ga cijelog ispipala pažljivo pretažujući svaki centimetar njegove kože, mišića, kostiju, zglobova.
Najviše me intrigirao njegov ud, bio je tvrd ko kamen. U trenutku kad sam ga dohvatila i počela opipavati a zatim i malo čvršće stiskati, on se počeo migoljiti i sklupčao se tako da ga više nisam mogla dohvatiti. Trebalo je tog stidljivog dečka nekako staviti pod moje raspolaganje, a ja sam uvijek imala načina da to izvedem.
Uzela sam remen s njegovih hlača, svojom težinom sam sjela na njega i svezala mu ruke, najprije jednu oko gornje cijevi kreveta, onda i drugu ruku i nekoliko puta sam sve omotala i zakopčala čvrsto remen. Kako se on i dalje opirao potražila sam još nešto za svezati mu noge. Njegove hlače su poslužile za zavezati mu jednu nogu za donji dio kreveta. Gornja plahta za drugu nogu, i sad je napokon bio raširen onako kako sam ja želila, miran i prestrašen.
Tad sam mogla u miru navlačiti njegovu vrećicu sa jajima, povlačiti i stiskati njegov ud, koji je mijenjao raspoloženje od malog stisnutog od straha, pa sve do tvrdog i napetog nakon mojih dodira noktima. Kad sam dobro ispitala njegovo tijelo bilo je vrijeme da ispitam sposobnost njegovog uda i nataknem se na njega. On se malo smiješio dok sam ga zajahavala, pa sam se polako spustila na taj tvrdi ud, bio je ugodan, baš me fino ispunio, ni prevelik ni premali, baš taman. Lagano sam poskakivala na njemu kao na konjiću, ili kao da jašem na valovima, ali opet ti dečki koji se ne mogu kontrolirati, svršio je i pošpricao me sa spermom.
Nisam bila zadovoljna tom brzinom pa sam se okrenula prema njegovom licu. Jednostavno sam sjela na njegovo lice, ali ništa se nije dogodilo, morala sam ga uvjeriti da me poliže. Najprije sam tako nalegla na njegovo lice da nije mogao ni disati, ni viditi, ni ništa čuti jer sam mu sa bedrima zatvorila i uši. Ta metoda izolacije od vanjskog svijeta se uvijek pokazala odličnom za uvjeravanja. Kad se počeo ritati, malo sam se podigla i rekla
- Sad je vrijeme da se naučiš lizati, ako ne znaš, opet ćeš dobiti mračnu macu na tvom licu. Uostalom to su tvoji sokovi, sad je vrijeme da ih naučiš pokupiti kad si ih onako brzo bez pitanja pošpricao po meni.
Prestraseni dečko se odmah uhvatio posla, više mu nije trebalo ništa pojasniti, povremeno bi se malo podigla kad je bilo potrebno da uhvati zraka i da promijeni ritam. Cijelo vrijeme sam držala njegov ud stisnut tako da mu ne bi palo na pamet napraviti neki krivi potez. Kad su svi moji i njegovi sokovi bili uredno polizani namjestila sam se za početak mog užitka.
Nakon dužeg jahanja napokon sam osjetila da mi dolazi strašni orgazam. Stisnula sam noge i skvrčila se nad njim, iako sam znala da ne može disati. Orgazam je bio toliko jak da se nisam mogla pomaknuti. Tek nakon upornih njegovih trzaja koji su me probudili iz mog orgazmičkog transa sam se uspjela podignuti sa njegovog lica. Tad je on počeo hvatati zrak. Pohvalila sam ga za lijep orgazam koji je pružio dami. Upitala sam ga:
- Ko spava na drugom krevetu?
On je nešto promrmljao:
- Prijatelj ...
- A kad se oni vraćaju?
- Oni će doći kasnije.
- Dobro, oni će te odvezati, do tad uživaj u mojoj aromi.
Tad sam mu svoje gaćice ugurala u usta, obukla suknju, bluzu, cipele i izašla. Noć je već sad bila ugodna za razliku od toplog dana.
Mirno, zadovoljno i polako sam odšetala do mog hotela. Lagani vjetrić mi je hladio moja uzavrela bedra i moju golu macu.
Na ulazu u hotel me pozdravio portir sa riječima:
- Dobro večer gospođo, izgleda da ste se danas previše sunčali, još ste crveni u licu.
- Da, vjerojatno sam malo pretjerala sa šetnjom danas, sutra ću biti pažljivija...
Potiho sam se ušuljala u sobu, pa u kupaonu.
Istuširala sam svu onu strast sa kojom me natopio bezimeni dečko. Legla sam na krevet. Pier je spavao. Tiho sam mu prišla i poljubila mu čelo.
On se samo okrenuo i rekao:
- Izgubili smo se u gradu...
- Malo sam prošetala po plaži na ugodnom povjetarcu, baš mi je prijalo...
- Laku noć.
- Volim te!
ponedjeljak, 03.08.2009.
Ljetne avanture godine 1980 i neke
Tog ljeta 1980 i neke prepostavljam, radi mojih uzavrelih hormana libido mi je bio na neobičnoj visini. Pogled na svakog mladog dečka ili muškarca me asocirao na nježnosti, ljubljenje, avanturu, sex.
Cijelog dana od jutra u hotelu sam promatrala mlade muške kako se kočopere sa svojim mišićima koje pokazuju kroz tanke ljetne majice. Na plažama sam im promatrala nabreknuća u kupaćim kad bi se zagledali u neku ljepoticu, posebno kad bi onako mlada i lijepa pokazivala svoje grudi cijeloj plaži. Taj izravni efekt na dečke je i meni neizravno davao signale, koji su muški napaljeni, a koji pasivni promatrači.
