Neki ljudi u životu nikad ni prstom ne pomaknu, a neki od malih nogu znaju što je to rad. Ne mogu reći da sam okopavala kukurz i crnčila na polju, ali bogme sam morala raditi. Evo baš smo nedavno krečili nekoliko soba. Uh, vjerujte mi nikoga se nije štedilo. Tako su i mene upregli pa sam i ja morala krečiti. Ja sam s nekim kistom bojala kutove,i gore i dolje. Ali nije vam to onda samo bojenje, nego što to sve poslije morate i prati. Morate brisati utičnice, vrata, prozore, a ako zaboratvite prekriti pod (kao u našem slučaju) eh, zbilja ćete se naraditi. Još bih samo rekla da smo zidove morali dva puta bojti jer se nije od prvi put primilo, tako da cijelo čišćenje morate udupalti. Boja se brzo suši i spekne pa ne možete to brisanje ostaviti za kraj dana, trebalo bi vam čuda da se očisti. Kao što sam rekla, nije to ništa teško, ali je tako dosadno i zamorno, i umorite se već nakon 5 minuta rada. Tek navečer kad legnete u krevet shvatite koliko vas bole leđa, a ruke i noge odpadaju. Ljudi moji, vi koji ovo čitate i možda se smijete, reći ću vam samo nešto što možete zaključiti iz ovog teksta: ako nekome želite zlo, želite im krečenje. Kako rekoh već prije, nije to samo krečenje i čišćenje, tu je i premještanje namještaja (to mrzim jer je teško, a isto se nikoga ne štedi). Stolovi, ormari, televizori, linije, zvučnici, fotelje, kreveti, itd., a svi moramo sve raditi.
P.S. Ovdje se radi o nekoliko soba u dvije različite kuće. Tu su i dvije obitelji, rodbinski povezane, koje ovakve i slične radove obavljaju zajedno. Veliki pozdrav od vaše radišne Kire. :-D
Post je objavljen 17.08.2007. u 21:31 sati.