Čovjek s vilicom u svijetu juhe

Polako ali sigurno stvari se u našoj zemlji vraćaju na svoje mjesto, na onu staru biblijsku: „Ništa novo pod kapom nebeskom“. Vraća mi se nostalgija, ali ne kao žal za dalekim ili prošlim, nego doslovno: prošlost se vratila.

Počela su hapšenja. Uhitili su nekog čovjeka zato što nosi kapu. Ne tako davno zatvarali su ljude zato jer su pjevali pjesme ili pričali viceve. Baš kao i onda, hajdučija, fakinaža i kriminalci s Partijskim Knjižicama (čitaj danas: stranačkim iskaznicama) radi što hoće bez straha pred zakonom. Baš kao što su nekad po svoje mišljenje išli u Peštu, pa kasnije u Beograd, danas po „kriterije i mjerila“ odlaze u Bruxelless i bivaju nagrađeni svojim jeftinim poklonima. Mediji se uredno ulizuju partijskim drugovima i šire histeriju.

Prije nego mi netko održi papagajsku lekciju (iz istih tih medija) o „nacističkim simbolima“, „širenju mržnje“, „pravnoj državi“ i drugim floskulama koje znače malo ili ništa, neka mi odgovori na jednostavno pitanje: kako može biti normalno da čuvjek završi u zatvoru zato što nosi kapu? Ili kao nekad, zato što ispriča vic? Kakva god blesavoća bila na kapi ili u vicu, nitko me ne može uvjeriti da to nije totalitarizam i strahovlada kad se nekoga pošalje u zatvor radi činjenice da nosi kapu. Tko u tome ne vidi zlo, represiju i civilizacijski mrak, neka mi ne priča o simbolima zla, represije i civilizacijskog mraka.

Jer ako se ta budala s fašističkim simbolom na kapi pred svima lijepo legitimirala, i ova vlast je svojim fašističkim postupkom jednako tako legitimirala sebe.

Sad znamo na čemu smo. Počelo je s jednom kapom. Završit će s nekom novom krvavom kupkom u kojoj će neki naši unuci misliti kako su napokon izborili "slobodu" ili bar miran i dostojan život. Je, vraga. Ništa od toga. Sve sam ovo već čuo od svog prapradjede vrača koji se morao natezati s Mađaronima, pa sad proslijeđujem vama kao novo besplatno proročanstvo.