Čovjek s vilicom u svijetu juhe

Ovo je „ovdje i sada“ post. Real time. Ostavljam na kratko priču o bolesti i doktoru Nadležnom, ostavljam Zlatoustog, ostavljam vilenjake, anđele, zmajeve i demone, priče o njima će malo pričekati.

Nakon više od pola godine vraćam se u normalan život.
Ujutro ću ustati, obući se i otići na posao, nešto što sam zadnji put napravio prošle jeseni. Ručat ću, razgovarati s ljudima kao što sam uvijek radio, vratiti se kući, poljubiti ženu i slasno odahnuti kad se budem izuvao.
Bit će prava uživancija provesti nešto što se zove običnim danom.

Ovdje i sada sam miran i sabran. Ako sutra netko bude znatiželjan, ostat ću miran i sabran. Bude li neugodan i glup, ostat ću miran i sabran. Netko će me se bojati i imati predrasude, ostat ću miran i sabran.

Osjećam da sam preporođen, pročišćen vatrom i okupan ledom, kao alkemičar.
Nebo je odlučilo prestati šutjeti i osjećam da mi je položilo dlan na glavu.
Sada znam što ranije nisam.
Ostaje samo učiniti običan korak u običnom danu.

Ovdje i sada misija počinje, i ja je objavljujem.