Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing


  • Potok

    Tko?

    avatar

    09.12.2016. (17:55)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    upravo lebdim bez uporište - nadam se da ću ovih dana aterirati, a kao uvijek - tvoje riječi promiču na razmišljanje

    avatar

    09.12.2016. (18:49)    -   -   -   -  

  • annaboni

    Svi su krivi, nema pravih ljudi............Jozef K.------Kafka

    avatar

    09.12.2016. (19:52)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Svi su krivi...

    avatar

    10.12.2016. (08:35)    -   -   -   -  

  • stara teta

    dok su se okretali volovi i janjci, još sitnija stoka polakomila se za tući-pući-gući-natući i "glasovala". a dalje je išlo inercijom. pamet ionako teško ulazi u glave nesretnika koji pasivno pristaju na kastinski sustav moći i nemoći.

    avatar

    10.12.2016. (10:10)    -   -   -   -  

  • easy

    nisam bila ni blizu.

    avatar

    10.12.2016. (11:33)    -   -   -   -  

  • Evora

    Život uhvaćen među farovima, kao zec na cesti.
    Logično bi bilo zaustaviti se!

    avatar

    10.12.2016. (13:11)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Izostaje čar adventa. Iako, po već ustaljenom slijedu, revijalna glazba posvuda utapa sve u fluid dočekivanja, ipak se i ona udaljava od svoje svrhe. Znamo kako se ništa ne će izmijeniti. Onaj korijen postavljen u djetinjstvu koji u ovo vrijeme trebao bi donijeti bar privid olakšanja izrastao je u neugledan cvijet. Ono posljednje u kutiji je poput Schrodingerove mačke. Nada je postala obećanje koje se ne će doživjeti. Jer je omjer mogućnosti sve manji i jer prisiljenost ne nudi izlaz rješenju. Ipak sve ide kako se i išlo u nekoj zombi inerciji, i ići će do utaman. A tko ili što su krivnja, gdje je neposluh, gdje zločin, kažnjavanje - to će sve objasniti ideolozi teorija velikih urota u jednoj epizodi koja će sama sebe progutati.

    avatar

    13.12.2016. (09:33)    -   -   -   -  

  • viviana

    Kad bi ovu pjesmu koja dočarava nas u svijetu i svijet u nama, njome predstavljeno i oslikano, čitao neki Putnik iz nekog dalekog, dalekog svijeta u kojemu nema ovakvog stanja a kakvo bi moglo, trebalo potrajati, zabrinuto bi mislio.... Isto to bi tako gledalo, vjerujem, i neko dijete koliko je to u moći njegovog poimanja, dočaravanja, zbunjeno i zabrinuto situacijom (pričanom mu kao priča) 'ni naprijed ni nazad kao na cesti u autu iza širokog kamiona', očekujući ipak happyend. A sve ovo navodim samo s toga što prirodna logika ne može to uzeti kao nešto normalno - jer i nije, pa izmaknuvši se - gledajući u ovaj prizor što ga oslikava pjesma, može se samo šutjeti ili misliti - a što bi se moglo učiniti; kako to, pa nešto bi se moralo moći i što... a kad bi mu bilo odgovoreno 'ništa sinko', dao bi si petama vjetra i jednom negdje pripovijedao s čime se sve susreo putujući svijetom...

    Doima se kao jedna scena iz pakla.

    Nisam uopće znala kako komentirati a željela sam, pročitala sam je više puta i razmišljala, jer isto tako moglo bi se na mnogo načina.... pa i 'tko je kriv' moglo bi uzeti golemi prostor; samo se sjetih s time u vezi omiljenog slogana jedne moje prijateljice: 'Kao i obično sve je počelo puno prije....'

    Isto tako, vezano uz stalno ponavljanje istog sa svakim krugom izbora samo se zadržava st. quo, sliči mi to na bodež zaboden u tijelo, srce zemlje (društvene zajednice, države) kojeg nitko ne smije izvaditi pa on stoji tako kao jedno stanje koje se nitko ne usuđuje promijeniti (tako vidim te izbore koji samo obnavljaju isto) ili se ono ne može promijeniti dok se ne promijeni većina ljudi, ili bar onaj dio većine koja uvijek donosi pobjedu onim koji ne bi smjeli voditi države.

    Trenutno čitam knjigu Daleko zrcalo - Zlosretno XIV stoljeće. I u tom zrcalu ogleda se nemalo i iz ovog našeg, unatoč i ogromnim razlikama i pomacima, ali neki fenomeni, neke karakterne crte ljudi.... - onih na vlasti i onih pod njihovom vlašću... - i te kako su prepoznatljive.

    Srećom, pa naši nutarnji svjetovi ne moraju biti zatrovani izvanjskim.... u mjeri u kojoj to nisu i ne moraju biti.

    Također, želim vjerovati u nove mlade naraštaje, i vjerujem da će svijet (ovaj naš gdje živimo makar to mi možda nećemo ni doživjeti) s njima, jednom, ipak iskoračiti iz stanja 'ni naprijed ni nazad' i koračati naprijed.

    avatar

    13.12.2016. (12:48)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se