|
Holyfighter - vuk samotnjak
11.12.2006., ponedjeljak
Ratnik u svijetu trgovaca
Svijet koji me okružuje vidim kao svijet trgovaca. Sve je na prodaju. Sve ima cijenu. Možemo samo pregovarati o broju nula iza jedinice.
Pitam se koliko sam se puta prodao, po kojoj cijeni. Jesam li još uvijek ratnik, Sveti ratnik ili samo plaćenik? Mogu li još uvijek oprati krv s oružja ili će me krvavi skuti pratiti svuda?
Živim u svijetu gdje su trgovci viši stalež od ratnika. Što mogu napraviti za sebe?
Počinju me okruživati strahovi, sve je manje suboraca, a sve više onih koje treba zaštititi.
Svaki ratnik stane pod neku zastavu, tek ponekad vlastitu. Danas niti ne znam pod čijom zastavom stojim, za koga se borim.
Ostaje povlačenje u osamu, ali tada ratnik ne živi svoj život. Nema borbe. Nema učenja.
|
08.12.2006., petak
Ratnik i filozof
Umjesto ratnik ovdje bi bolje odgovaralo borac, jer je osnovni princip borba. Ne radi se o ratniku koji radi zločine, nego se bori u skladu sa svojim pravilima (kodeksom). Tom ratniku je primjereno da sudjeluje u ratovima, u bitkama, da razvija svoje vještine, percepciju, suočava se sa strahovima, prevladava ih i neustrašivo ide dalje. Primjereno mu je da se bori, da lovi, da se prikriva. Često se takav ratnik bavi borilačkim vještinama i sportovima. No, on vodi bitke i u svojoj glavi. Pobjeđuje svoje predrasude, razvija svoje psihičke, intelektualne sposobnosti, baš kao i fizičke. Zbog promišljanja i traženja dubljeg smisla, on je filozof, mislilac. On je ratnik i taktičar i strateg. Njegovo polje percepcije je široko. On pripada toj posebnoj kasti, koja postoji u svakoj civilizaciji.
Teško je u današnje doba biti ratnik koji prati Put ratnika.
|
06.12.2006., srijeda
Otoci, princeze i bog
Jednom davno, možda i ne tako davno,
živio je princ, u zemlji gdje nije bilo
otoka, princeza ni boga.
Jednog dana ili je to bila noć,
krene princ na put tražeći
otoke, princeze i boga.
Nakon dugog puta ili putovanja,
dođe na obalu mora.
U daljini ugleda otok.
Na otoku neka čudesna bića koja plešu.
Obuzme ga radost.
Do njega dođe čovjek u crnom večernjem odijelu.
Nakon što izmijeniše pozdrave i predstaviše se,
upita princ:
"Jel ono otok u daljini?"
"Da." - kaže čovjek u crnom večernjem odijelu.
"Tada su ona čudesna bića zacijelo princeze?" - nasluti princ.
"Tako je." - potvrdi čovjek u crnom večernjem odijelu.
"Nisi li tada ti - Bog?" - začuđeno će princ.
"Da, naravno." - sa smješkom odvrati čovjek u crnom večernjem odijelu.
Nakon tog susreta princ pohita u svoju zemlju.
Slavodobitno dođe pred svog oca i kaže:
"Oče, bio sam daleko, vidio sam otoke, princeze i samoga boga."
Na to kralj sa smješkom priupita:
"Jel bog nosio crno večernje odijelo?"
"Da." - radosno će princ.
"Jel bog možda imao podvrnute rukave na tom odijelu?" - upita kralj.
"Da, kako znaš?" - sada već s nevjericom pita princ.
"Sine, to nije bio bog, već mađioničar, iluzionist." - s razumijevanjem će kralj.
Princ brzo odjaši na obale i pita čovjeka u crnom večernjem odijelu:
"Jel točno da ti nisi bog, nego mađioničar?"
"Da, točno je." - bez imalo stida odgovori čovjek u crnom večernjem odijelu,
te hladno doda: "Ni tvoj otac nije kralj, nego tek čarobnjak."
Sin se ljutito vrati svome ocu te kaže:
"Oče, jel istina da nisi kralj, nego čarobnjak?"
"Sine, moje odijelo je isto kao i iluzionista kojeg si upoznao."
"Oče, cijeli moj život je tek obmana. Želim biti mrtav."
Stari čarobnjak pozove privid smrti i dok se približavala,
sin zatvori oči, sjeti se otoka i princeza te zausti:
"Mogu živjeti bez toga."
Otac opozove smrt i dok se sin udaljavao,
gubile su se riječi u vjetru:
"I ti sine postaješ čarobnjak."
|
|
|