7 dana https://blog.dnevnik.hr/islak

četvrtak, 03.04.2008.

Ja sam Islak

Koliko je sati?
Od pogleda na sat sva tjeskoba brzo se ponovno nastani u njenim grudima. Shvaća da se nešto događa s njom. Gleda u zlatni sat na svom zapešću i ne zna si reći koliko je sati. U razgovoru kamuflira svoju zbunjenost tako da ljudi ne primjećuju da nešto nije u redu. Ako zapne, ona spretno skreće razgovor na drugu temu, koristi svoj zarazni zvonki smijeh kao posljednju crtu obrane, kao svoje svijetlo oružje. I smije se! I ljudi se smiju, jer vole njen smijeh, svi vole ljude koji se smiju. Samo malenoj i svome starome priznaje :
- Ja znan ča oću reć, samo ne moren to izgovorit.
Svjesna je da zaboravlja, ali govori si da to tako dođe s godinama. Zato nosi sat na ruci, jer to je njezin sat.
U slijedećim danima kupili su joj novi sat. Navlačili su je iz trgovine u trgovinu. Od silnih stvari u tim trgovinama nije se mogla snać, a njihova stalna, vesela pitanja smela su ju, osjećala se izgubljeno.
- A viš ovaj! Aaaaaaa! Kako je ovaj lipi! Sviđa ti se? Oćemo zet ovaj?
Brojke na ovom satu navodno su bile veće, pa će opet moć pogledat vrime.
Nije znala koliko je sati. Još uvijek. Oni su ju s vremena na vrijeme tražili da pogleda na zidni sat i kaže im koliko je sati. Ona bi, sve češće se koristeći ovom taktikom u razgovorima, nagađala.
- Šest.

- Islak, ćeš umisit onaj tvoj lipi kruh, dušo? Da se naidemo pravoga kruha!
Ona se upućuje u kuhinju. Malena joj pomaže. Samo smeta, ali Islak ne govori to, jer malena voli pomagat. I puno se pravi pametna, počela joj je i šefovat po njezinoj kuhinji! Malena je pripremila brašno, sol, kvas...Islak iskusnim pokretima mijesi kruh. Malena ju s vremena na vrijeme špija.
- Kako ti to lipo znaš oblikovat štrucu mama!
- Ni to niš teško, samo triba vježbat. Dođi vamo, naučit ću te.
- Ma neću, lako je tebi kad si ti majstorica!
Malena se smije i bježi. I Islak se smije i odmahuje glavom.
Vragoljasta mala! Kako se samo zna izvuć od posla! Ljenčina moja draga....
Pečeni kruh miriše divno, malena pomaže izvadit ga iz peći, Islak ga mota u krpu kako je uvijek činila, i stavlja na rešetku da se ohladi. Stari i malena se dive i hvale ju. Islak se osjeća dobro.
Moj kruh je najbolji. Onaj va butigi ima žilavu koricu i mljezga se.

