so far away...

utorak, 24.04.2018.

možeš li?

Možeš li osjećati nostalgiju za mjestom koje si samo posjetio?
Kao za domom koji ipak (možda samo još) nije tvoj, ali osjećaš ga takvim?
Možeš li sjediti za bačvom u zagrebačkom pubu, dok svira prava irska muzika i gotovo se rasplakati?

Možeš li voljeti ovaj grad, ovu rijeku, ovaj život koji se tu nekako posložio, činjenicu da imaš birtiju preko puta u kojoj te svi znaju i poznanika u kvartu koji te pozdravljaju? Sve ono kako sam si zamišljala da će život u gradu izgledati, a istovremeno željeti otići na najzapadniji i najsjeverniji otočić pored Irske, mjesto toliko divlje da sam se zaljubila u njega istom silinom kao što valovi udaraju taj ludi komad otoka na samom sjevernom kraju.

Inishmore...otok koji me iznenadio, oduševio do te mjere da bi odmah tamo odselila. I pitam se što me sprječava? Kad ti vlastita obitelj ponekad stvori pokoju prepreku (i tebi i sebi) da se pokrene neki posao tu...

Rekla sam da ću jednostavno otvoriti blog i kladionicu...na to koliko mogu izdržati na ludom, polupustom malom otoku...usred ničega, gdje vjetar propuhuje kosti, a ima samo trave, kamena i pokoja ovca.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv