madamvalentina

četvrtak, 20.08.2009.

Posebno rijedak primjerak

Davno je to bilo, ali sjećam sa kao da se dogodilo danas, jer takvo nešto se može vidjeti dosta rijetko, ili se varam, možda me moji čitatelji uvjere u suprotno.

Kao i u svakoj bolnici, tako i u našoj je bila potreba povremeno zaposliti i novo mlado administrativno osoblje, jer stari odlaze u mirovinu. Dogodi se da iz nekog razloga nemamo na raspolaganju odgovarajućeg čovjeka za neko posebno mjesto. Na natječaj za jedno pisarsko mjesto, ajmo ga tako nazvati, da se ne bi neko prepoznao, bila je potrebna fakultetska diploma. Za takve slučajeve uobičajeno je bilo da ja uzimam stvar u svoje ruke, i to doslovno.

Kad mi je tajnica donijela sve molbe, kako je meni bilo zanimljivo vidjeti ko će se sve javiti i kako taj neko izgleda, da ne bi morala idućih 10 tak godina gledati neku odvratnu facu, želila sam osobno vidjeti sve zainteresirane.
Dogovorila bi da dođe njih po 10 na dan, tako da mi bude zanimljivo bar par dana. Redali su se najrazličitiji ljudi, mali, veliki, stari, mladi, muški, dok je ženskih bilo ipak nešto manje.

Po mom starom već uhodanom običaju svakog bi osobno preispitala do najmanjih sitnica koje bi se danas vjerojatno smatrale kršenjem ljudskih ili radničkih prava. Tada je to bila uobičajena stvar nekome zaviriti u privatni život, a upravo su me te situacije posebno golicale i zanimale. Uživala bi postavljati neugodna pitanja posebno nekim samouvjerenim tipovima, ali kad je u pitanju dobar posao, svi oni bi se smekšali i nastojali ugoditi ravnateljici, znajući da su im tad šanse za posao veće.

Moje buduće suradnike sam prvo pitala o struci, pa o iskustvu, onda o obitelji, a neki put i o precima. Posebno sam uživala poslije dužeg preispitivanja o svim detaljima propitati ih za muža, ženu, djevojku, dečka, a onda ako bi mi se neki od ispitanika učinio dobrim sugovornikom, lagano bi se približavala još intimnijim stvarima kao što je sex.

Već isfrustriranog obično mladog muškarca bi vješto navela da započne priču o djevojkama, tobože da nam je važno da svaki naš zaposlenik ima stabilnu vezu, kako ne bi brojni izostanci bili poremećaj u poslu. Tad bi se mojim dečkima obično razvezao jezik, jer bi ih dovela u stanje nekog transa, tako da bi oni pričali sve i svašta. Na taj način sam izredala sve dosadašnje kandidate, ali došao je Edoardo, zvaćemo ga skraćeno Edi.

Nakon rešetanja sa svim mogućim pitanjima, na koja je odgovorio precizno upitala sam ga za ženu. Edi je bio zanimljiv momak, 25 godina zgodan srednjeg rasta, plave kose i svijetle puti. Kad je trebao odgovoriti na pitanje o ženi, naglo mu se raspoloženje srušilo, odjednom je ušutio. Ponovila sam:

- Da li imate ženu?

Edi je tad sasvim drugim glasom i jako tiho rekao:

- Ne.

- Dobro a djevojku?

- Neee.

Sad me već nešto počelo kopkati, tako zgodan muškarac a nema curu.

- Vjerojatno ste imali curu, ali je sad trenutno nemate?
.
- Mmmmmm , ne nisam imao...

- Kako to mislite, "Nisam dosad imao djevojku." Zanimljivo, a možda ste imali prijatelja?

- Da imao sam par prijatelja...

- Dobro, pa to je ipak nešto neobično imati prijatelja umjesto cure, koliko ste ih dosad promijenili?

- Kako to mislite?

- Pa rekli ste da ste imali prijatelje, intimno ?

- Ne, ne, nisam mislio intimno, nego onako kao svi ostali.

- Onda jeste li ili niste homić?

- Ne nisam.

- Znate, ipak, nama je potrebna stabilna osoba za ovaj odgovorani posao, a nekako nije uobičajeno da muškarac nema partnericu, znate, u tom slučaju mislim da niste za ovo mjesto osim ako mi to nekako ne objasnite detaljnije, tad bi mogla možda razumijeti vaše motive.

Nakon vidljivog nećkanja i razmišljanja napokon je Edi odgovorio tiho:

- Jednostavno nemam neke potrebe biti intiman ni sa muškim ni sa ženama.

- Aha, tako. Ali gledajući fizički, vi ste muškarac, a kako to da nemate potrebu za sexom.

- Pa znate, ne znam kako da vam to objasnim.

- Ne morate objašnjavati, ako ne želite mjesto, ne morate mi ništa reći...

- Kako bi vam rekao, nemam potrebe ...

- Znači sve je u redu sa vašim muškim aparatom, samo nemate želje?

- Pa znate ...

- Ovako, mi ovdje nemamo tajni, jer mi radimo u bolnici, jer ionako prije nego i ako budete primljeni morate na sistematski pregled kod svih naših liječnika. Kako sam ja ravnateljica, meni ništa ne može promaći, svi papiri dolaze kod mene na stol, uostalom i ja sam liječničko osoblje, pa meni možete povjeriti sve tajne....

