Kira

Najdraži moji virtuani prijatelji, evo došli su do kraja, svi se slažu, prekratki praznici. I sada, kao i uvijek u ovo vrijeme, počinje nova školska godina. Čistačicama želim da i dalje obavljaju svoj posao kao i do sada. Neka prozori budu čisti tek toliko da uspijemo vidjeti kako suho lišće pada s drveća. Jer tek kad je nastava nevjerojatno dosadna, shvatimo koliko je zanimljiv svijet vani. Svim majstorima želim da nastave brinuti o žaruljama, ne znajući da nam one u lošim trenucima koji nam se dogode u školi predstavljaju malo sunce i veliku nadu da ćemo već sutra moći ispraviti ocjenu ili da će profesor kojim čudom izgubiti testove. Tajnicama, pedagozima i ravnateljima želim da i dalje nastave uspješno obavljeti svoj posao, znajući da mi, učenici, nikada ne ćemo dokučiti što oni zapravo rade na svom poslu. Učiteljima, nastavnicima i profesorima želim da se kao i do sada, uspješno svakodnevno pripremaju za rad, znajući da će djeca postaviti brdo pitanja na koja žele brz i jednostavan odgovor. Neka nikada ne zaborave da su i oni jednom davno bili djeca u školskim klupama i da su neki dani bili neopisivo teški. Osim toga, želim da se uspješno naoružaju strpljenjem, jer ipak su oni jedni protiv nas 30. A na kraju, (m)učenicima želim koncentraciju i motivaciju jer jedino je to bitno za uspješan rad. Želim im da sanjare o svojoj poslovnoj karijeri jer tako ne će lako odustati kad se spotaknu o prvu prepreku koja se nađe na dugom putu njihova školovanja.

Sretnu i uspješnu novu 2007./2008. školsku godinu želi vam vaša Kira

Nevjerojatno je kako i oni koji nisu veliki vjernici misle da je njihova religija, tj. vjera baš ona prava. Čemu to prepiranje oko toga da je baš moja vjera prava? Zašto se ljudi svađaju oko toga čiji je Bog pravi? Zašto ljudi ne žele shvatiti da je to sve zapravo isto? Imam neku svoju teoriju o tome pa ću vam ju ispričati. Potrebno je da zamislite jednu kuću, običnu, jednostavnu kuću. Oko te kuće je nekoliko ljudi. Jedan čovjek gleda tu kuću s ulice. On gleda njena prednja 2 prozora ukrašena cvijećem. Drugi čovjek gleda kuću sa strane. Taj vidi nekoliko stepenica i ulazna vrata. Treći čovjek gleda tako da vidi terasu. Četvrti čovjek popeo se na najviše drvo i gleda kuću odozgo. On vidi njen krov. Nije važno koliko je kuća velika, niti koliko ljudi ima oko kuće. Važno je svi oni, iako to ne znaju, gledaju u istu kuću. Vjerojatno ste shvatili da kuća predstavlja Boga, a ljudi oko nje predstavljaju različite vjere. A to što se neki 5 puta dnevno klanjaju, to što neki mole krunicu, to što neki prinose žrtve ili darove, to je samo ono što predstavlja ili obilježava njihovu vjeru. Čemu prepiranje kad sve te religije teže prema dobru? Ne kaže Buddha da činiš zlo pa ćeš doživjeti nirvanu. Ne kaže Muhamed da činiš zlo pa ćeš biti s Alahom. Ne kaže Isus da činiš zlo pa ćeš biti u Raju. Svi oni imaju istu poruku za nas obične smrtnike: čini dobro pa ćeš za to biti nagrađen.

