Čovjek s vilicom u svijetu juhe

Ljeto se zahuktalo punom snagom i zaista je krajnje vrijeme za put na jug. Na koncu, jug i jest ljetna strana svijeta.
Doktora Nadležnog posjetio sam posljednji put prije rujna. I dalje je nepopustljiv, nema prekidanja terapije. Nije bilo dramatično. Niti sam ja navaljivao, niti je on poduzimao ikakvih protuofenzivnih manevara. Fjaka. Lijeno dogovaramo tehnikalije; uputnice, kome i kada...
- Udebljali ste se, - kaže.
Nije jedini, već sam to čuo. Možeš misliti. Vaga kaže da sam izgubio koji kilogram od zime, a to je sjeverno godišnje doba. Svake je godine tako. Bit će da nisam više onako ispijena lica, blijed i s kolobarima oko očiju, pa izgledam „zdravo i debelo“.
- Pa, do viđenja, doktore Nadležni, ugodan odmor...
- Do viđenja dragi Ludlud, lijepo se odmorite i pozdravite suprugu...

Fjaka, fjaka, fjaka...

Hej, vidim li ja to oblake tamo na zapadu? Zapad je jesenska strana svijeta! Bit će kiše! Bit će to jedna proljetna noć za spavanje.
Proljeće je, sad je već jasno, istočno godišnje doba.