- Neznam, kako bi vam to objasnio, malo sam smeten, sram me je ...

- Nema uopće problema, isto kao kod liječnika, možete sve reći jer ionako smo u bolnici...

- Tad sam se dosjetila jednog trika koji bi obično nekima razvezao jezik. Sa vješalice sam preko moje odjeće obukla bijeli mantil, kojeg sam morala inače imati kad bi obilazila bolnicu. Ponovno sam sjela na moju fotelju i kao slučajno se zadubila u papire ne gledajući više tog momka u oči, samo sam glasno rekla:

- Onda da čujem odgovor, ili da zovem slijedećeg ...

- Ne, čekajte, meni je to mjesto potrebno, a imam nekih problema dolje, pa ne znam kako bi vam to rekao..

- Slobodno recite, pa imate valjda povjerenja u ovu bolnicu, kako ste inače došli raditi u ustanovu u koju nemate povjerenja.

- Znate malo mi je neugodno, jer ste žena ..

- Ok dobro pozvaću vam dva liječnika, ako tako želite?

- Ne ne , reći ću vam.

- Dobro da čujem, nemojte me više zavlačiti, mogu zamisliti kakav problem bi napravili u vašem odgovornom poslu, kad sad radi jedne sitnice ovoliko zavlačimo...

- Ne, evo odmah ću vam reći. Progutao je knedlu u grlu, pogledala sam ga preko naočala i opet spustila pogled u spise.

- U tom pogledu sam malo nerazvijen...

- Kako to mislite? Nemate jedan testis ili?

- Ne nije to, nego nerazvijen..

- Kako mislite, molim vas da budete konkretniji, ovo je zadnje upozorenje, ako ne želite pokazati odanost ustanovi, ne morate ni posao dobiti.

- Mali je.

- Kako mali, valjda ima i to neku mjeru?

- Mali, jako mali. Toliko mali da se dosad nisam usudio prići ni jednoj djevojci...

- Ma dajte, to ste umislili, nema tako malog, svaki ipak posluži svrsi.

Tad sam se ustala i otišla do vrata, zaključala ih da slučajno ne uleti sekretarica, iako je to bilo malo vjerojatno da će doći bez najave telefonom. Opet sam sjela u fotelju i naredila mu:

- Ustanite se i dođite tu.

Edi se ustao, stao ispred mene i mirno čekao. Tad sam uhvatila njegov remen i počela ga otkopčavati, kad je shvatio šte se događa, trgnuo se, ali sam ga brzo vratila u poslušnost.:

- Stanite mirno, ipak smo u bolnici i ovdje se neka pravila moraju poštivati, ako nećete, mogu vas poslati kod ekipe liječnika da vas ona pregleda i donese meni izvješće, ili ću to i ja sad za jedan minut obaviti i onda ne morate više kod njih.

Opet je progutao knedlu i ostao miran gledajući neke nevidljive fleke po zidovima. Polako sam otkopčala remen, zatim spustila hlače, i na kraju spustila i gaćice. Ono što sam tad vidila prešlo je sva moja očekivanja. Na mjestu gdje bi trebao biti penis, bio je samo grm dlaka kao u neke žene. Tek kad sam pažljivo razgrnula te dlake ispod je stajalo nešto malo kao pola mog malog prsta, ispod toga mala vrećica veličine zrna grožđa, ipak se naziralo da su to dva zrna, ali zaista minijatura.
Nisam se mogla suzdržati nego sam poviknula :

- OOOOHHHHH...

Ne skidajući pogled sa tog smiješnog organa, a niti ne gledajući na moj radni stol, napipala sam ravnalo s kojim sam se redovno igrala po stolu i parala papire. Prinijela sam ravnalo tom malom prstiću i izmjerila 2.5, da centimetara, da ne bi pomislili da se radi o inčima. Tobože stručno sam premjerila i debljinu koja je bila još smiješnija, samo nisam smjela to ničim pokazati, iako sam u sebi pucala od smijeha i iznenađenja. Jedva se suzdržavajući sam uspjela nešto zapisati u dosje, iako takve podatke jasno nismo nikad upisivali. Mirno sam rekla:

- Obucite se, sve je uredu.

Još sam ga upitala za neke bezvezne stvari u vezi posla i rekla da ću mu javiti naše namjere. Pozdravili smo se. Otkazala sam sve daljnje kandidate za sutradan, pod izgovorom da moram nešto hitno obaviti.
Morala sam otići doma da dođem do zraka. To novo saznanje da ima muškaraca sa takovim alatom me istovremeno iznenadilo, uplašilo, zbunilo, ali i zaintrigiralo, ne samo to, osjetila sam i nekakvo sexualno uzbuđenje, ne mogu to opisati kakvo, ali me taj mini penis uzbudio više nego da sam vidjela neki pozamašni. Jasno da sam tog cijelog dana bila u nekakvom spolnom zanosu, jedva sam čekala večer da umirim moje tijelo.

<	kolovoz, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (12)
Srpanj 2009 (13)
Lipanj 2009 (19)
Svibanj 2009 (11)
Travanj 2009 (21)
Ožujak 2009 (14)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (6)
Studeni 2008 (5)
Listopad 2008 (13)
Rujan 2008 (25)
Kolovoz 2008 (16)
Srpanj 2008 (18)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv