Čovjek s vilicom u svijetu juhe

- Vrijeme je da se polako vratite u život, - rekao je doktor Nadležni, ima već više od dva mjeseca, onda kad me bio poslao natrag na posao.
Osim kratkog cirkusa s otkazom nikakvog drugog povratka nije bilo na vidiku. Tjedni i tjedni su prošli u čudnom limbu odmora od nikakvog rada. Ne bunim se, prikupljam snagu nakon najčudnijih pola godine koje sam do sad proživio, a da se nisam predaleko maknuo iz kuće.

A onda ne samo da sam se polako vratio u život, nego sam naglavce pao. U posljednja četiri dana skupilo se otprilike ovo: smrtni slučaj u obitelji i sprovod u Dalmaciji, drugi u jednoj godini, rođendan ljubljene mi (okrugli, nepreskočivo), godišnjica otkad mi je ljubljena ljubljena (opet okrugla), raspetljavanje starih obiteljskih zapetljancija, razgovor za mogući novi posao i kao šlag na tortu: ne baš mali i svakako zahtjevan tekst koji treba predati u ponedjeljak i o kojem ovisi daljnja suradnja. Naravno da bih mogao čovjeku reći da mi je umrla baka, ali bojim se da bi to samo zvučalo kao vrlo ćelavi izgovor, tako da sam ipak u roku napisao što je već trebalo.

I eto me, živa i zdrava, ponosno ustvrđujem da se osjećam sasvim dobro! Uz malo čuđenja, doduše, ali nesumnjivo dobro.

Welcome back to the real life, Ludlud!

Da. Živote, živote, oca ti...