Neki ljudi u životu nikad ni prstom ne pomaknu, a neki od malih nogu znaju što je to rad. Ne mogu reći da sam okopavala kukurz i crnčila na polju, ali bogme sam morala raditi. Evo baš smo nedavno krečili nekoliko soba. Uh, vjerujte mi nikoga se nije štedilo. Tako su i mene upregli pa sam i ja morala krečiti. Ja sam s nekim kistom bojala kutove,i gore i dolje. Ali nije vam to onda samo bojenje, nego što to sve poslije morate i prati. Morate brisati utičnice, vrata, prozore, a ako zaboratvite prekriti pod (kao u našem slučaju) eh, zbilja ćete se naraditi. Još bih samo rekla da smo zidove morali dva puta bojti jer se nije od prvi put primilo, tako da cijelo čišćenje morate udupalti. Boja se brzo suši i spekne pa ne možete to brisanje ostaviti za kraj dana, trebalo bi vam čuda da se očisti. Kao što sam rekla, nije to ništa teško, ali je tako dosadno i zamorno, i umorite se već nakon 5 minuta rada. Tek navečer kad legnete u krevet shvatite koliko vas bole leđa, a ruke i noge odpadaju. Ljudi moji, vi koji ovo čitate i možda se smijete, reći ću vam samo nešto što možete zaključiti iz ovog teksta: ako nekome želite zlo, želite im krečenje. Kako rekoh već prije, nije to samo krečenje i čišćenje, tu je i premještanje namještaja (to mrzim jer je teško, a isto se nikoga ne štedi). Stolovi, ormari, televizori, linije, zvučnici, fotelje, kreveti, itd., a svi moramo sve raditi.

P.S. Ovdje se radi o nekoliko soba u dvije različite kuće. Tu su i dvije obitelji, rodbinski povezane, koje ovakve i slične radove obavljaju zajedno. Veliki pozdrav od vaše radišne Kire. :-D

Iskreno, naježim se na one riječi: ljubav do groba. Tjeraju me da pomislim: “ Ma, je li to baš tako?” Nisam velika sanjarka što se ljubavi tiče pa mi se te riječi čine nestvarno. Jedan par slavi 50 godina svoga braka. Meni je to strašno puno. Svaki dan, 50 godina, gledati istu osobu, pitam se što ih veže? Ljubav? Kako ih može vezati ljubav kad se ne sjećaju kad su se zadnji put poljubili? Vežu ih dvije stvari: navika i sjećanje. Navika zato jer im je svaki dan isti i poludjeli bi kad bi morali živjeti pod drugim uvjetima. Sjećanje, opet zbog tolikih godina. Oni imaju svoju djecu, unučad, praunučad. Imaju toliko uspomena iz mladosti kojih se sjete u ovakvim situacijama ili dok prelistavaju album. Ljubav nisu sjećanja, a još manje navika. Naravno, bilo bi apsurdno rastati se kad su ionako svjesni da neće dugo čekati da ih smrt rastavi. Žive u miru, ali spavaju u različitim krevetima. Prije bih za tu ljubav rekla da je bratska, nego ona ljubav. I što da vam kažem za kraj, osim da vam postavim pitanje : Što vi mislite i vjerujete li u ljubav do groba?

Ovaj post je napisan s namjerom da vas vrati u djetinjstvo. Bilo je predivnih animiranih serija za kojima smo bili ludi. Pa, krenimo redom! Sjećate li se Zvonka i one pjesme: Zvonko, taj mali lutak vozi auto pravi. Zvonko, sa svojoj glavom i kapom zvoni po cijeli dan i njega svatko zna. I Joško stari je opet tu, i Medić i Ljutić su. I sve su lutke prijatelji u dobru i u zlu…. Zatim, Bolek i Lolek, 2 prijatelja; pa onda profesor Baltazar i njegovi pokusi u onom čudnom stroju. Tu su još i Graškograd, Štrumfovi, Poro i Tončo… sjećam se Doda- poučna serija o čudnovatoj ptici, zatim Ivančica Maslačak i mnogi drugi. Mogla bih vas podsjetiti i na dječju igru Hugo, sjećate li se Ivane, Borisa i Kristijana koji su bili voditelji? Bilo je tu i Turbo Limach Show sa zanimljivim igrama i natjecateljima. Danas su popularni SpužvaBob Skockani, Fifi (za koju ja kažem da je kopija Zvonka), Jagodica Bobica, Diddl, Žutokljunac, Nora Fora. Opet su se počele prikazivati Grimmove bajke, a došla nam je i Pčelica Maja koju je čak i moja mama davnih dana gledala.

Sjećate li se Pokemona? Jasno je da su pali u zaborav, ali morate priznati dasmo ih svi gledali. Prisjetite ih se i napišite mi koji su vam likovi i pokemoni bili najdraži. Ako ih niste osobito voljeli (u što sumnjam) pišite u komentarima koji su vam crtići bili najdraži.

P.S. Veliki pozdrav od vaše Kire ! :-)