Holyfighter - vuk samotnjak
02.08.2006., srijeda
Tehnološki razvoj
|
Nekada je čovjek mogao prijeći približno 50 km dnevno pješice (ovisno o uvjetima). Danas može prijeći tisuće kilometara u istom vremenu. Nekada je za to trebalo tijelo u dobroj kondiciji, a danas možete napraviti put od tisuću km i ostati pretili, debeli i s kondicijom da se zapušete nakon 20 stepenica. Koja je dobrobit od toga? Mogu otići na odmor, u kupovinu, obaviti posao, vidjeti drage osobe,... Koja je dobrobit od toga? Na odmor odlazim jer sam iscrpljen. Iscrpljen sam jer sam radio. Radio sam više nego što mi treba za preživljavanje. Radio sam više nego što trebam da bih zadržao posao, koji moram zadržati da bih plaćao skupi stan, automobil, gorivo, put na odmor, skup smještaj, moram platiti vrijeme da bih bio s dragim osobama s kojima ne mogu biti jer sam ih ostavio zbog posla. I ponovo pitam, koja je dobrobit od toga? Imam strojeve koji kopaju, koji grade, koji mi omogućavaju da putujem brže, da uništavam brže. Imam strojeve koji me zabavljaju, informiraju, koji me prilagođavaju društvu u kojem živim. Imam strojeve koji me prilagođavaju društvu u kojem živim! Nikada nisam mogao dignuti toliko tereta koliko sada mogu, nikada nisam mogao prevesti toliko tereta koliko sada mogu, a istodobno, nikada moji mišići nisu bili mlitaviji, a moje naslage sala veće. Nikada nisam imao na raspolaganju više informacija i znanja, a opet nikada manje vremena da razmišljam, učim, maštam, kreativno razmišljam. Stvaraju od mene potrošaća, ja sam broj u njihovim poslovnim planovima, ja sam onaj koji im generira profit. Želim opet dizati manje terete, želim to raditi trošeći svoj znoj, svoju krv. Želim konstruirati predivan svijet koristeći svoj mozak. Želim vratiti svoje pravo na svoje tijelo. I nema nikoga od koga mogu zatražiti to pravo. To PRAVO MORAM UZETI. |