- Kadi mi je krunica?
Rukama je grozničavo prekapala po svojoj crnoj torbici. Ali krunice tamo nije bilo!
Znan da san ju vamo spravila, Bože moj! Neki ju je moral zet! Zeli su mi krunicu! Sve mi zimaju! Sve su mi vazeli!
Počinje osjećati ljutnju. Izađe pred njih i bijesno reče :
- Ki mi je vazel krunicu!?
Oni se pogledaju.
- Ma, nismo ti mi zeli, časna riječ! Sigurno si ju ti negdi spremila, ala, gremo ju nać.
Ona im ne vjeruje. Ne sjeća se da je ona negdje premjestila krunicu. Uvik ju drži va torbici, da ju ima za na misu. Odjednom malena se pojavi s krunicom i smiješi se.
- Evo mama! Bila ti je pod kušin .
Islak grabi krunicu, sprema ju u torbicu i uznemirena i na rubu plača odlazi na jutarnju misu. U crkvi sjeda na klupicu i traži krunicu po torbi.
Kadi mi je krunica? Znan da san ju vamo spravila, Bože moj! Neki ju je moral zet! Zeli su mi krunicu! Sve mi zimaju! Sve su mi vazeli!
Ustaje s klupice i strašno nervozna želi otići doma po krunicu. Žena kraj nje upita ju :
- Islak, kadi greš?
- Gren doma, zaboravila san krunicu.
- Ma ča ćeš hodit doma, iman ja još jednu...
I žena joj pruža malu, plastičnu krunicu. Islak se jedva sjeti zahvaliti. Drži krunicu čvrsto i sluša misu. Ponavlja za svećenikom napjeve zvonkim glasom. U ponavljanju uvijek istog nalazi na kratko mir, tako rijedak u njenom životu poslijednje vrijeme. Pjeva svim srcem, sluša i upija svaku riječ. Smirena, pamti svećenikove upute. Dobiva i raspored molitvi zapisan na papiru. Molitve za Zadar. Molitve za Sisak....
Molitva se ne smi prekidat. Ja preuziman od jedan do jedan i pol jutro...


nastavit će se


OVO JE POČETAK PRIČE. ISLAK JE MOJA ANĐELINA, OVO JE NJENA PRIČA.
KAKO JU JA PAMTIM.
NJENE OSJEĆAJE I MISLI IZNOSIM ONAKO KAKO IH JA ZAMIŠLJAM.
NADAM SE DA ĆU KROZ POVREMENE NASTAVKE USPJET POSTIĆ JEDNU VRSTU KATARZE I USPUT POSTIĆI DA VI KOJI ĆETE ČITAT BOLJE SHVATITE OD ČEGA JE OBOLJELA ANĐELINA, POKAZAT VAM LJUDSKO LICE ALZHEIMERA.
KROZ GODINE U KOJIMA SAM JU PRATILA NISAM POSTALA STRUČNJAK ZA OVU BOLEST. TO ŽELIM POSEBNO NAGLASIT.
PADRENOSTRUM I JA, IAKO SKORO OD SAMOG POČETKA UZ PRATNJU DOKTORA, NAJČEŠĆE SMO INSTINKTIVNO ČINILI NAJBOLJE ŠTO SMO ZNALI. CILJ JE UVIJEK BIO OLAKŠATI JOJ.

<	travanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (5)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (10)
Veljača 2009 (10)
Siječanj 2009 (11)
Prosinac 2008 (16)
Studeni 2008 (9)
Listopad 2008 (13)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (11)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (20)
Travanj 2008 (18)
Ožujak 2008 (22)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (20)
Prosinac 2007 (9)
Studeni 2007 (27)
Listopad 2007 (31)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

helou

tiredincro@gmail.com

hit counter

"...više nego celi svit i okolicu!"

sewen mi je poklonio pjesmu koja mi puno znači



NEZABORAVAK
FORGETMENOT
FERGIßMEINNICHT

Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest

aj lajk

Grazy Heart
brodjanka
Vukovarski Som
RADOZNALI
lomic
premijer dični ;)
Aribica
Joso49
Advent
nima
Boljun


klarica
samo zore ;)
čiovka
filipinka
maslačkica
umorno oko
gustirna
skaska
fata ;)
kore
slatkogrko i obratno :)
kate misterija
kikica!
forza fiume
levantica

pushmepullme
fulvusica
malena zvijezdica

PUTUJMO

Naslonimo ljestve

Na oblak

Sačekajmo vlak

Pa krenimo dugom

Tom uskotračnom prugom

I putujmo…putujmo…



Između dva oblaka

Kao od stanice do stanice

Dok kraj prozora promiču

Nebeske plave oranice

Lijepo je brojati ciruse

Male bijele ovčice

Što u stado zbiru se

I putovati…putovati



Od kada te nema

Ne putujem često

Ali samo poželi

Jer još ti čuvam mjesto

I možemo zauvijek ovako

Putovati….putovati

BY Boljun