Uvečer bi ja i Pier izašli u šetnju. Uglavnom bi se dosađivali po centru turistickog naselja, i tako nekoliko prvih večeri. Kad sam shvatila da tu upravo u predvečerje počinje noćni život, a s njim i avanturice koje su mamile sve turiste da okušaju sreću u nekom od noćnih klubova ili diska smislila sam novi plan.
Pier i ja bi se nezainteresirano šetali kroz masu, on bi negdje odlutao po nekim drugorazrednim zabavama, a ja bi se nastojala izgubiti u toj masi svijeta. Taj moj plan mi je uspio već prve večeri, a i još nekoliko puta kasnije. Već prvih večeri sam shvatila gdje se skupljaju avanturisti, ne oni željni pustolovine, nego oni drugi sexualni avanturisti, koji su meni bili puno draži.
U jedan plesni klub su dolazili uglavnom usamljeni muški i ženske, a bilo je i parova. Taj plesnjak mi se učinio pogodan za moj večerašnji noćni ribolov.
Kako bi bila uočena od mnogobrojne publike nastojala sam sjesti za prvi stol blizu bine, a kako je još uvijek bilo rano, tako sam uspjela pronaći pogodnu poziciju da sve vidim i budem viđena.
Ubrzo nakon što je počeo klasični ples jedan gospodin mojih godina me zamolio za ples i morala sam nevoljko prihvatiti. Sjećam se da je tip bio gentlemen, ali pomalo starog kova i dosadan. Dok sam se vrtila s tim gospodinom već sam mijerkala okolo koji mi se mužjak sviđa i planirala kako ću mu skrenuti pažnju na sebe, ili možda jos nešto smjelije. Kad je ples završio gospodin me otpratio do mog stola i ja sam mu zahvalila i jasno ga odbila od daljnjeg udvaranja.
Čekala sam neko vrijeme ali niko nije prilazio, jer su vjerojatno svi mislili da nekog očekujem jer sam se neprestano vrtila i gledala okolo potencijlane udvarače. Poslije petnestak minuta sam shvatila da od tog čekanja nema koristi pa sam ustala i napravila krug okolo po cijeloj sali. Od već zapaženih muškaraca trebalo je izabrati jednog , ali pravog.
Kako su moji kriteriji malo različiti od onih uobičajenih, tako sam moje potencijalne muškarčine tražila po kutevima sale. U jednom polumračnom dijelu sale sam je sjedio svjetlokosi mladic, po mom starom triku upitala sam ga:
- Ciao, jesi vidio Piera?
Jasno da ga mladić nije vidio, jer nije ni znao tko je moj muž. Ali taj trik sam tijekom godina usavršila, kao i daljnju diskusiju. On je zbunjeno gledao u mene i samo rekao:
Ne , ...
- Trebao je ovdje doći i to baš sad, za vrijeme ovog plesa. Ne smeta vam da ga sačekam kod vas, znate kako je kad je žena sama , nije mi baš ugodno ...
A vi koga čekate ženu ili curu?
- Ne ja nisam oženjen, a nemam ni curu...
To je moja prilika, promislila sam u sebi i ležerno nastavila voditi moju konverzaciju. Nakon pola sata doznala sam o njemu sve što me zanimalo a posebno to da nije baš sexualno iskusan. Obično se iz riječi "imao sam samo par djevojaka" može pretpostaviti kakva je istina. To je uobičajena fraza za nisam s nijednom bio intiman.
- Prošetajmo malo, moguće je da mi je muž vani...
Tako smo otišli prema plaži, malo prošetali i kad smo zašli u polumrak stisnula sam mog dečka na zid i sa skromnim riječima :
- Jako sličis na moju veliku ljubav iz mladosti, osjećam se kao da se poznajemo sto godina, s njim bi se ovako ljubila u jednom tamnom ulazu.
Tad sam ga jednostavno poljubila toliko snažno da nije uspio reći ni jednu riječ, ni napraviti pokret, a nije imao kamo pobjeći. Ovaj moj iznenadni napad izgleda da mu se svidio usprkos razlici u godinama. Mogla sam mu biti majka ili možda naprednija baka. Kako sam ga već ranije sve ispitala, samo sam mu rekla:
- Idemo kod tebe.
To je značilo u obližnji hotel gdje je sa društvom odsjeo. Kako je njegovo društvo te večeri već nešto ulovilo on je ostao moja lovina.
Ušli smo u njegovu hotelsku sobu. Nisam ga puno zavodila, nego sam odmah krenula u akciju. Odmah sam skinula laganu bluzu i ostala u bogatom čipkastom grudnjaku. Naravno uz izliku da je ovdje jako vruće i da je baš sad momenat da se raskomotimo.
Kad je i on ostao bez majice, nije mi trebalo dugo da navalim na njega. Odmah sam ga pritisnula uza zid i počela strasno ljubiti po vratu i licu, istovremeno sam ga stiskala za rame i grudi toliko jako da sam ga izgrebala noktima. Uhvatila sam mu remen i raskopčala hlače, odmah nakon toga spustila sam mu gaćice i naredila:
- Skidaj se do kraja i legni na krevet.
Njemu je preostalo samo da izvuče noge iz hlača, a ja sam ga samo odgurnula na krevet. Skinula sam laganu suknju i gaćice, ostavila samo onaj moj provokativni grudnjak. Legla sam preko njega na krevet, nije izgovorio ni jednu riječ, bio je skoro prestrašen mojim nastupom, ali se pravio hrabar, kao da je to sve normalno, ali na njegovom licu sam vidjela iznenađenje i prikrivenu neizvjesnost. Ispod mog tijela sam usprkos tom njegovom strahu osjetila nabreknuće njegovog uda koji je pritiskao moj trbuh.
Nastavice se...