Čovjek s vilicom u svijetu juhe

Ateisti tvrde kako bog ne postoji radi toga jer im se ne sviđa svijet u kojem žive. Da ima boga, i svijet bi bio bolji, vele. Kad kažu bolji, misle „po mom ćefu“. Njima se sviđa svijet u kojem žive, ali im se obično ne sviđa život koji u tom svijetu žive. Oni bi priznali idealno biće ako bi se to biće uklopilo u neki njihov sustav. Osim toga, oni nisu ni pretjerano hrabri. Niječu ga samo zato jer je to slobodno, jer je već netko prije njih to uradio bez posljedica.
Problem je u tome što bi „idealno“ biće po mjeri i najdobroćudnijeg čovjeka, kada bi postojalo makar samo na kratko vrijeme, u još kraćem hipu svijet pretvorilo u pakao kakav ne mogu zamisliti ni najprestrašeniji teolozi. Toliko je ograničena naša inteligencija. Što objašnjava i toliku širinu oholosti. Ohol čovjek, jer je kratke pameti i samom je sebi jedina mjera, lako će reći: boga nema. Tko je iole pošten prema vlastitoj moći prosuđivanja, pošteno će i kazati: ubi me, brate, ne znam. A onaj bez pameti će reći: ima ga, ima, jer tako kaže netko drugi. Tko drugi? Bilo tko. Župnik, ćaća, mater... Samo da je autoritet.

Dakle ipak će biti – blago siromasima duhom?