Čovjek s vilicom u svijetu juhe

Tri hladna, prehladna kišna dana, kao da je već mrkla jesen. O, ja intimno nemam baš ništa protiv globalnog zatopljenja. Dosadna su mi akademiziranja o tome je li po srijedi emisija stakleničkih plinova ili sunce pušta vjetrove kad mu prorade pjege. Vrlo važno. Probavne smetnje svemirskih tijela daleko su od moje ljudske domene razmišljanja. Ne, ne, otkako sam dopao doktora Nadležnog toga se strogo čuvam! Globalno zatopljenje osjetno je smanjilo moje zimske račune, i meni je to dovoljno, dapače, dobro je došlo.

Ipak, ova tri hladna mokra dana oborila su mi barometar raspoloženja izuzetno nisko. Skakati iz ljeta u zimu bez nekakvog razumnog prijelaznog roka je okrutno. A nije ni duhovito, nijedna šala kad se ponavlja nije duhovita.

Ali, nećemo cviliti. Jesen je ipak zapadno godišnje doba, pa ako je i počela prerano, to samo znači da je još dug put do sjevera, do zime.